Priče duše

22/11/2025

STID(NICA) I MUŠKARAC

U psihologiji i psihoterapiji je stid kao emocija smrtonosna. Stid je najdestruktivnija emocija ONDA kada nije izgovorena, kad je ignorisana, kad je prikrivena drugom emocijom – BIJESOM!!!!

Smijehom strah pokrijem - reče Merlin, a ja bih rekla da bijesom stid pokriješ kad ne znaš ko si. Jer stid razara ono što misliš o sebi, uništi ti identitet, ako ne znaš šta ćeš sa njim.

Sjećate se onog dječaka iz serije Adolescence? Eh, taj dječak je zbog stida i osjećaja da je „mali“ ubio djevojčicu. Tako i ovi naši muškarci. Zbog osjećaja da su mali ubiju male djevojčice u velikim ženama.

Mnoge djevojčice i muškarci su na Balkanu odrastali sa ocem koji nije znao plakati, nije znao pričati šta ga muči, nije znao reći da je kriv, nije znao reći da ga je stid, nije znao reći „Izvini, do mene je“. Šta je otac radio? Ležao, izlazio vani, pio, kockao, spavao, ako bi osjetio stid bi tukao ili ako ne bi tukao onda bi šutio. Radio famozni tretman šutnjom gdje se znalo da danima ne priča ni s kim..ako je ljut na šefa, šeficu, komšiju, mamu – samo tišina. Ne smiješ ga pitati šta mu je. A ne zna ni on sam šta mu je.

U takvom društvu gdje dječaci odrastaju uz uvjerenja da je ranjivost slabost, a emotivna pismenost pičkasta, javlja se paradoks – stid je svugdje ali mu se ime ne spominje.

Najgore dječacima je ona rečenica koju im govore svi stariji muškarci u okruženju „Još si ti mali, ne možeš ovo..još si ti mali, ne znaš ovo“. I nauči naš balkanski dječak da biti mali je nešto najgore na svijetu i da to smiješ biti samo do polaska u školu.

Balkanski dječaci rano uče da je stid opasan jer im oduzima osjećaj moći i najbolje rade ono što uče od očeva – izbrišu postojanje stidu. Stid kaže „Još si ti mali!“, „Nemaš ti pojma!“, „Nisi ti još dovoljan!“

A bijes ga tako divno štiti i kaže „Ništa se ti ne brini, to da si ti mali i da nisi dovoljan – to nikad niko neće vidjeti, saznati, otkriti jer imam super soluciju za tebe.“ Ovaj dijalog nakon godina i godina treniranja postane rutina i postane dio identiteta.

Zato imamo danas institucije, sisteme, političare koji nikad ne priznaju stid i krivicu.

Da bi se izbjegao stid mi prebacujemo stid na druge, kreiramo neprijatelje oko sebe ili štitimo sebe kroz dominaciju, kontrolu i agresiju. Jedina opcija ovakvim muškarcima je ili kontrola ili potpuni kolaps. A on bira kontrolu. Kada žena ode, kaže NE, postavi granicu – muškarac bez kapaciteta za stid čuje onaj narativ „Nemaš ti pojma“, „Još si ti mali“ i osjeti udar na svoje postojanje, na svoj identitet. Nije nikad naučio da reguliše stid (jer to znaju samo stidnice) i u njemu se aktivira najpoznatiji emotivni regulator – bijes.

Kod nas muškarci nisu loši muškarci nego muškarci koji nisu naučili kako biti human, kako biti čovjek, kako biti više stidnica. Stidnice se ionako stide. I previše.

Stidnice nauče da osjećaju, muškarci nauče da se bore. Stidnice uče ranjivost i stid, muškarci uče potiskivanje svega što ih može razotkriti kao ljudsko biće.

Da bismo osjetili stid, mi moramo malo sjesti sa stid(nicom) i porazgovarati, razmisliti, prihvatiti grešku i najvažnije – izdržati tu nelagodu u stomaku.

Dok se stidu i stid(nici) ne da ime, bijes će nastaviti govoriti u to ime.

