28/12/2025
SPAŠAVANJE ŽIVOT(INJ)A!
Otišla je velika ljubiteljica i zaštitnica životinja, legendarna glumica Brigitte Bardot. Kroz epizodu iz njenog odrastanja razumjela sam kako se zamrznu emocije u dječjem tijelu i duši kada ih povrijedi netko najbliži kao npr. roditelj. Djevojčica od pet, šest godina igrala se u stanu potpuno sama i u igri je povukla stolnjak sa stola na kojem je bila skupocjena vaza. Razbila se u paramparčad i kad je mama došla i vidjela štetu, rekla je malenoj Brigitt da je za nju od tog trena ona "umrla". Duboki traumatski šok i povrijeđeno unutarnje dijete koje je u svoju podsvijest ugradilo program odbačenog djeteta koje ne zaslužuje majčinu ljubav.
Rano traumatsko odbacivanje i simbolička „smrt“ u majčinoj poruci stvaraju duboki rascjep u psihi: dijete internalizira uvjerenje da je neželjeno, opasno za ljubav i da njegovo postojanje donosi štetu. U odrasloj dobi energija brige se premješta na sigurne objekte – životinje – jer one ne aktiviraju primarni strah od odbacivanja i ne traže emocionalnu uzajamnost koja podsjeća na ranu traumu. Materinstvo biva doživljeno kao prijetnja jer aktivira neintegrirano sjećanje na vlastitu „krivnju postojanja“. "Bio je to tumor koji me jeo iznutra .", govorila je u trudnoći i željela pobaciti dijete, ali tada to u Francuskoj nije bilo dozvoljeno. Aktivizam postaje identitet i obrambeni smisao života, dok je odnos s vlastitim djetetom do kraja ostao problematičan kako bi oboje izbjegli retraumatizaciju i suočenje s ranjenim unutarnjim djetetom koje nikada nije dobilo pravo na postojanje.
Iza svake priče o pretjeranom fokusu na nešto ili nekoga krije se mnogo dublja simptologika!
