26/02/2025
DRŽAVOTVORNA NAČELA HSP 1861
Bog i Hrvati! -Ja sam sluga dobrih stvari, domovine Hrvatske i moje obitelji !Hrvatska Hrvatima! rujna 1993. godine. veljače 1990.
Hrvatska stranka prava - 1861 politička je organizacija koja nastavlja politički put i djelovanje Hrvatske stranke prava do 28. godine, na zasadama najstarije hrvatske državotvorne stranke, Stranke prava koju je 1861. godine utemeljio dr. Ante Starčević, a čiji je rad bio zabranjen 1929. Obnovitelji suvremenog pravaštva bili su Dobroslav Paraga, prvi predsjednik Hrvatske stranke prava obnovljene 25. godine i Ante Paradžik, prvi dopredsjednik HSP-a. HSP pod njihovim vodstvom bila je 1990. godine jedina politička stranka i organizirana snaga u Hrvatskoj koja se je u svome programu i djelovanju beskompromisno zalagala za razlaz od Jugoslavije, ponovnu uspostavu hrvatske državne neovisnosti i ujedinjenje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine temeljem referenduma. Hrvatska stranka prava na inicijativu Dobroslava Parage utemeljila je 1991. godine Hrvatske obrambene snage - HOS, koji su tijekom velikosrpske agresije odlučno i hrabro branile suverenitet i teritorijalni integritet Republike Hrvatske i Republike BiH, čijih je više stotina dragovoljaca u toj obrani dalo svoje živote, dok su mnogi postali ratni vojni invalidi.
26/02/2025
Čestitke obnoviteljima Hrvatske Stranke Prava
na Dne 25.02.
26/02/2025
Otac Domovine
Ante Starčević - Otac Domovine-PRAVI HERVAT!
(Žitnik, 23.5.1823. – Zagreb, 28.2.1896.)
Svojim djelima i političkim radom Starčević je položio osnovice moderne nacionalne države i svojim dosljednim zauzimanjem za narodna prava još je za života stekao ugled kao “Otac Domovine”. Nimalo nećemo pogriješiti ako Starčevića proglasimo začetnikom suvremene neovisne Hrvatske, jer je u izvornoj pravaškoj ideologiji samostalna hrvatska država ideal koji isključuje ikakvu drugu tobožnju hrvatsku državnost – bilo u okviru Habsburške monarhije, bilo u zajednici s drugim južnoslavenskim narodima
Ante Starčević rođen je 1823. u mjestu Žitnik pokraj Gospića-rođen je u hrvatskoj Liki,po ocu Jakovu ,Hrvatu katoliku, po majci pravoslavne vjere i vlaškog podrijetla -Milici, političkoj Hrvatici -udovi Čorak, koja je prije prve udaje s pravoslavlja prešla na katoličanstvo. Pučku školu je pohađao u Klancu; uz potporu strica Šime Starčevića, koji je bio župnik u Gospiću i znameniti jezikoslovac, mali je Ante nastavio školovanje u Zagrebu, gdje je 1845. završio gimnaziju. U namjeri da postane svećenik, otišao je nakon toga u sjemenište u Senj, a potom je u Budimpešti upisao studij teologie i filozofije; doktorsku titulu iz filozofije stekao je 1846. S obzirom na društveno-političke okolnosti Starčević je odustao od svoje prvotne namjere i odlučio posvetiti svoj život borbi za neovisnu i samostalnu Hrvatsku. Pored političkog rada on se cijeli svoj život bavio i novinarstvom, književnošču, filozofijom, filologijom i poviješću. postao je Zagrebčaninom, gdje su mu vjerni stranačke pristaše podigli njegov Starčevićev dom, (od komunista otet u dva navrata od pravaša), nazvan tako po njemu, namijenjen pravašima, a izgrađen sredstvima ponajprije pravaša Josipa Franka, njegovog vjernog druga i nasljednika njegove političke baštine, dom u kojemu je samo malo živio pred konac života kroz koji je uspravne glave i s kičmom asketski kročio, spašavajući na kraju što se spasiti moglo od stranke koju je osnovao, Stranke prava, od koje je morao odustati zbog grozne izdaje Frana Folnegovića, bivšeg pravaša koji se drznuo izdati Oca domovine, a nikada za svoju izdaju nije kažnjen, naprotiv.Kao narodni zastupnik ušao je šest p**a u Hrvatski sabor: 1861., 1865., 1871., 1878., 1884. i 1890 Ovaj dični oporbeni i demokratski vođa osnovao je 1895. nakon raskola, kojeg je vlast izazvala, svoju čistu stranku prava kao što su i njegove misli bile čiste, kao što je čista bila njegova duša .Preminuo je godinu dana kasnije, a sahranjen je po vlastitoj želji na groblju sv. Mirka u zagrebačkim Šestinama među seljacima.
U čemu se sastoji politička mudrost ovog hrvatskog velikana? U drugoj polovici 19. stoljeća, poslije ukidanja Bachova apsolutizma i takozvanog povratka ustavnosti 1860., u hrvatskom političkom životu vladalo je kaotično stanje. Raščišćavanje i razbijanje tog političkog kaosa i postavljanje novih temelja u Hrvatskoj počelo je pojavom Stranke prava, godine 1861. Osnovno načelo nove stranke bilo je: Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu i samostalnu Hrvatsku! Stranka prava postala je najznačajnija politička organizacija tog razdoblja u Hrvatskoj zahvaljujući prije svega svojem osnivaču i vođi, Anti Starčeviću. Naime, razdoblje zrelog hrvatskog nacionalizma vezano je nedvojbeno uz ideju pravaštva.
Ideal buduće hrvatske države bio je Starčeviću apsolutan kriterij za vrednovanje svega što se događalo u njegovo vrijeme i što se moglo nazrijeti u prošlosti. Slijedeći vlastiti ideal, on je raspravljao o problemima, tražio odgovore i predlagao promjene, koje bi potlačenu Hrvatsku i njen narod izvele na pravi put, utemeljen na slavnoj hrvatskoj prošlosti. On je bio uvjeren da se duh naroda, njegova bit izražava u tijeku njegove povijesti, u njegovim srednjovjekovnim ustanovama, u državotvornim pokušajima, u narodnim običajima, u jeziku, književnosti i umjetnosti. Vjerovao je da voljne snage nemaju svoj osnovni izvor u svijesti pojedinca, nego u naciji, koju je doživljavao kao osobu s biografijom. Stoga je Starčević smatrao da su njegove misli sinteza duha hrvatskog naroda. U njegovoj predočbi Stranka prava nije bila nikakva politička stranka, nego načelan izraz duha hrvatskog naroda, jedino jamstvo za konačno ostvarenje misije hrvatskog naroda u njegovoj samostalnoj državi.