Piše Vildana Efendić, Geštalt psihoterapeutkinja i psihologinja U psihologiji i psihoterapiji je stid kao emocija smrtonosna. Stid je najdestruktivnija emocija ONDA kada nije izgovorena, kad je ignorisana, kad je prikrivena drugom emocijom – BIJESOM!!!! Smijehom strah pokrijem – reče Dino Me...

10/11/2025

KADA GORE GORE GORE GORE NEGO ŠTO GORE GORE DOLJE

Sjetih se ove lekcije o akcentima i pitam se koliko smo mi izgorjeli i sagorjeli skupa sa penzionerima u neboderu u Tuzli. Koliko je gore izgorjeti gore u neboderu u odnosu na to kada sagorijevate dolje?
Koliko gore nam može biti ovdje dolje od svega što nas snađe od 90-ih naovamo?
Muškarci izgladnjivani, ubijani, žene ubijane, djeca ubijana snajperom i gelerima, žene silovane, djeca silovana, policija korumpirana, policajci pedofili, političari pedofili, parking papci, ministri tiktokeri, ministri nasilnici, ubice ubijaju žene live na društvenim mrežama, ljudi živi zakopani u snu pod naletom kamenja koji se skotrljaše korumpiranom rutom. Tri radnika na 185 penzionera u domu koji dom nije, a hotel uščuli jeste. Tri auta prate jednog političara, a jednu persona non grata reprezentaciju prate 3 kombija sa specijalcima, blokiraju kompletan grad da im dlaka s glave ne bi falila.
Institucije nam trunu iznutra. Nešto je trulo u državi raspadnutoj koja smrdi na znoj, na krv, na karijesne zube dotrajale pedofilne vilice, na prljave krevete gdje se siluju djevojčice koje nemaju izbor niti ikog pozvati. Nemaju ni roditelje, ni policiju, nemaju nikog starijeg kojem mogu vjerovati. Na prljave krevete i vlagu i plijesan starih kupatila u prastarom neboderu u Tuzli. Smrde izgoreni leševi. Smrdimo svi. Smrdimo od razočarenja od 90-ih naovamo. Sve se uščulo. A smog vani. Ne daju nam prozračiti.
A kafići puni, ulice tihe, skrolamo i uzdišemo, parfemi sve češće sve jači.
Dok jedan divni pjevač ne umre. Onda se skupimo, tugujemo, odjednom ništa ne smrdi. One svijeće što zapalismo divno zamaskiraše smrad.
Kako mi kao narod znamo divno tugovati za Halidom, a ne znamo vrištati za djecom? Djecom Palestine, Sudana, Bosne? Za nemoćnim dedama i nanama koje očajno stoje na prozoru i gledaju u nizine?
Naša kolektivna apatija nije praznina već smrznuti bol. Naučili smo da guramo, da se snađemo, da ne stajemo, a ne da iscijelimo. Tako nam i roditelji govoriše. Naučili smo da preživimo, a ne da vjerujemo. I kada preživljavanje postane naš jedini način života, onda naš nervni sistem nauči da se ugasi. Mi smo kolektivno „naučili“ naučenu bespomoćnost. Naučili nas ovi gore. Kada korupcija prestigne bijes, onda nada postane naivna. Zato se skupimo oko simbola, oko Halida. Jer on je svima simbol, a ne akcija. Muzika nam daje da tugujemo bez posljedica.
Apatija odnosno otupljenost postaje naša mudrost. Apatija je naš način da kažemo „dosta!“. Ono što izgleda kao lijenost je odbrana protiv očaja.
Mi možemo osjećati skupa ali ne znamo djelovati skupa. I sve dok ta tuga ne postane ljutnja, dok se osjećaj ne bude susreo sa odgovornošću, naša Bosna će ostati mjesto gdje se živi ne čuju, gdje se oni što gore gore ne čuju, a nama dolje sve više i više kisika nestaje. Iako kažu da GORE GORE GORE GORE NEGO ŠTO NAŠE GORE GORE DOLJE.

