Psihologija u službi

28/05/2023

Kada će leto... Kada će juče... Kada će sjutra... Kada će ovo... Kada će ono.... Kada će tamo.... Kada će ovamo ... Uhhhh umorismo se od kada će, kada će, kada će, kada će, kada će i znate šta i kada dođe to naše kada će mi i ne primijetimo jer smo na putu do ostvarenja jednog smislili novo kada će ... I tako u krug!
Nije to toliko loše živjeti u tom krugu "kada će" kada ne bi radile emocije koje dužim djelovanjem ruše naše zdravlje. Od silnog "kada će" pojavljuje se osjećaj nezadovoljstva, a on prouzrokuje misli koje su jake ali ničemu ne služe i tada upadamo u ta emotivna stanja koja nas tjeraju da se izražavamo tako što nam je za nešto neko drugi uvijek kriv.
Koliko bi samo bilo dobro za nas, pa i za druge kada bi primjetili šta je to što imamo sada, i tom sada dozvolili da se razvija onako kako ono hoće i pustili onaj jak grč i stisak držanja kontrole i težine ostvarenja godinama zacrtanog kako mora da bude i borbe sa olujama koje nas guraju u suorotnom smjeru a mi i dalje držimo i ne damo, i tu težinu koju nosimo trudeći se da ostvarimo ono " kada će" . I probamo da malo zastanimo, zadržimo sve svoje ciljeve, i obratili pažnju na sebe i naš osjećaj u tom trenutnom sada kojem smo dozvolili da se razvija onako kako ono hoće.
Ne bježim, tu sam, spreman ili spremna da osjetim ovo moje sada. Pa šta ako je ovako ili onako, ako mi se ne sviđa ili sviđa, pa šta...? Tu sam .
Valjalo bi da u tom sada možemo da zavolimo sebe 100%, što nas dovodi u stanje prihvatanja i tada ne bježimo u "kada će" već po sinhronicitetu idemo na sledeći nivo a to je ona emocija koju želimo da dobijemo ostvarenjem onog našeg "kada će" .

PS. Pišem za vas gledano na ovu temu iz mog ugla, psiholog Marija Šćekić

28/05/2023

Jedino što žena želi je muškarca koji je spreman da lovi za njenu porodicu. Po arhetipu žena bira muškarca koji mentalno i fizički posjeduje sposobnost da može da obezbijedi lovinu (hranu), zaštitu i sigurnost za njihov porod (djecu). U kodu žene je da rodi i odgaja dijete. Tokom tog procesa potrebna joj je podrška i zaštita od muškarca kojeg je odabrala.
Sad se ovdje mogu tražiti varijacije na temu, ali istina je da gdje ona osjeća da je slabija tu traži od muškarca da bude jači.
Znajući ovo ispisani iznad, muškarac NE LOVI ŽENU, niti je žena plijen. MUŠKARAC LOVI ZA ŽENU! Porodicu.
Zasebna je tema to čime se sve žena služi da bi probudila tog lovca u muškarcu. Čest i često pogrešan način je ulazak u ulogu žrtve što kod muškarca probudi spasioca pa sam tok zajedničkog života dobije drugi smisao.
PS. Pišem za vas gledano na ovu temu iz mog ugla, psiholog Marija Šćekić

26/05/2023

Pucanj.... Vrisak... Krv... Plač... Galama... Zvuk opasnosti...! Strah od napada ! Strah za život! Da li da se boriš ili bježiš , autonomni nervni sistem te priprema i djeluje bez tvog nahođenja , spreman si da se boriš i ako bježiš i da pobjegneš i ako si u borbi. Tijelo se ponaša u skladu sa postojećom situacijom. Zahvaljujući ovom sistemu uspjeli smo da opstanemo kada su se dešavale te opasne situacije i naše tijelo je reagovalo u skladu sa tim. A opasnost koja bi nas dovodila u stanje stresa se izbjegavala boravkom na mjestima koja su odavala sigurnost bivstvovanja. Što bi činilo jedan zdrav način života.
Šta se to danas dešava sa nama?????

Sjedimo u udobnosti našeg doma, tijelo je mirno na sigurnom opušteno, u polu ležećem ili ležećem položaju gledamo film... a ispred nas se odigrava scena vriske... plač... galama... zvukovi opasnosti... pucnjava... buka ! Sve ukazuje na tenziju i borbu. Šta smo uradili doveli smo opasnost na mjesto koje predstavlja našu sigurnost i tu dolazi do razdvajanja svjesni dio vidi i zna da ta radnja nije blizu i ne ugrožava pa zadržava tijelo u istom položaju, dok autonomni nervni sistem to ne zna on bez našeg nahođenja reaguje na uznemiravajuće zvukove i on kreće da stvara adrenalin koji pumpa u mišiće i sprema tijelo za stanje da se bori ili da bježi!
A mi... I dalje u onom položaju poluležećem kao mirno ležimo. Osjećamo da nam se u tijlu nešto dešava ali šta sad glupo je da reagujemo, i tu da skačemo od tog što smo se uplašili. Sjedi ili leži i nastavi da se praviš da nije ništa! Tada se dešava onaj osjećaj na koji smo navikli kao bezazlena zgrčenost u mišićima oko vrata, ramenima u korijenu jezika i vilici. Pa štaa... to je normalno živimo u takvom vremenu...?¿?¿
BRAVO ZA ŠTETU koju si napravio u svom tijelu, a ta šteta se nije desila prvi put sad nego je ovo stoti put i biće je još onoliko dok sistem u tvom tijelu ne krene da radi protiv tebe.
Pa krene hipertenzija i razne autoimune bolesti.... A onda ide pitanje. Šta je ovo bilo, zašto se ovo baš meni desilo, ja nemam puno stresa i hranim se zdravo????????