Starčević, koji je svoju misao počeo formirati još u ranim pedesetim godinama 19. stoljeća, bio je uvjeren da su godine tuđinske premoći, potlačivanja i sprečavanja slobodnog razvoja ostavile traga na naravi ljudi, koju on karakterizira kao “deformiranu”. Prema tome stvaranje homogenog naroda-osobe u samostalnoj hrvatskoj državi za njega je bila ona poluga, koja je jedina mogla potaknuti povratak Hrvata osnovnim etičkim vrijednostima. Kod pojedinaca taj proces prema moralnom usavršavanju mogao je početi tek tada, kada shvate pravaški nauk i kad se počnu osjećati Hrvatima s misijom stvaranja samostalne države. Starčević je s vremenom počeo upotrebljavati izraz “pravi Hervat” koji je očigledno predstavljao svakog Hrvata, koji posjedovao svijest o svom narodu-osobi. Starčević je također rekao: “Od stotine buna jedva da jedna ispadne dobro po narod, stoga ja bih rekao da su one po narode ubitačnije nego prijestolja.” Rakovička buna 1871. s dr. Eugenom Kvaternikom na čelu najbolje potvrđuje Starčevićeve riječi.
Ključno pitanje 1861. bilo je pitanje odnosa između Hrvatske i Ugarske. Starčević i Stranka prava izjašnjavali su se za ideal samostalne hrvatske države izvan okvira Habsburške monarhije. Starčević stoga neustrašivo kaže: “Narod hrvatski sačuvao si je u svim nevoljama, koje nepravedno trpi od Austrije, još jedno neprocjenjivo dobro, a to je vjera u Boga i u svoje desnice. Narod hrvatski vjeruje, bez da mu itko kaže, da je Providnost njemu, koji je 300-godišnje sužanjstvo Austrije preživio, njemu, koji se je u duhu kršćanskom za druge vazda žrtvovao, lijepu budućnost odredila; narod hrvatski vjeruje da tu budućnost, to poslanstvo, ne će odkazivati Austrija, nego Bog i Hrvati.”
Svojim djelima i političkim radom Starčević je položio osnovice moderne nacionalne države i svojim dosljednim zauzimanjem za narodna prava još je za života stekao ugled kao “Otac Domovine”. Nimalo nećemo pogriješiti ako Starčevića proglasimo začetnikom suvremene neovisne Hrvatske, jer je u izvornoj pravaškoj ideologiji samostalna hrvatska država ideal koji isključuje ikakvu drugu tobožnju hrvatsku državnost – bilo u okviru Habsburške monarhije, bilo u zajednici s drugim južnoslavenskim narodima
Bog i Hrvati !Hrvatska Hrvatom!
07/09/2024
Lički ustanak
Nadnevak 6.-7. rujna 1932.
Brušane, Gospić
Imenom Lički ustanak (također: Velebitski ustanak) naziva se oružana akcija, koje su u rujnu 1932. godine organizirali pripadnici organizacije Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), kojoj je na čelu bio Ante Pavelić, uz sudjelovanje lokalnih članova UHRO. Akciju je vodila ustaška organizacija u Gospiću, koju je vodio Andrija Artuković, a članovi su bili Juraj (Juco) Rukavina (bivši austrougarski časnik, koji je bio i najvažniji vođa akcije), Marko Došen (posjednik), Josip Tomljenović i Nikola Orešković (trgovci). Ta je grupa bila u vezi s ustaškim vodstvom u emigraciji, a neki su od njih odlazili u Italiju i Austriju, gdje su se sastajali s Pavelićem i drugim ustaškim prvacima.
Odluka o podizanju ustanka donesena je, nakon izvršenih priprema, ljeti 1932. na sastanku u mjestu Spittalu (Austrija), na kojem su sudjelovali ustaški emigranti Ante Pavelić, Gustav Perčec i Vjekoslav Servatzy. Priprema za akciju započele su u proljeće 1932. Oružje je prebacivano na Velebit iz Zadra (tada pod vlašću Italije) u nekoliko navrata, u proljeće i ljeto 1932. Oružje je razdijeljeno članovima UHRO, a zatim je stigla i skupina od pet uniformiranih i naoružanih ustaških emigranata, koja se skrivala u kući jednog seljaka u selu Lukovom Šugarju te u kolovozu još jedna takva grupa petorice. Prije nego je počela oružana akcija, čelnik ustaške skupine u Gospiću Andrija Artuković, zajedno s Markom Došenom, prešao je u Zadar.
U noći 6.-7. rujna 1932. izvršen je napad na žandarmerijsku stanicu u Brušanima kraj Gospića. Uz deset ustaških emigranata prebačenih iz Zadra, u napadu je sudjelovalo i nekoliko članova ustaške organizacije s područja Gospića. Okršaj je trajao oko pola sata, nakon čega su se napadači povukli. Oni među njima koji su živjeli u zemlji, vratili su se svojim kućama, a emigranti su se povukli na Velebit i zatim u Zadar na teritorij Italije. U Zadar su se sklonili i neki istaknutiji članovi domaće ustaške organizacije (J. Tomljenović, N. Orešković.) U sukobu s potjerom kod sela Jadovna poginuo je ustaša Stjepan Devčić. Razmjere i trajanje akcija nisu bile takve da bi se moglo govoriti o pravom "ustanku"; iz vojne perspektive akcija je bila simbolična. ali organizatorima je bio važan propagandni i politički učinak. U promotivnom tekstu o Anti Paveliću objavljenom u Zagrebu 12. travnja 1941., piše: »Znameniti lički ustanak, koji predstavlja samo jedan mali ali uspješni manevar ustaške vojske, a koji uznemiruje skoro polovicu bivše jugoslavenske IV. Armijske oblasti.« (preneseno u: Košutić, str. 102.)
Vlasti Kraljevine Jugoslavije, u kojoj tada vlada Šestosiječanjska diktatura, reagirale su uobičajeno: masovnim uhićenjima i premlaćivanjima. Žandari su vršili temeljito "pročešljavanje" područja Like i Podvelebitskog Primorja, oduzimali oružje i uhićivali ljude koji su bili umiješani u prebacivanje oružja. S obzirom da vlasti nisu znale stvarne razmjere ustaške akcije, širina i oštrina poduzetih mjera bila je nerazmjerna. Uhićeni su i od žandarmerije zlostavljani mnogi nedužni ljudi, a pri pretresanju terena činjene su stanovništvu i velike materijalne štete
Većina organizatora akcije prebjegla je u Zadar pod zaštitu Talijana, a samo nekolicina su uhićena i osuđena na robiju; Juco Rukavina osuđen je na smrtnu kaznu, koja je zamijenjena doživotnom robijom.
List Proleter, organ CK KPJ, u broju od 28. prosinca 1932. objavljuje da Komunistička partija »pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu«Stav Kominterne u to je doba bio da Jugoslaviju, kao umjetnu versajsku tvorevinu, treba razbiti. Komuniste i hrvatske i makedonske nacionaliste približavale su činjenice da su podjednako bili politički revolucionari, te podjednako izvrgnuti žestokom proganjanju šestosiječanjskog monarho-diktatorskog režima. To se pokazalo i u suradnji i solidarnosti na robiji, o čemu svjedoči Zajednica političkih osuđenika: hrvatskih nacionalnih revolucionara, makedonskih nacionalnih revolucionara i komunista osnovana u Lepoglavi 1934.