Piše Vildana Efendić, Geštalt psihoterapeutkinja i psihologinja Sjetih se ove lekcije o akcentima i pitam se koliko smo mi izgorjeli i sagorjeli skupa sa penzionerima u neboderu u Tuzli. Koliko je gore izgorjeti gore u neboderu u odnosu na to kada sagorijevate dolje? Koliko gore nam može biti ov...

08/11/2025

Imate li vi prijatelje koji vam donose supu ? :)

18/09/2025

Nije voljeti sebe govoriti isprazne rečenice u ogledalo...niti je mobitel seksualni objekt :)

21/08/2025

O seksu i seksualnoj energiji sa mojom divnom kolegicom Sandrom Zaimovic.

Pet dijelova licnosti - zapitajte se koji dio je kod vas najrazvijeniji, a koji ste zapostavili i zasto.

25/03/2025

TVSA Jutarnji program - jos malo o seriji Adolescence iz psiholoskog ugla..

21/03/2025

Adolescence je serija koju sam pogledala u dahu, a nekad i gubila dah. Pogotovo u završnoj sceni posljednje epizode.

Način snimanja ove serije (bez rezova) nas uvodi u najstrašniji psihološki reality na svijetu.

Serija nije za one koji očekuju tipičnu radnju krimi serija i gdje ima jako puno obrta. Snimana je iz perspektive koja nije žrtvina i zato je ova serija značajna.

Ovo je prikaz rušenja jedne mladosti, jedne porodice.
Prikaz koliko jedna trauma može inficirati desetine ostalih koji su "nevini".
Ubistvo jedne djevojčice je pozadina priče ali dok gledatelju prolaze scene koje traju doslovno onoliko koliko u realnom vremenu traju - gledatelj svjedoči višestrukom ubistvu.

Ubistvo jednog vremena koje je prošlo. Za sina, oca, majku i sestru.

Ubistvo nevinog djeteta koje je zauvijek nestalo onog trenutka kada je otac pogledao snimak zločina i onog trenutka kada mama i sestra saznaju za isti.

Ubistvo empatije kod psihologinje koja je kreirala krasan odnos sa djetetom sve dok se pred njom nije "ubilo" to nevino dijete.

Ubistvo jednog društva u kojoj škola, znanje, stariji, nastavnik ne znače apsolutno ništa - gdje više vrijednosti donosi jedan emotikon napisan na instagramskom postu ili jedan influenser nego bilo šta što roditelj ili nastavnik kaže, uradi, predloži.

Ubistvo toksične muškosti kod oca kada konačno shvati da time što ispoljava svoj nekontrolisani bijes ne uspijeva izbrisati ogromnu tugu koju osjeti zbog ožiljaka nastalih od batina svog oca.

Ubistvo identiteta - sin više nije sin jer više nikad neće spavati sa medom, otac više nije isti jer ga neće uspavljivati, mama nije ista jer će se plašiti da ne razljuti muža ili kćerku, sestra više nije samo sestra nego osoba koja brani sebe jer treba svima dokazati da ona nije on.

Oni su svi osuđeni. A mi ostajemo njihovi svjedoci.

Za roditelje - molim vas pratite šta vam djeca gledaju na mobitelu, kakve igrice igraju, upoznajte se sa modernim jezikom emotikona i novih/stranih riječi.
To što je dijete pametno i ima petice ništa ne govori o njegovom emotivnom razvoju.
Pazite kako vi ispoljavate emocije.
Pratite šta dijete radi kad osjeti tugu, ljutnju, bijes, ljubav, sreću.

Nekada najmirnija djeca u sebi nose najnemirnije duše.

15/10/2024

Klijentici sam objašnjavala kako je divno biti u romantičnom odnosu u kojem je svaka strana svjesna da se taj odnos može već sutra izgubiti.
Ona je rekla da je i ona svjesna toga i da svom mužu često kaže da oboje mogu otići...i ona i on.

Mislim da to nije isto.
Nije ista dinamika odnosa u kojem je poruka "Ja uvijek mogu otići, a možeš i ti" i onog odnosa u kojem je poruka "Strah me je da te izgubim i trudit ću se biti toga svjesna/svjestan svaki dan".

