16/07/2025
Jesi li ikad razmišljala zašto te tuđe raspoloženje tako lako "zarazi"?
Zašto osmijeh često vraćamo osmijehom, a nečiji bijes ili kritika u nama izazove nelagodu ili obrambenu reakciju ili se i same naljutimo?
Mi ljudi smo društvena bića. Povezanost nam je temeljna potreba – još kao bebe, naučili smo da ne možemo preživjeti ako ne uspostavimo odnos s osobom koja bi se trebala brinuti za nas. Pa ne čudi što i danas, kao odrasle osobe, i dalje čeznemo za društvom u našim osjećajima, pogotovo onima intenzivnima – i kada smo sretni, i kada nas boli.
Zato, kad je netko neraspoložen ili hladan ili bezobrazan prema tebi, često to nema apsolutno nikakve veze s tobom. Najčešće je to njihov pokušaj da ti “prenesu” osjećaj koji sami nose u sebi. A koji je preintenzivan. I treba društvo. U toj boli. U toj frustraciji. U tom nemiru.
Kaže ti: "Evo ti, osjeti što i ja osjećam da ne budem više sam/sama u tom iskustvu."
To rade svi - tvoja djeca, tvoji prijatelji, tvoj muž, tvoji roditelji, i da, čak i ti.
No u ovoj spoznaji leži tvoja moć.
Tvoja sloboda da odabereš svoju reakciju, umjesto da instinktivno prihvaćaš njihovu emociju. Da prepoznaš – ovo nije moje – i odlučiš hoćeš li ostati i pokušati pomoći, ili ćeš postaviti zdrave granice i zaštititi svoj mir. Oboje je u redu. Oboje je ljubav.
"Misery loves company" možda je istinita izjava – ali nije potpuna. Ljudi općenito vole društvo u svojim osjećajima.
Tvoj osmijeh, tvoj mir, mogu biti iscjeljujući. Mogu biti tvoja zaštita. A mogu i sami postati zarazni 😉
❤️ Zamisli kakav bi tvoj dan bio kad bi svjesno shvaćala što se događa i smireno birala što ćeš pustiti u sebe. ♥️
Ostavi mi ♥️ u komentaru ako želiš saznati više 😊
Intus, ad astra ♥️
Irena