07/09/2024
07/09/2024
Velebitski ustanak
Komemoracija vezana uz Velebitski ustanak održat će se ove subote, 7. rujna s početkom u 11 sati na mjestu nekadašnje žandarmerijske postaje u Brušanima. Nakon toga sudionici komemoracije obići će grob Stjepana Devčića u zaseoku Krč na Jadovnom.
u spomen na Velebitski ustanak, prvi oružani otpor velikosrpskoj hegemenoniji u Krajevini Jugoslaviji. Noću 6. na 7. rujna 1932. skupina ustanika koju je predvodio gospićki odvjetnik Andrija Artuković, kasnije ministar u Vladi NDH, napala je žandarmerijsku postaju u Brušanima. Odjeci ove oružane pobune definirali su buduću koncepciju razračunavanja pripadnika ustaškog pokreta s Kraljevinom Jugoslavijom, tamnicom hrvatskoga naroda. Zanimljivo je što su tadašnji komunisti zdušno pozdravljali i hvalili ovaj događaj u svojim glasilima.
Velebitski ustanak bio je prvi znak pobune jednog od porobljenih naroda tadašnje Kraljevine Jugoslavije, a događaj su pozdravile političke snage cijele Europe. Posebnu potporu ustanku tada je dala i Komunistička partija Jugoslavije.
Povijesna kretanja su se potom mimoilazila pa se o ovome događaju nije smjelo govoriti do 1990. godine. Prvi organizirani napad na institucije Kraljevine Jugoslavije dogodio se nakon što su tadašnji žandari u Lici teško premlatili i osakatili više od 250 hrvatskih civila, ispitujući ih o tzv. kraljevim neprijateljima. Niti ubijanja hrvatskih seljaka nisu bila rijetkost u teroru koji nije bio poznat u Europi, osim u komunističkoj Rusiji.
Brušanski ustanak bio je poruka vlastodršcima i kralju Aleksandru kako se apsolutizam i terror neće dugo trpjeti.
Organizatori akcije bili su pripadnici nacionalističke revolucionarne organizacije UHRO (Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija).na čijem je čelu bio dr. Ante Pavelić koji je 1941. postao čelni čovjek Nezavisne Države Hrvatske. Ustanak je ugušen, ali je imao snažan odjek među Hrvatima, pa i u inozemstvu u drugim zemljama, jer je pokazao da se Hrvati neće pomiriti s terorom, progonima i ubijanjem od strane srbijanskih fašista i hrvatskih FAŠISTA ORJUNAŠA!
Dakle U noći sa 6. na 7. rujna u Lici je došlo do oružanog ustanka i napada na žandarmerijsku postaju u Brušanama kraj Gospića. Povod tome je bilo veoma teška situacija u kojoj se našao hrvatski narod u Jugoslaviji nakon ubojstva Stjepana Radića i hrvatskih parlamentarnih zastupnika u Beogradu, te uvođenja tzv. „šestosiječanjske diktature“ posljedica čega je bio sustavni teror nad našim narodom.
Ustanak je poznatiji pod imenom Velebitski ili Lički ustanak.
Akciju je vodila ustaška organizacija u Gospiću na čelu sa Andrijom Artukovićem, a poznatiji članovi su bili Juraj (Juco) Rukavina, bivši austrougarski časnik, Marko Došen, Josip Tomljenović i Nikola Orešković.
U noći 6.-7. rujna 1932. izvršen je napad na žandarmerijsku stanicu u Brušanima kraj Gospića. Uz deset ustaških emigranata prebačenih iz Zadra (tada područje Italije), u napadu je sudjelovalo i nekoliko članova ustaške organizacije s područja Gospića.
Okršaj je trajao oko pola sata, nakon čega su se napadači povukli. Oni među njima koji su živjeli u Hrvatskoj su se vratili svojim kućama, a emigranti su se povukli na Velebit i zatim u Zadar. U Zadar su se sklonili i neki istaknutiji članovi domaće ustaške organizacije pod zaštitu Talijana, a samo nekolicina su uhićena i osuđena na robiju. Juco Rukavina osuđen je na smrtnu kaznu, koja je zamijenjena doživotnom robijom.
U selu Jadovno, u zaseoku Krč, ustanik Stjepan Devčić ubio se 14. rujna 1932. godine aktiviravši bombu kako ne bi živ pao u ruke žandara, znajući kakva ga sudbina očekuje.
Nakon ovog ustanka područje od najveće važnosti za sprovođenje ustaničkih akcija u Jugoslaviji postala je Podravina. Sjedište UHRO-a prebačeno je iz Gospića u Koprivnicu, tako da je podravski kraj i u II. svjetskom ratu bio jako uporište ustaša. Velike zasluge u tome imao je tajnik HSP-a Gustav Perčec, koji je imao posjede uz Dravu, a nakon odlaska u emigraciju imao je zadatak rukovoditi akcijama protiv jugoslavenskog režima iz Mađarske.
Svakako valja istaknuti da se poslije “Velebitskog ustanka” u rujnu 1932. ustaška aktivnost
uglavnom vodila preko Janka-puszte u Mađarskoj i Podravine. Ustaške akcije protiv jugoslavensko-velikosrpske diktature iz Mađarske izvodile su se uglavnom preko podravske i zagorske skupine i to primarno preko Ferdinadovca i hrvatskog Prekodravlja nasuprot Koprivnice gdje Drava nije bila granica već livade i šume kroz koje su ustaše prolazili. Te skupine ustaša stvarale su aktivnu antijugoslavensku i proustašku promidžbu u svojim krajevima i regrutirale ljude za revolucionarne akcije protiv jugoslavenskog režima.
Perčec je još u ljeto 1931. posredovanjem mađarskih vlasti uzeo je u zakup posjed Janka-puszta, kamp za obuku u blizini granice s Jugoslavijom iz kojeg su bile poduzimane akcije protiv srbijanske monarhističke diktarute.
Izdajom Stjepana Petrovića iz Hlebina, raspale su se ustaške organizacije i u Podravini, a mnogo Hrvata iz Podravine završilo je tada na jugoslavenskoj robiji.
Sami borbeni hrvatski nacionalisti u to doba nisu za sebe usvojili opći naziv “ustaše”, nego su se nazivali “frankovci”, “hrvatski nacionalisti”, “hrvatski nacionalni borci” ili “hrvatski nacionalni revolucionari”.
Ono što je sigurno da je stav Kominterne u to je doba bio da Jugoslaviju, kao umjetnu versajsku tvorevinu, treba razbiti.List Proleter, organ CK KPJ, u broju od 28. prosinca 1932. objavljuje da Komunistička partija „pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu“.
Tako gledano, u to vrijeme su i ustaše kao nacionalisti i komunisti kao internacionalisti bili na istom zadatku – razbijanja Jugoslavije kao tamnice naroda i generatora velikosrpskog fašizma.
Kasnije, napadom Njemačke na SSSR u Komunističkoj partiji je prevladala ideja obnove Jugoslavije, što je i učinjeno 1945. godine. Tim činom ponovno dolazi do još goreg stanja nego u prvoj Jugoslaviji, a komunistički režim u kome dominiraju Srbijanci provodi državni teror nad Hrvatima čije je finale bila agresija na Hrvatsku 1991. godine i etničko čišćenje Hrvatske od Hrvata.