U poruci "Svako može uvijek otići" se hrani ego i više je usmjereno na naše želje i potrebe.

U poruci odnosa "Strah me je da te izgubim" se hrani prije svega zahvalnost, empatija, razumijevanje, fokus na želje i potrebe partnera.

Koju vi poruku gajite prema svom romantičnom odnosu i kako ona utiče na vaša ponašanja?

P.S. Ovaj strah nije isti kojeg viđamo kod narcisa ili borderline ličnosti...riječ je o zdravim romantičnim odnosima.

19/09/2024

Koliko smo željni da nam neko da pohvalu, kompliment, pehar, priznanje za:

1) Osobu koja nikad ne griješi.
Biti ranjiv i biti neko ko griješi učimo od roditelja. Ako se vaš roditelj nije vama nikada izvinio niti od vas tražio oprost ili da je priznao grešku, onda vas uči tome da i vi morate biti isti. Ovakvo razmišljanje vodi u anksioznost, OCD poremećaje, sumnju u sebe i pretjeranu samokritičnost koja može preći u mazohizam.

2) Osobu koja na sve pristaje.
Pristajanje na sve što vam neko nudi je odraz nepoštivanja vaših potreba, stavova, želja, mišljenja, interesa. Ako Vama nisu važne Vaše želje i potrebe, zašto mislite da bi drugima bile?

3) Osobu koja nikada nije tražila pomoć.
Vidite tačku 1) i razmislite kakva je za Vas osoba koja ponekad traži pomoć od šefa, kolege, prijatelja, partnera, a kakva je osoba koja nikada to nije zatražila? Ako možete sve sami, ostat ćete na kraju sami.

4) Osobu koja se nikad nije odmarala.
Naše balkanske mame su stručnjaci za ovu nagradu. One ih traže..i traže. A nikad ne dobiju.

5) Osobu koja uvijek radi prekovremeno.
Ako je ikada bilo dobro i zdravo vrijeme da se ovo ne radi, onda je to današnje vrijeme. Hvala generaciji Z.

6) Osobu koja ispunjava očekivanja društva, roditelja, partnera, prijatelja, kolega, šefa, kompanije, svekrve, svekra..
Vidjeti objašnjenja pod svim tačkama i shvatiti da niko iz tačke 6) Vam neće dati nagradu za bilo šta od tačke 1 – 6.

Džaba čekate.
Nema nagrada.
Nagrada ste vi sami sebi.

09/02/2024

Doživjela sam u svom poslovnom životu dvije vrste burnouta – jedan kada sam bila preopterećena zadacima, a što je trajalo dugo i drugi burnout gdje nisam bila dovoljno priznata. Oba burnouta su sa sobom donijela identične simptome; tjelesne, emotivne, kognitivne i ponašajne.

Morate znati da burnout ne dolazi naglo. On dolazi prvobitno kao stres. Burnout je zapravo hroničan stres koji nije riješen. To može trajati mjesecima, a nekad i godinama. Na novom poslu ili novom radnom mjestu počinjete uvijek od potrebe da se iskažete u poslu i imate visoku motivaciju pa do faze gdje zaboravljate na sebe, svoje potrebe, poričete probleme, izolirate se od svih. Počinjete zatim da se mijenjate toliko da ne možete više da prepoznate ko ste, pa se osjećate prazno i bezosjećajno sve dok mentalno ili fizički ne doživite kolaps (anksioznost, depresija ili razne fizičke bolesti).

Motivacija ne postoji biti bez akcije. Moraju prvo poslodavci biti motivirani da motiviraju zaposlenika, a ne samo zato što je to IN i što svi ostali imaju neke benefite/beneficije na poslu, pa morate i vi.

Ne motiviraju benefiti čovjeka nego sistem koji ga sluša, koji ga prati u njegovom razvoju, pita šta sad želi/ne želi, šta treba, ne treba, koji ne mikromenadžuje već daje slobodu i kreativnost. Kao što mi moramo slušati sebe i svoje tijelo, tako poslodavac treba slušati „tijelo“ organizacije i prepoznavati koji organ ne funkcioniše kako treba i zašto.

