13/11/2025
Na Balkanu, posebno ex-Yu prostoru, postoji istorijski obrazac neprocesuiranog bola i straha, duboko ukorijenjena stegnutost, naslijeđena trauma kolektivnog poniženja i nemoći. Ratovi, gubitak, nepravda, političke manipulacije… sve je utkano u podsvijest kao stalna pripravnost na prijetnju. Generacije naučene da se vrijednost dokazuje snalažljivošću, prevarom, moći ili trpljenjem. Rezultat je hibrid žrtve i agresora u istom pojedincu, mentalitet koji slabo zna kanalisati napetost osim kroz konflikt, izopačenost ili letargiju.
Na ulicama rijedak osmijeh, lica stegnuta, smrknuta, bezizražajna. Nepovjerenje sveopšte — u sistem, institucije, među ljudima — kao da svako čeka da ga neko prevari ili omalovaži. Ćuti i ne talasaj, ili eksplozija ega. Energetski, tijelo je zbijeno, dah ne ide u stomak, prana ne teče, svijest se skuplja. Naboj raste. Prirodnost postaje prijetnja, osmijeh luksuz, a lakoća strani pojam.
Bez kulture kultivisanja svjesnosti, emocije preuzimaju primat i postaju Bog. Urlanje, histerija, izvrnuti moral, nacionalni patos, niske strasti, jednoumlje, koristoljublje — pojačaj! jednom se živi. Ovdje strast nije vitalnost, već agresivnost, emocionalnost nije toplina, već jedini ventil.
Alfa mužjaci protiv slabosti, žene protiv muškosti. A propaganda im prodaje identitet kao slobodu. Energija zgrčena u vječnoj borbi, a težina maskirana prkosom, sumnjom i dominacijom.
U takvom okruženju, nema slobodnog protoka ni kroz tijelo, ni kroz govor, ni kroz odnose. Okruženje se doživljava neprijateljskim; preživljava se pokazujući zube ili praveći se mrtav. Iza bahatosti stoji strah od izdaje, poniženja, potcjenjivanja. Svaka interakcija lako sklizne u nadmetanje, osuđivanje, defanzivnost.
Ipak, u toj tranziciji pojedinci probijaju slojeve kolektivnog programa, trenje stvara mogućnost transformacije. U tom kontekstu, autentična svjesnost je provokativna. Čista tišina izaziva nesigurnost ili agresiju jer iskače iz groteskne norme. Svjesna smirenost nije bijeg, nego melem, bez potrebe da se takmičiš i manipulišeš. Ona počiva u centru. Kad je spoznaš, vidiš koliko je drama kolektivnog uma krhka i opstaje samo dok joj mi dajemo energiju.
M.