Ponešto iz sjećanja aktera Ličkog ustanka ;
nekoliko riječi i o žandarima koji su tada bili u službi u Brušanima.
Dušan Šušnjar, velikosrbin, bio je najgori koji je ikad služio u Brušanima, pravi
sadist i nitkov.
Ilija Petrović, velikosrbin isto takav, samo je bio još gori jer je bio vrlo jak i
surov.
Milorad Obradović je bio jak čovjek (Crnogorac). Jovo Batinica bio je komandir žandarmerijske stanice.
ključari Dimić, Dukić i Srdić. Prva dvojica bili su pravi
batinaši, dok je Srdić bio vrlo pristojan.
na saslušavanje kod policijskog pristava, krvnika Cvetkovića.
Cvetković bio đak čuvenih policajaca beogradske Glavnjače, Kosmajca i Vujkovića, i da je kao takav poslan u Zagreb
Na Adi ciganliji kasnije poneki završiše s Kočom Popovićem,*'
ali i s Radovanom Vukovićem, Stefanom Mitrovićem — Ivanom Pernarom - komunistima. te kasnije u Sremskoj Mitrovici a odatle i u zastrašujuću zgradu u obliku zvijezde u Lepoglavi
29/07/2024
Na današnji dan u mjestu Miranje Donje 1991. ubijen je Miro Barešić. Miro Barešić rođen je u Šibeniku 10. rujna 1950. godine te je bio hrvatski politički emigrant koji je velik dio svog života proveo van domovine. Već kao mladić suprostavio se jugoslavenskom komunističkom režimu te je o...
29/07/2024
Miro Barešić se početkom srpnja 1991. vratio u Domovinu, ali je poginuo već u prvoj akciji 31. srpnja pokraj Miranja Donjeg, u zaleđu zavičajnih Pakoštana. S...
Address
Zadar
Website
Alerts
Be the first to know and let us send you an email when HSP 1861 Zadar posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.
Contact The Practice
Send a message to HSP 1861 Zadar:
Share
Our Story
Hrvatska stranka prava - 1861 politička je organizacija koja nastavlja politički put i djelovanje Hrvatske stranke prava do 28. rujna 1993. godine, na zasadama najstarije hrvatske državotvorne stranke, Stranke prava koju je 1861. godine utemeljio dr. Ante Starčević, a čiji je rad bio zabranjen 1929. godine. Obnovitelji suvremenog pravaštva bili su Dobroslav Paraga, prvi predsjednik Hrvatske stranke prava obnovljene 25. veljače 1990. godine i Ante Paradžik, prvi dopredsjednik HSP-a. HSP pod njihovim vodstvom bila je 1990. godine jedina politička stranka i organizirana snaga u Hrvatskoj koja se je u svome programu i djelovanju beskompromisno zalagala za razlaz od Jugoslavije, ponovnu uspostavu hrvatske državne neovisnosti i ujedinjenje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine temeljem referenduma. Hrvatska stranka prava na inicijativu Dobroslava Parage utemeljila je 1991. godine Hrvatske obrambene snage - HOS, koji su tijekom velikosrpske agresije odlučno i hrabro branile suverenitet i teritorijalni integritet Republike Hrvatske i Republike BiH, čijih je više stotina dragovoljaca u toj obrani dalo svoje živote, dok su mnogi postali ratni vojni invalidi.
http://www.hsp1861.hr/vijesti2017-1/19012017-1.html
TEMELJNA NAČELA HRVATSKE STRANKE PRAVA-1861
📷Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja.
dr. Ante Starčević
Zagreb, 31. svibanj, 12. srpanj 1995. i 01. ožujak 2003. godine.povratak
UVODNA NAČELA
Članak 1.
Hrvatski je narod samosvojna narodna jedinica; on je narod sam po sebi. U narodnosnom smislu nije istovjetan ni s jednim drugim narodom, niti je dio bilo kojeg drugog naroda.
Hrvatski narod je autohton narod, ali pored etničkog porijekla, u modernom smislu, čine ga svi hrvatski državljani, bez obzira na etničko porijeklo, te tako svojom sviješću i opredjeljenjem tvore političku naciju.
Hrvatski narod je nositelj neograničenog, neotuđivog, nedjeljivog, neprenosivog i nepotrošivog suvereniteta.
Hrvatski narod sam po sebi i kao politička nacija ima pravo na potpuni suverenitet i državnu nezavisnost.
Hrvatski je narod jedan od najstarijih europskih naroda, narod koji se kroz razna povijesna razdoblja i prilike neprekidno borio za svoju državnu samostalnost.
Doseljenjem na današnji prostor, hrvatski je narod formirao svoju državnu zajednicu u kojoj je živio neovisno do 1102. godine.
Gubitkom samostalnosti i državnosti hrvatski je narod preko osam stoljeća živio pod tuđinskom vlašću, čuvajući svoju narodnu posebnost i ideju državnog prava.
Stožer nacionalne svijesti i ideje državnog prava u hrvatskom narodu od 1861. godine je Stranka prava i njezini utemeljitelji dr. Ante Starčević i dr. Eugen Kvaternik, koji su se kroz parlamentarnu demokraciju borili za obranu hrvatskog državnog prava kao prava hrvatskog naroda na nacionalnu slobodu i za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja u jedinstvenu, slobodnu i samostalnu hrvatsku državu. Stranka prava nosi to ime jer hoće očuvati hrvatskom narodu njegovo tisućgodišnje pravo na svoju slobodnu i neovisnu hrvatsku državu.
Predsjednik stranke prava dr. Ante Starčević, kojeg je hrvatski narod jedinog počastio titulom Oca domovine, zbog izdaje u stranačkim redovima, bio je prisiljen 1894. godine utemeljiti novu stranku pod imenom Čista stranka prava, koju je nakon Starčevićeve smrti 28. veljače 1896. godine vodio predsjednik stranke dr. Josip Frank, a nakon njega pravaški saborski zastupnici dr. Aleksandar Horvat i dr. Vladimir Prebeg, pod čijim se predsjedanjem stranka prava 1. ožujka 1919. godine preimenovala u Hrvatsku stranku prava nakon osnutka Kraljevine SHS 1. prosinca 1918. godine.
Hrvatska stranka prava kao najstarija državotvorna stranka hrvatskog naroda, zabranjena je 6. siječnja 1929. godine proglašenjem diktature jugoslavenskog kralja Aleksandra Karađorđevića, a obnovljena tek nakon šezdeset i jedne godine od zabrane, 25. veljače 1990. godine u ondašnjoj komunističkoj Jugoslaviji.
Obnovitelji Hrvatske stranke prava bili su njen prvi predsjednik Dobroslav Paraga i dopredsjednik Ante Paradžik.
Hrvatska stranka prava pod njihovim vodstvom bila je 1990. godine jedina politička stranka i organizirana snaga u Hrvatskoj koja se u svome programu i djelovanju beskompromisno zalagala za razlaz od Jugoslavije, ponovnu uspostavu hrvatske državne neovisnosti i ujedinjenje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine temeljem referenduma.