Ako vam svake godine zaposlenici govore da žele veću platu, da žele 2 dana rada od kuće, da žele da ne moraju raditi za laptopom ako su na godišnjem – a vi sve ovo znate i ništa ne mijenjate, onda je zaista do vas kada vam ljudi počnu odlaziti ili se počnu širiti negativni tračevi o vašoj kompaniji.

Za bilo koji tip burnouta postoje promjene na pet nivoa:

1) Fizički znakovi - hronični umor, neočekivane promjene u tjelesnoj težini, glavobolje ili bolovi u tijelu, te poteškoće u spavanju.
2) Psihološki znakovi – anksioznost, depresija, poteškoće u koncentraciji, gubitak identiteta i pojačana iritabilnost.
3) Socijalni znakovi – povlačenje od kolega, tima ili generalno ljudi. Imate češće konflikte sa kolegama ili sa porodicom i prijateljima.
4) Poslovni znakovi – gubitak motivacije, smanjena kreativnost iako ste prije bili kreativni, cinizam, sarkazam, smanjen uspjeh na poslu.
5) Životno zadovoljstvo – mrsko vam se okupati, depilirati, mrsko vam je učestvovati u nekad omiljenim hobijima, gubitak seksualne želje.

Kao i u svakom odnosu, koliko je odgovornost na organizaciji, toliko je i na pojedincu da prevenira burnout. Da brine o sebi, o svojim granicama, iskaže svoje želje i potrebe, te da traži podršku od menadžera, kolega, ljudskih resursa, psihologa, psihoterapeuta kada je potrebno.

Samo nemojte šutiti o tome šta trebate i šta vas muči. To je najveći savjet. Nemojte šutiti. Šutnja vodi u bolesti, mentalne poremećaje, stresove, nespavanja i sl. Tražite organizacije u kojima se ne šuti.

Produktivnost, neproduktivnost, tržište, ekonomija, poslodavci, zaposlenici, kompanije, psiholog, hr strucnjak

24/11/2023

“Mir nije samo odsustvo rata nego i prisustvo pravde.” - Jane Addams.

U eksperimentu sa dva majmuna koji su radili određene zadatke davana je nagrada u vidu krastavca za uspješno obavljen zadatak.
Jednog dana je istraživač (primatolog Frans de Waal) dao jednom majmunu krastavac, a drugom grožđe, za isti urađeni zadatak. Majmun s krastavcem je pobjesnio i bacio krastavac na istraživača. Možete li zamisliti da životinje osjete nepravdu, kamoli mi?

Kada govorim o miru, ne govorim samo o fizičkom miru, bezratnom stanju nego govorim o miru duše, psihološkom miru. Poznati psihijatar Viktor Frankl je tvrdio da nepravda boli gore nego fizička bol.

Nepravda u nama izaziva ljutnju. Konstruktivnu ljutnju. Konstruktivna ljutnja je automatski i instinktivni odgovor na nepravdu. Ljutnja nam govori da je nešto urađeno ka nama, a što je nepravedno. Ljutnja nije problem. Problem je nepravda koja je izaziva.

Nepravda koja se ovih dana dešava u svijetu je enormna. Prvo u nama izaziva ljutnju, a kasnije i osjećaj tuge jer se ne može riješiti. Nije individualna ljutnja već kolektivna, a ako je kolektivna, onda je uzrok problema kolektivna nepravda, a ne naša ljutnja ili tuga.

Ljudi koji jače doživljavaju nepravdu od drugih imaju izraženiju kognitivnu empatiju i veći volumen sive mase u inzularnom korteksu. I to je bitno da znate…ne dajte da vas nazivaju osjetljivima!! Vi ste samo više empatični od drugih! Emotivna reakcija na nepravdu je validna...to je normalna reakcija na ono što je nenormalno, što se nenormalno dešava ka vama. Ili nekom drugom biću čemu ste vi svjedok.

Svako od nas je u životu doživio nepravdu, zbog nečega. I to užasno boli. Nepravda koja traje ostavlja na nas psihološki trag poput anksioznosti, depresije, bijesa. Sve zbog toga što onaj koji nam čini nepravdu ne priznaje da je nama čini. I to nas polako ubija.