25/05/2023

Business travel and obligations separate you from your family, children, husband, wife, boyfriend, girlfriend, friends. If you spend most of the day separated from the people important to you, this application is for you 💯%

https://play.google.com/store/apps/details?id=com.goldspark.therapy.mental.health.inner

www.marijascekic-psiholog.com

http://skr.rs/z8wk

24/05/2023

" Ne radiš ništa i dobiješ ništa"
Ovo vjerovanje često zna da izazove nervozu i bijes kod osoba koje pođu na svoj godišnji odmor. Zbog osjećaja krivice koji se javi kod osobe jer ne radi ništa dok je na tom godišnjem odmoru, i kreću misli koje opsjedaju da sve će da propadne, jer ne radi ništa, a odmah za tim javlja se nervoza i bijes. Tu se fokus sa odmora pomjera na nemoć koja se budi jer osoba ne može u tom trenutku da napusti to mjesto i nađe se odmah na poslu da radi nešto jer ako ima porodicu oni žele da ostanu do kraja i tu počinje ono negodovanje na glas uhhh dosta je bilo odmora i kreću svađe u porodici.

Treba dati da bi dobio! Daješ ništa to jest radiš ništa i tada dobiješ ništa!

Zamka je u tom da kada
RADIŠ NIŠTA doboješ NIŠTA,
a kada ne radiš ništa dobiješ odmor, vrijeme sa porodicom, prijateljima, vrijeme za sebe koje iskreiraš na svoj način jer neophodno je s vremena na vrijeme priuštiti to sebi.

24/05/2023

24/05/2023

Za razgovor sa psihologom se u najvećoj mjeri odlučuju osobe koje su zdrave ali koje pate od izvjesnih emocionalnih problema kao što su napadi panike, preterana stidljivost,nedostatak samopouzdanja, sebičnost, depresivnost, socijalna anksioznost i strah od javnih nastupa, problemi sa bijesom, problemi u partnerskom odnosu između muškarca i žene, tegobe čiji je uzrok psihosomatika, zdrave i nezdrave emocije, strahovi i mnogi drugi emocionalni i interpersonalni problemi. Uzrok svakog problema se nalazi u našim uvjerenjima i vrijednostima koje živimo s toga promjena strukture postojećeg stanja mijenja prvo naš odnos prema sebi zatim okolini i samim tim izlazimo iz starog stanja u novo- zdravije.

Važno je znati da ako se jedna ista problemska situacija ponavi drugi, treći... put tada osoba nije u stanju da riješi istu. Iz prostog razloga jer su um i tijelo ušli u automatiku i programirano reaguju na naučen način, i ako je osoba svjesna da pravi grešku i da treba deugačije program radi svoje. Tada je važno prepoznati to kod sebe ili drugog i potražiti pomoć👍 psihologa (imate svo pravo da istražite i uzmete za sebe psihologa koji vama odgovara) da bi se program razriješio i zaustavio.
Šta se najčešće dešava kada osoba prepozna kod sebe neko od gore pomenutih stanja, pored onih osoba koje na svoj način rješavaju problem, druge pokušavaju da probleme ignorišu i izbjegavaju na različite načine sve dok ih ti problemi ne dovedu do toga da više ne mogu da funkcionišu u svakodevnom okruženju i pokušavaju sebe da izvuku tabletama👎.

Rad sa mlađom djecom se odnosi na angažovanju svih čula u uočavanju sličnosti i razlika, svrhe i djelovanje stvari, prepoznavanje osjećanja, koordinacija pokreta („Kad razvoj pokreta prstiju odgovara uzrastu, razvoj govora je uredan, a kad razvoj fine motorike zaostaje, zaostaje i govor”), držanje tijela u prostoru, serijacija i klasifikacija različitih vrsta i oblika predmeta, gradnja i rušenje, skupljanje i prosipanje i td.

Kod djece nestašluk je normalna pojava u dječjem razvoju, ali se postavlja pitanje kada nestašluk prelazi granice, a ponašanje postaje problematično. Rane pokazatelje često ignorišemo ili tolerišemo. Uočavamo ih tek kada dijete biva uključeno u predškolski i školski sistem gdje ne može mirno da sjedi i prati nastavu ili je pak previše povučeno I stidljivo i pokazuje nesaradljivost u odnosu na grupu.