Hrvatska stranka prava utemeljila je 1991. godine Hrvatske obrambene snage - HOS, koje su tijekom velikosrpske agresije odlučno i hrabro branile suverenitet i teritorijalni integritet Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, čijih je više stotina dragovoljaca u toj obrani dalo svoje živote, dok su mnogi postali ratni vojni invalidi.
Hrvatska stranka prava kao najveći oponent vladajućem HDZ-u i tadašnjem predsjedniku Tuđmanu, bila je žrtvom okrutnih političkih i neosnovanih sudskih progona, koji su kulminirali ubojstvima dopredsjednika stranke Ante Paradžika, generala HOS-a Blaža Kraljevića, višekratnim uhićenjima i suđenjima predsjednika stranke Dobroslava Parage, sve do oduzimanja stranke administrativnim putem 28. rujna 1993. godine.
Predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga bio je prisiljen 1995. godine, poput dr. Ante Starčevića 1894. godine, zajedno sa članstvom, registrirati Hrvatsku stranku prava 1861., kao nasljednicu stranke prava dr. Ante Starčevića i nastavljača hrvatske pravaške politike.
Hrvatska stranka prava - 1861 politička je organizacija koja nastavlja politički put na temeljnim načelima koja je utvrdio Otac domovine, u obrani hrvatske državne i narodne suverenosti, u stvaranju moderne političke nacije, u obrani načela morala, dosljednosti i nepotkupljivosti u svome političkom djelovanju kao istinska politička vertikala hrvatskog naroda.
Članak 2.
Hrvatska stranka prava - 1861 demokratska je politička stranka i zalaže se za ostvarenje hrvatske države u kojoj će hrvatski narod sam biti svoj gospodar, koja će biti izgrađena na suvremenim demokratskim i pravnim temeljima, u kojoj će osnovna načela biti vladavina prava i pravde, trodioba vlasti te zaštita ljudskih prava svih njezinih građana neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti ili etničkom podrijetlu.
Za postizanje tog plemenitog cilja Hrvatska stranka prava - 1861 polazi od načela hrvatskog državnog prava, oslanja se na slavna hrvatska povijesna iskustva kao i na odredbe koje su obuhvaćene Općom deklaracijom o pravima čovjeka OUN, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima OUN, Međunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima OUN, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i drugim značajnim međunarodnim dokumentima, te vodi računa o suvremenim potrebama hrvatskog naroda.
Članak 3.
Sustavno ugnjetavanje hrvatskog naroda i njegovo teško materijalno stanje, a osobito velikosrpska agresija 1991-1995. godine, uzrokovali su masovno iseljavanje Hrvata, kako iz Republike Hrvatske, tako i iz povijesnih dijelova Bačke, Banata, Boke kotorske, Bosne i Hercegovine, Kosova i Srijema.
Posljedica takvih kretanja očituje se u zastrašujućoj činjenici da jedna polovica Hrvata živi u inozemstvu i nema utjecaja na sudbinu svoje matične domovine.
Hrvatska stranka prava - 1861, u namjeri da zaustavi ovaj dramatični egzodus hrvatskog naroda, zalaže se za razvitak dobrih međudržavnih, političkih, gospodarskih, kulturnih, prometnih i drugih odnosa sa Bosnom i Hercegovinom, te podupire i bdije nad ravnopravnošću, suverenošću i konstitutivnošću hrvatskog naroda u BiH kao i na uspostavi međusobnog povjerenja i suradnje sa ostalim narodima BiH.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se, posebno, za očuvanje i zaštitu prava hrvatske nacionalne manjine u svim zemljama gdje Hrvati žive kao nacionalna manjina.
Hrvatska stranka prava - 1861, stalno, ističe dužnost hrvatske službene politike na planu očuvanja nacionalnog, kulturnog i duhovnog identiteta hrvatskog iseljeništva, podupire zaštitu aktivnog i pasivnog izbornog prava svih hrvatskih državljana koji žive izvan Republike Hrvatske i zalaže se za ostvarenje uvjeta za povratak hrvatskog iseljeništva u domovinu pozivajući se na hrvatsku nacionalnu svijest.
Članak 4.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za zaštitu manjinskih prava onih grupa hrvatskih građana koji, pored pripadnosti hrvatskoj naciji, osjećaju pripadnost pojedinoj etničkoj skupini i nacionalnoj manjini, a sukladno europskim standardima u zaštiti prava manjina.
Članak 5.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za ravnopravnu političku, gospodarsku, znanstvenu i kulturno-tehničku suradnju sa hrvatskim susjedima kao i sa zemljama članicama Europske unije, dok o mogućem pristupu Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, HSP-1861 podržava raspisivanje referenduma hrvatskog naroda, a "za vezivanje Hrvatske s drugima uvijek ima vremena" (Eugen Kvaternik.
Hrvatska stranka prava - 1861 protiv je bilo kakvog ulaska Republike Hrvatske u pretpostavljenu Balkansku uniju ili takozvani Zapadni Balkan, odnosno u takvu monetarnu ili carinsku uniju.
Hrvatska stranka prava -1861 uvjetuje ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju postojanjem sigurnog jamstva zemljama članicama Europske unije na jednakopravnost kao i na pravo istupanja iz članstva Europske unije.
Hrvatska stranka prava - 1861 protivi se bilo kakvom članstvu u vojno-političkim savezima koji nisu unaprijed izglasani na općem referendumu hrvatskog naroda i zalaže se za vojnu neutralnost kao optimalno rješenje za hrvatsku nacionalnu sigurnost.
Članak 6.
Hrvatska stranka prava - 1861 odlučno se suprotstavlja onim oblicima i načinima suvremene globalizacije koji negiraju ili narušavaju hrvatske državne i nacionalne interese.
DRŽAVOTVORNA NAČELA
Članak 7.
Štujući međunarodno priznanje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se zbog nacionalnih, geopolitičkih i povijesnih razloga za što tješnju povezanost i stvaranje konfederalne ili federalne državne zajednice između RH i BiH, uz poštivanje subjektiviteta obje zemlje.
U novim okolnostima, kada je hrvatski povijesni i etnički prostor podijeljen na dvije suverene države, Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za njihovo geopolitičko objedinjavanje slobodnom voljom naroda po modelu udruživanja zemalja članica Europske unije.
Članak 8.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za upravnu podjelu sadašnje Republike Hrvatske na hrvatske povijesne pokrajine poput središnje Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Istre, Primorja i Like, a podjelu takvih pokrajini na kotareve, gradove i općine.
Članak 9.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za trodiobu vlasti u Republici Hrvatskoj i za djelotovornu i transparentnu državnu upravu primjerenu najvišim evropskim standardima, kao i za primjenu lustracije nad svim onima koji rade u državnim službama, a postoji utemeljena sumnja da su se, u doba titoizma i tuđmanizma, ogrješili o temeljna načela ljudskih prava.
Hrvatski sabor imenuje s**e doživotno te mogu biti razriješeni samo zbog razloga utvrđenih zakonom (kaznena djela, starosna dob, itd.)
