05/12/2025
Žene često misle da će problem nestati sam od sebe.
Da će doći trenutak kada će imati snage da progovore, postave granicu, odbiju nešto, prestanu da trpe, izaberu drugačije.
Ali taj trenutak nikada ne dođe.
Ne zato što nisi dovoljno jaka — nego zato što tvoj nervni sistem ne poznaje budućnost.
On zna samo jedno: ono što ponavljaš, to ti postaje život.
Ako si bila nevidljiva kao dete,
ako si učila da ćutiš,
da ne remetiš,
da ne tražiš,
da se ne mešaš,
da se skloniš kad boli —
onda ti danas telo daje iste signale:
„Nemoj sada.“
„Strpi se.“
„Proći će.“
„Ne komplikuj.“
Ali ne prolazi.
Samo se gomila.
Samo se sakriva iza bola u grudima, umora, nesanice, emotivne gladi, povlačenja u odnosima, tišine koja traje godinama.
Nevidljivost nije karakter.
Nevidljivost je rana.
I sve dok je rana u tišini, život ti deluje kao ponavljanje istog bola u različitim oblicima.
Možda ti ovo nigde drugi neće reći, ali ja hoću — jer je istina:
Ako ne napraviš korak, biće sve isto.
Ako napraviš korak, biće drugačije.
Ne radimo naglo.
Ne forsiram te.
Ne rušimo zidove na silu.
Samo otvaramo prostor u kome ti smeš da postojiš bez da te boli.
Ako si se pronašla u tekstu — to je znak da si spremna.
Ne zato što ne boli,
nego zato što više ne možeš da izdržiš isto.
Piši mi.
Biće ti jasno već u prvoj poruci da nisi sama.
— Svetlana • Harmonija srca i duše