Zato, sljedeći put kad neko dobije grožđe, a vi krastavac...bacite ga na glavu moćnom nepravedniku!!
Imate pravo na to da budete ljuti...imate pravo na to da vrijedite, da ste sami sebi najbitniji...pa makar bacali taj krastavac svaki dan iznova i iznova. Samo nemojte odustati od sebe! Od drugih možete..od sebe nemojte nikad!!

29/10/2023

Gabor Mate gave this interview 5 hours ago to his daughter. For anyone who deems 37 minutes too long, here are the main things he said.

Gabor is a Holocaust surviver, first of all.

"In order to move forward, to peace.. we need to understand the experience of other.
There are people who hate Jews..there are people who hate black people. There are people who hate Muslims and it has nothing to do with what those people are DOING or not doing.
Now people are criticizing Israel not because they are Jewish but because of what it DOES.

So, when a Jew speaks up - if you fully believe that Jewishness is compatible with Zionism, then naturally you will think that anyone who criticizes Israel is either an anti-semite or self-hating Jew. But that perception comes from your belief that Jewishness is identified with Israel whereas there have historically been Jews who have criticized Zionism and who warned what might have happen.

So just as 7th October is unjustifiable (but it is explainable and there is a difference there), what is happening right now is not a response but a continuation by Israel.

Let the exchange happen between Hamas' hostages who are innocent people and thousands of innocent Palestinians (women and children) who are in Israeli jails right now. I have visited them I was there.These innocent people are not on trial because they cannot be charged with anything. Let there be an exchange there. Let this mass murder stop.

Israel has dropped more bombs in 20 days on a SMALL territory than America has in a year in Afghanistan.

Does anyone talk about Likud party led by Netanyahu who says that they don't want two states? Let's not talk about unreasonableness of one side (Palestinian) without recognizing utter rigid, oppresive activity of other side (Israel).

Yes, there are two sides of every story but they are not equal. The side of the power has the responsibility. And who has the power? Israel says they have the 4th most powerful military in the world after Russia, China and USA.

Are we gonna move forward or just repeat what has been done for decades now?
I am responsible for everything I say and I do research before I say..as a former Zionist, as a Jew, as a human being.
Maybe it does not make me right but it makes me understand every aspect of the situation.

I go from despair, to rage to hatred..so I have to take a deep breath and be responsible for what I say..and HOW I say it. I am not responsible for how people hear it!. I am not responsible for how people interpret it. That is on each and every one of us.

Do not look for information from mainstream media. They are biased. They have been through history. Vietnam war, Iraq war, Afghan war, Israel-Palestine...and it is always aligned with American foreign policy whatever that happens to be at the time.

Read books that I have mentioned (Birth of Israel by Simha Flapan, The Ethnic Cleansing of Palestine by Ilan Pappé, Gaza-an Inquest of Martyrdom by Norman Finkelstein) and follow Israeli journalist Amira Hass who has been reporting from Palestine for 30 years, Gideon Levy, Ilan Pappé, look at the statements from Israel soldiers who refuse to serve, Amy Goodman and her Democracy Now, Norman Finkelstein, SAND will have an interview with me next week.

I have already had cancellations from several universities...on a totally different subject just because of my view on this. I am willing to accept that. That is the price of what you pay when speaking of this issue because you can be cancelled." - END OF INTERVIEW.

I have had many role models in psychology and psychotherapy before. Before this. A lot of them have remained silent or neutral and they have showed me that being a professional and knowledgeable does not mean you are a human.

So this is not a religious problem. This is humanity problem. And as my sister had said, if this is the world we are living in right now, then I don't want to live in it. Let it all burn then. All. End us because the only role model I have now is an 80 year old soon to be dead Jewish psychotherapist.

P.S. I am paying for this post to see if Facebook will change its algorithm/visibility for this topic when it is paid. Comments will not be allowed.

P.P.S. Facebook did not let me boost and pay for this post!!!!! I could not click on Boost Now button. For every other post on my page I can do that!!!