Rad svih sudova uključujući i Upravni sud mora biti javan, a Hrvatski sabor treba nadzirati rad sudova i pravosuđa.
Članak 10.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za razvitak parlamentarne demokracije u kojoj će svi državljani imati jednaka prava i odlučno djeluje na suzbijanju autokracije, partitokracije, jednoumlja, nepotizma i ekstremizma.
Hrvatska stranka prava - 1861 beskompromisno djeluje na razotkrivanju političke sprege HDZ-a i SDP-a Hrvatske, dviju stranaka proizašlih iz bivšeg Saveza komunista Hrvatske, koje svojim autoritarnim komunističkim nasljeđem dugotrajno onemogućuju zaživljavanje realnog a ne nominalnog demokratskog poretka u Republici Hrvatskoj.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se ustrajno na suzbijanju pogibeljnog stranačkog bipolarizma SDP-a i HDZ-a, uvedenog u višestranački sustav zadnjih 13 godina u svrhu trajnog smjenjivanja na vlasti i u oporbi lidera ovih dviju frakcija bivšeg Saveza komunista.
Hrvatska stranka prava - 1861 oštro se suprotstavlja svakom arbitriranju ili miješanju tijela državne vlasti u autonomiju ili djelovanje političkih stranaka i zalaže se za donošenja takvog zakona o političkim strankama koji će spriječiti postojanje fiktivnih političkih stranaka koje služe stvaranju predizbornog kaosa i onemogućuju prepoznavanje istinske oporbe.
Članak 11.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za donošenje ustavnih odredbi koje određuju izborna pravila.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za opće, tajne i neposredne višestranačke parlamentarne izbore na temelju jednakog i općeg prava glasa uz primjenu mješovitog izbornog sustava po modelu 50% većinski dvokružni i 50% razmjerni izborni sustav sa izbornim pragom od 3%, uz izbornu kontrolu višestranačkih izbornih komisija sastavljenih od svih stranaka koje sudjeluju na izborima.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se da Hrvatski sabor ima najviše sto saborskih zastupnika, da je mandat zastupnika u Hrvatskom saboru obvezujući, da se mandat zastupnika skrati na dvije godine, da zastupnike u Hrvatskom saboru mogu imati samo političke stranke, da se sabor ne može raspustiti radi održavanja parlamentarnih izbora i da je u neprekidnom zasjedanju, osim blagdana i godišnjeg odmora.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se da sva tijela hrvatske pravne države moraju postupati po Ustavu, zakonima i drugim propisima posve neovisno o interesima bilo koje političke organizacije.
Za Hrvatsku stranku prava - 1861 Hrvatski sabor mora postati središte zakonodavnog i političkog odlučivanja.
Članak 12.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za izbor predsjednika republike putem općih, tajnih i neposrednih izbora temeljem kojih bi, kao neposredno izabran od naroda, imao ovlasti predstavljanja države u zemlji i inozemstvu, vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, potvrđivanja mandatara za sastav nove vlade kao i raspuštanja vlade, pokretanja zakonodavnih inicijativa, stavljanja veta na zakone i druge državno-pravne akte izglasane u saboru i vladi, sukreiranja vanjske politike.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se da Hrvatski sabor s dvotrećinskom većinom odlučuje o razrješenju predsjednika Republike u slučajevima predviđenim zakonom.
Članak 13.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za uvođenje koncepcije narodne obrane po uzoru na dragovoljačke jedinice HOS-a, ostanak služenja redovnog vojnog roka, djelotvornu, profesionalnu vojsku kao i razvoj domaće vojne industrije.
Vojska, policija, javno školstvo, javno zdravstvo i dr. ne smiju služiti interesima bilo koje političke stranke.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za oštru borbu protiv korupcije, cenzure medija, nepotizma, organiziranog kriminala i njegove sprege bilo sa politikom bilo sa gospodarstvom.
NAČELA O LJUDSKIM I VJERSKIM PRAVIMA
Članak 14.
Hrvatskoj stranci prava -1861 jedno od glavnih polazišta je zaštita ljudskih prava i ljudskog dostojanstva koja ne smiju biti, osim u izuzetnim, zakonom predviđenim slučajevima, ničim ograničavana niti sp**avana.
Položaj prava i sloboda čovjeka je mjerilo vrijednosti društvenog uređenja, pa stoga njihova opća zaštita treba biti u samim temeljima državnog poretka.
Članak 15.
Hrvatska stranka prava - 1861 poklanja osobitu pažnju obrani prava povrijeđenih i ugroženih osoba i zalaže se za mobiliziranje znanstvenih i odgojnih metoda te sredstava priopćavanja usmjerenih prema univerzalnom poštivanju ljudskih prava.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se osobito za slobodu medija, uspostavu neovisne i javne nacionalne televizije i radija, slobodu stvaralaštva, kulture, umjetnosti, znanosti i izdavaštva, te za nesmetani razvoj građanskog društva i sindikata.
Članak 16.
Za Hrvatsku stranku prava - 1861 pripadnik hrvatskog naroda je svaka osoba hrvatskog etničkog porijekla, kao i svaka osoba koja posjeduje hrvatsko državljanstvo bez obzira na etničko porijeklo.
Hrvatska stranka prava - 1861 zastupa da su svi hrvatski državljani jednaki bez razlike na rasu, boju kože, spol, narodnost, jezik, vjeroispovijed, svjetonazor, naobrazbu, imovinu te pravni ili društveni položaj. Etničko porijeklo ne može biti izvorište posebne zaštite od odgovornosti.
Sve osobe su jednake pred zakonom, te imaju pravo na jednaku zaštitu.
Svaka osoba ima pravo na slobodu misli i savjesti, te na jamstvo mirnog zborovanja i slobodu udruživanja.
Nitko ne smije biti izvrgnut samovoljnom miješanju u vlastiti život ili obitelj, vlastiti dom ili osobnu prepisku.
Članak 17.
Za Hrvatsku stranku prava - 1861 sve su vjeroispovijedi ravnopravne.
Crkva je odvojena od države, a vjera je osobna stvar i pravo svakog čovjeka.
Hrvatska stranka prava - 1861 poštuje vjerske tradicije i slobode, te potiče odgojne, obrazovne i socijalne djelatnosti svih vjerskih zajednica.
Hrvatska stranka prava - 1861 se zalaže da hrvatski državljani pravoslavne vjere imaju pravo ustanoviti svoju autokefalnu crkvu i nazvati je svojim imenom, te da takva crkva bude prihvaćena s jednakim pravima kao i druge vjerske zajednice.
Hrvatska stranka prava - 1861 se protivi da jedna vjera, bez obzira na brojnost vjernika, bude protežirana od hrvatske države ili da se proglasi državnom.
Članak 18.
Hrvatska stranka prava - 1861 protivi se svim sudskim političkim procesima, tjelesnim i duševnim mučenjima tijekom istražnih postupaka i izdržavanja zatvorskih kazni, kao i protiv zlouporabe psihijatrije za postizanje nedopuštenih ciljeva.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za primjenu svih humanih postupaka i sredstava koji su usmjereni k obrani ozbiljno povrijeđenih ili ugroženih ljudskih prava.
