30/12/2024
𝑺𝒕𝒖𝒑𝒊𝒕𝒊 𝒖 ž𝒊𝒗𝒐𝒕 z𝒏𝒂č𝒊 𝒑𝒐č𝒆𝒕𝒊 𝒖𝒎𝒊𝒓𝒂𝒕𝒊.
- Lao Tzu
Ušli smo u kolektivnu zimu; vrijeme duboke restrospekcije, vrijeme čišćenja, otpuštanja, umiranja. 🍂🧹 Do proljeća skidamo i otpuštamo viškove koji će nahraniti naše tlo, učiniti naš unutarnji svemir plodnim prostranstvom koje će sa novim ciklusom rađati nove ideje, nove navike, nove izbore, i nove nas 🌱(ako tako želimo). Dolazimo i do kalendarskog kraja godine, i za par dana ulazimo u Novu godinu, numerološku 9️⃣. Godinu završetaka, rezova, otpuštanja i opraštanja, godinu kada stajemo na kraj mnogim stvarima. Lažni životi za mnoge od nas više nikako neće biti mogući, jer osjetimo i znamo da su veličanstveniji, strastveniji i uzbudljiviji životi mogući. Znamo da radostan život ispunjen srećom, smijehom i ljubavlju je tu, teče u paralelnoj realnosti, tik do naše. I sljedeće godine mnogi od nas će shvatiti da nemaju drugog izbora, jer naša duša više ne može pristajati na manje. Ja ovu promjenu i poruke duše osjećam cijelu godinu, usudila bih se reći i zadnje dvije. I kada pogledam unazad, sve male promjene, sve nove navike i rutine koje sam stvarala i stvaram vodile su me upravo tamo gdje moja duša želi, iako se moj ego često pravio pametan, pa je cijeli proces znao biti poprilično čupav. 😅
Novu godinu, novi ciklus započinjem jako dubokim procesom čišćenja. I ne znam što me sve čeka u tom procesu (sama priprema me suočava sa masom samonametnutih ograničenja, kutija i kutijica u koje sam se pozatvrala, pričajući si Osobnu priču koja mi se ne sviđa, ali uz koju sam se identificirala), ali baš zato je prisutno uzbuđenje. Strah od nepoznatog sam zamijenila sa radošću kreiranja, umjesto zatvarajuće i ograničavajuće strepnje biram uzbudljivost i radost otkrivanja. Kada ne znamo što nas čeka sve je moguće. Polje je prepuno mogućnosti, i sve što smo ikada zamislili, pomislili u polju postoji, pa zašto ne odabrati iskusiti, doživjeti onu mogućnost, onu realnost koja nas najviše uzbuđuje umjesto one koja nam je najodbojnija i ograničavajuća? Osim ako vas baš pali osobna patnja i bol. I sama sam si to bila pretvorila u egzistencijalnu perverziju, gdje sam baš guštala u tome što sam jadna neshvaćena, otuđena, sa niskim samopouzdanjem i nedovoljno dobra. Kakva komedija!
Sada je vrijeme umiranja i otpuštanja. Koliko si p**a umro ove godine, ovaj mjesec, danas? Što si spreman otpustiti, skinuti, odbaciti? Što biraš utjeloviti i materijalizirati? Koje i kakve ljude puštaš u svoj Sveti prostor?
Hvala svim obrambenim mehanizmima, strahovima, tugama, paničnim blokadama mog unutarnjeg samosabotera, jer su mi služile, bile su mi prijeko potrebne da bih preživjela. Danas više ne želim i ne trebam krivnju, sekiranja i paničarenja oko budućnosti, brigu o tuđim mišljenjima, strah od neuspjeha, potrebu za validacijom izvana.
Samo vlastitim svjesnim odabirom možemo živjeti sretno i kako želimo, jer sve što nam se ne sviđa, a ne mjenjamo, mi zapravo biramo, bilo to svjesno ili ne svjesno, ali biramo! 💯
Zato, želim nam, svima predivno otpuštanje svega nepotrebnog, pozdravljanje starog i sretan, hrabar i neustrašiv ulazak u novo! Vrijeme je za nove odluke, nove ideje, NOVE ŽIVOTE! 🥳😎
#2025
