16/09/2025
• Iako odlazak na psihoterapiju postaje sve više normalizovan, nisam siguran da se isto može reći i za pristupanje psihološkoj procjeni, na koju mnogi klijenti dolaze u grču i nesigurni. Sama riječ „procjena“ asocira na test, probu, provjeru – nešto potencijalno neprijatno.
• Psihološka procjena u kontekstu psihoterapije je snažno usmjerena na dobrobit klijenta. Kvalitetna procjena predstavlja jedan opsežan psihološki „portret“ klijenta koji identifikuje ne samo njegove teškoće, već i pozitivne kapacitete i odnose koji mu pomažu u procesu promjene. Cilj je sticanje slike dosadašnjeg života klijenta, položaja u kome se trenutno nalazi, njegove ličnosti, teškoća, načina na koji su se one formirale i održavaju. Zadatak psihodijagnostičara nije da vas etiketira već, naprotiv, da vam pomogne da steknete jasniju sliku o tome koja je priroda vašeg problema i koja vrsta pomoći vam je neophodna.
• Procjena se zasniva na razgovoru i psihološkim testovima. Nezaobilazni dio je intervju – opsežan razgovor o vašem životu, vrijednostima, načinu razmišljanja i izazovima. Testovi ličnosti i sposobnosti nisu „vrhovni sudija“, već alati koji pomažu da mapiramo obrasce mišljenja i ponašanja. Više od brojeva poput famoznog IQ-a, psihologa zanima kako pristupate zadacima, kako reagujete pod stresom i gdje leže vaše snage.
• Najčešće zablude:
- procjena ne služi da potvrdi da ste „u pravu“ u sukobima sa članovima porodice, kolegama, partnerima, itd. Možda ćete čuti i nešto što nije prijatno – ali to je prvi korak ka uvidu i promjeni.
- psiholog ne postavlja medicinske dijagnoze, i sama dijagnoza nije rješenje sama po sebi, već orijentir: pokazuje na čemu treba raditi, a ne „šta vam je“.
- nalaz nije mrtvo slovo na papiru. Imate pravo da pitate sve što vam je nejasno i da o nalazu otvoreno razgovarate sa svojim terapeutom. Tek tada on ispunjava svoju svrhu – postaje vodič za dalji rad.
dr. sci. Luka Borović