Hrvatska stranka prava - 1861 zahtijeva da se svim žrtvama zlouporabe vlasti osigura moralna pomoć i pravična naknada.
Članak 19.
Hrvatska stranka prava - 1861 drži da prava i slobode svake osobe mogu biti ograničene samo zakonom koji je u skladu s Ustavom i međunarodnim dokumentima o zaštiti ljudskih prava.
NAČELA SOCIJALNE I OBITELJSKE POLITIKE, JAVNOG ZDRAVSTVA, EKOLOGIJE, KULTURE, ODGOJA I OBRAZOVANJA, ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE
Članak 20.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za vođenje tako djelotvorne socijalne politike koja će osigurati potrebnu ravnotežu između zahtjeva uspješnog gospodarstva i ciljeva socijalne pravde.
Hrvatska stranka prava -1861 smatra da socijalna pravednost za sve i osobna sloboda trebaju biti temelj državnog života i zato se zalaže za Hrvatsku kao socijalnu državu koja može osigurati sredstva za osnovne životne potrebe nezaposlenim, bolesnim, invalidnim i za rad nesposobnim hrvatskim državljanima, osobama slabog imovnog stanja, odnosno pomoć za uzdržavanje i pravo na dječji doplatak.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za svestranu zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji, posebno invalida i oboljelih.
Hrvatska stranka prava - 1861 promiče dostojanstvo i ugled žene, te se zalaže za osiguranje njenog ravnopravnog sudjelovanja u društvenom, gospodarskom i političkom životu.
Hrvatska stranka prava - 1861 promiče i zaštićuje ustanovu braka i obitelji, majčinstvo i podizanje novih naraštaja.
Hrvatska stranka prava - 1861 odlučno se zalaže za zaštitu života od začeća do naravne smrti, i to osobito stvaranjem kvalitetnijih uvjeta za život stanovništva, posebno žena i zaštitu materinskog prava.
Hrvatska stranka prava -1861 protivi se izjednačavanju u pravima i obvezama bračne ili izvanbračne heteroseksualne zajednice sa istospolnom zajednicom, odnosno bračnom institucionaliziranju i usvajanju djece od istospolnih parova.
Hrvatski narod je u demografskoj pogibelji zbog niskog nataliteta i prevelikog iseljavanja, pa Hrvatska stranka prava - 1861 odlučno potiče demografsku obnovu, jamči znatnija izdvajanja iz državnog proračuna i znatnije porezne olakšice za tu svrhu.
Hrvatska stranka prava - 1861 oštro se suprotstavlja eutanaziji odnosno "ubojstvu iz milosrđa", jer to smatra ne samo ozakonjenim ubojstvom, već osobitom zlouporabom medicine i teškom povredom dužnosti i obveze zaštite života svakog ljudskog bića.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se da hrvatska država bude obvezna odgajati i zbrinjavati napuštenu i nezbrinutu djecu kao i žrtve obiteljskog nasilja.
Članak 21.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za ostvarenje prava na opću zdravstvenu zaštitu osobito najugroženijih skupina kao što su stari ljudi, djeca, invalidi, branitelji i nezaposleni a na teret obveznog zdravstvenog osiguranja i poticanjem razvoja primarne zdravstvene zaštite.
Hrvatska stranka prava - 1861 potiče unaprijeđivanje javnog zdravstva, preventivne zdravstvene zaštite, službe hitne pomoći i epidemiološke službe.
Hrvatska stranka prava - 1861 potiče širenje mreže dragovoljnog donatorstva ljudskim organima.
Hrvatska stranka prava - 1861 zahtijeva da se svakom hrvatskom državljaninu koji je, temeljem objektivnog i neovisnog medicinskog vještačenja, nesposoban za daljnji rad, osigura mirovina bez obzira na dužinu radnog staža.
Članak 22.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za zaštitu prirode od uništenja i zagađenja, kao i za očuvanje životne ravnoteže u prirodi.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za primjenu najsuvremenijih ekološko - tehnoloških metoda u prirodi i društvu, te potiče proizvodnju i potrošnju zdrave hrane.
Hrvatska stranka prava -1861 protivi se proizvodnji i uvozu GMO-a u Republiku Hrvatsku.
Članak 23.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za zaštitu duhovne i materijalne kulturne baštine hrvatskog naroda i potiče uključivanje tradicionalne i suvremene hrvatske uljudbe u svakodnevni život.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za bogato i raznovrsno glazbeno, pisano, likovno i filmsko umjetničko stvaralaštvo, razvoj nakladništva, očuvanje, zaštitu i daljnje istraživanje arheoloških lokaliteta, bogat kazališni dramski i operni program, znatnija proračunska izdvajanja i porezne olakšice za kulturnu i umjetničku djelatnost, ravnomjernu dostupnost kulturnih dometa svim građanima Hrvatske.
Članak 24.
Hrvatska stranka prava - 1861 zagovara koncepciju suvremenog i kvalitetnog školskog i odgojnog sustava, prožetog domoljubljem, oslobođenog svih političkih i ideoloških utjecaja, koje omogućuje izgrađivanje mladog čovjeka u široko obrazovanu, stručno osposobljenu i moralno snažnu, slobodnomisleću osobu.
Hrvatska stranka prava - 1861 drži da svatko ima pravo na besplatno osnovno obrazovanje, obvezno učenje dva strana jezika i informatike od nižih razreda osnovne škole, uvođenje dokvalifikacija i izvanrednih studija za radno sposobno stanovništvo.
Hrvatska stranka prava - 1861 zagovara autonomiju sveučilišta i akademske slobode, slobodu istraživanja i nastave, sustav visokoškolskog obrazovanja, financiranog iz državnog proračuna uz uvjet, povratka sredstava za studij u slučaju odlaska na rad u inozemstvo u prvih deset godina od stjecanja zadnjeg akademskog naslova za sve u cilju onemogućavanja daljnjeg "odljeva mozgova".
Hrvatska stranka prava - 1861 smatra da su sredstva za visokoškolsko obrazovanje dužni vratiti (državi) studenti koji iz neopravdanih razloga ne steknu diplomu.
Članak 25.
Hrvatska stranka prava - 1861 polazi od čvrstog uvjerenja da je čovjek Božje stvorenje, smatra da se razvoj znanosti u 21. stoljeću i humanizam trebaju sudbinski prožimati, pa se zalaže za oblikovanje lika suvremenog hrvatskog intelektualca koji će u naš život unositi svjetske znanstvene metode i razvijati postignute rezultate svjetskih tehnoloških dostignuća osobito u području biotehnologije, farmakologije, medicine, energetike, računarstva i nanotehnologije.
Hrvatska stranka prava - 1861 smatra da je Hrvatska uslijed diktatorskih, autokratskih i partitokratskih režima znantno zaostala u primjeni najnovijih znanstvenih dostignuća, visokih i novih tehnologija, te da nasuprot tome, znanost treba biti temelj cjelokupnog razvitka modernog hrvatskog društva i hrvatskog narodnog gospodarstva i zalaže se za znanost u službi humanizma i za primjenu etike u znanosti.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za znatno veće i učinkovito izdvajanje sredstava iz bruto nacionalnog dohotka za znanost, tehnološki razvitak i školovanje znanstvenih stručnjaka radi osiguranja znanstvenih i tehnoloških rezultata na gospodarski rast.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za otkrivanje i razvijanje nadarene djece, te njihovo duhovno i stručno napredovanje kao i za dovođenje stranih znanstvenih instituta i tehnoloških tvrtki radi zajedničkih projekata od obostrane koristi.
Hrvatska stranka prava - 1861 odlučno se protivi reproduktivnom kloniranju ljudi i zlouporabi znanosti u genetici.
GOSPODARSKA NAČELA
Članak 26.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za pravednu pretvorbu i provedbu kuponske privatizacije nacionalne imovine, bez pljačke, otimačine i prijevare u stilu latinoameričkog grabeža.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za poništenje dosadašnje pretvorbe i privatizacije i donošenje takvog zakona o pretvorbi i privatizaciji koji će zabraniti otuđivanje strateški vrijednog i značajnog nacionalnog bogatstva, osobito velikih energetskih objekata, prirodnih resursa, velikih zemljišnih kompleksa, strateških turističkih objekata i pomorskog dobra.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za pravednu denacionalizaciju otete imovine građana i ustanova, povrat oduzetog privatnog vlasništva putem restitucije i pravične naknade, povrat opljačkanog nacionalnog kapitala od 1990.godine do danas, kao i naplatu od Srbije i Crne Gore goleme ratne štete prouzrokovane njihovom agresijom na Republiku Hrvatsku 1991.-1995. godine.
Članak 27.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za socijalno tržišno gospodarstvo i partnerstvo radnika, poduzetnika i države nasuprot vladajućem tržišnom neoliberalizmu, potiče razvitak postojećih kapitalnih domaćih gospodarskih djelatnosti koje mogu izdržati utakmicu na svjetskom tržištu te zagovara samorazvojno gospodarstvo osloncem na vlastite izvore.
Članak 28.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se trajno za svekoliki razvoj hrvatskog gospodarstva, snažan razvoj turizma, komunikacijske i informacijske tehnologije, oživljavanje domaće poljoprivrede, trgovine, obrta, malog i srednjeg poduzetništva te njihovu zaštitu pred velikom i neobuzdanom stranom konkurencijom, proizvodnju i iskorištavanje domaćih izvora energije poput plina, nafte i električne energije, zaštitu i iskorištavanje velikih zaliha zdrave i čiste prirodne vode.
Članak 29.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se da svatko u Hrvatskoj ima pravo na rad, pravo na pravednu plaću kojom sebi i obitelji može osigurati dostojan i siguran život, pravo na slobodan izbor zaposlenja, pravedan i transparentan sustav javnih natječaja za svako radno mjesto, pravo na socijalnu, zdravstvenu i materijalnu zaštitu nezaposlenih osoba.
Članak 30.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za angažiranje svekolikog državnog potencijala i kapitala u cilju ozdravljenja gospodarskog tkiva, privlačenja zdravog investicijskog kapitala kroz partnerstvo, mješovitih ulaganja kao i poreznog stimuliranja radi reinvestiranja profita u Hrvatskoj, poticanja daljnjeg razvoja prehrambene, farmaceutske, drvne i metalne industrije, ribarstva, šumarstva, obnove uništene trgovačke flote i brodogradnje, smanjenja golemog vanjskog novčanog duga i zaustavljanja inozemnog zaduživanja, vođenja realnog tečaja kune bez diktata Međunarodnog monetarnog fonda, poradi otklanjanja uzroka i posljedica golemog broja nezaposlenih te politike progresivnog zapošljavanja.
Hrvatska stranka prava - 1861 potiče graditeljstvo kao zamašnjak sveukupnog razvoja gospodarstva, posebno razvoja moderne prometne i komunalne infrastrukture kao i moderne, jeftine i humane stanogradnje stimulirane poreznim olakšicama i poticajnim i dostupnim kreditima.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za izgradnju socijalnih stanova za socijalno ugrožene slojeve stanovništva koji nisu u mogućnosti plaćati tržišnu stanarinu.
Članak 31.
Hrvatska stranka prava - 1861 smatra da porezna politika i posve nezavisna monetarna politika središnje Hrvatske narodne banke moraju regulirati gospodarski život svih društvenih subjekata i poticati poslovnu kreativnost, investicije kao i opći razvitak narodnog gospodarstva.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se da Hrvatska narodna banka oslobodi devizne rezerve, preusmjeri emisiju novca u poslovne banke i investicije s jeftinom kamatom kako bi monetarna i kreditna politika stimulirala daljnji razvitak uspješnih poduzetnika u svakoj gospodarskoj djelatnosti.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za osnivanje velike nacionalne banke u isključivom većinskom vlasništvu nacionalnog kapitala i kapitala hrvatskih poduzetnika, prvenstveno u svrhu investiranja u razvoj hrvatskog gospodarstva.
Hrvatska stranka prava - 1861 smatra da državni proračun mora biti usklađen sa stvarnim mogućnostima hrvatskog gospodarstva i poreznih obveznika, te da mora biti pod budnim nadzorom demokratske javnosti.
Članak 32.
Privatno vlasništvo je neograničeno i nepovredivo, jamstvo je slobode čovjeka, a učinkovitost sustava privatnog vlasništva naročito se ističe u općoj koristi za društvo u cjelini.
Članak 33.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za tijesnu suradnju sa sindikatima u cilju stvaranja socijalne pravde, socijalnog mira i ravnopravnog partnerstva poslodavaca, radnika i vlade.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za ukidanje i mijenjanje nepovoljnog zakonodavstva u području rada.
Članak 34.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za vraćanje društvenog dostojanstva seljaštvu kao najstarijem društvenom sloju.
Hrvatska stranka prava - 1861 potiče okrupnjavanje zemljišnih posjeda.
Hrvatska stranka prava - 1861 potiče unapređenje seoskog obiteljskog gospodarstva pružanjem potrebne stručne pomoći zemljoradniku, dodijeljivanjem povoljnih kredita, subvencioniranjem poljoprivredne proizvodnje, osiguranjem plasmana zemljoradničkih proizvoda putem poljoprivrednih burza, zaštitom od nekontroliranog uvoza poljoprivrednih proizvoda i suzbijanjem usitnjavanja seoskog posjeda.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za uvođenje najsuvremenijeg načina proizvodnje na selu, za uklanjanje razlika u životnom standardu između gradskog i seoskog načina života i za zaštitu kulturne i tradicijske baštine hrvatskog sela.
ZAKLJUČNE ODREDBE
Članak 35.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se za svekoliku obnovu općih ljudskih vrijednosti i njegovanja ćudorednih kriterija u cjelokupnom životu hrvatskog naroda.
Hrvatska stranka prava - 1861 zalaže se trajno riječju i djelom za dobrobit hrvatske domovine, hrvatskog naroda kao i svih hrvatskih državljana.
HRVATSKA STRANKA PRAVA - 1861
Predsjednik Dobroslav Paraga v.r.
