03/01/2026
Zašto istinski jogin prepoznaje patnju tamo gdje drugi vide samo zadovoljstvo (prema Patañjaliju i klasičnim komentatorima)
Samskāre (latentni mentalni otisci), sljedeća su stavka koju Patañjali navodi kao izvor patnje. One su, kao što znamo, suptilni utisci koji se talože u citti (umu-svijesti) kroz svako prethodno iskustvo zadovoljstva (sukha) i patnje (duḥkha). Kada te samskāre sazriju kao karma (zakon uzročno-posljedičnih posljedica djelovanja) i donesu plod, osoba ponovo doživljava zadovoljstvo i patnju. Žudnja za zadovoljstvom i odbojnost prema boli aktiviraju ove latentne samskāre, koje se zatim ispoljavaju kao sjećanja na prošla ugodna ili bolna iskustva. Ta sjećanja proizvode novu žudnju ili odbojnost — želju da se ponovo stvore ranija ugodna iskustva ili da se izbjegnu već poznate patnje.
Ovo predstavlja oblik mentalne patnje: osoba neprestano oplakuje gubitak prošlih zadovoljstava i teži postizanju zadovoljstava koja trenutno ne posjeduje. Dodatno, pod uticajem takvih sjećanja, osoba djeluje, stvarajući nova iskustva, a ona proizvode nove samskāre koje se dodaju postojećoj akumulaciji karme. Na taj način se rijeka karme — za koju će Vyāsa uskoro ustvrditi da je u svojoj suštini patnja — neprestano uvećava. Budući da se plodovi sve te karme ne mogu iskusiti u jednom životu, osoba je nužno primorana da ih doživljava u budućim životima, čime se ciklus utjelovljenog postojanja, odnosno samsāra, nastavlja kroz više života.
Ovaj začarani krug, međutim, zabrinjava isključivo jogina — osobu koja posjeduje uvid — jer ga on ili ona prepoznaje kao duboko nepoželjno stanje. Kako Buda primjećuje: „Ono što drugi nazivaju zadovoljstvom (sukha), Plemeniti nazivaju patnjom (duḥkha).“ Mudar čovjek ne može uživati u nečemu slatkom ako zna da će to na kraju dovesti do bolesti, kaže Śaṅkara. Jogin je osjetljiv poput oka: ako vlas konca padne na očnu jabučicu, kaže Vyāsa, to izaziva bol, dok se ista vlas na drugom dijelu tijela jedva osjeti. Na sličan način, patnja postojanja — čak i u okolnostima koje se smatraju sretnima — uznemirava samo jogina; ostale ljude ona ne dotiče.
Prema komentarima, većina ljudi ne može sagledati dugoročne posljedice djelovanja koja u sadašnjosti proizvode ograničeno, takozvano zadovoljstvo. Zbog toga oni iznova doživljavaju patnju akumuliranu kroz karmu, pokušavaju da je izbjegnu i ponovo teže zadovoljstvu, ali, stvarajući nova karmička sjemena, nastavljaju da ponavljaju isti obrazac. Vyāsa ovaj proces poredi s osobom koja bježi od škorpije, a zatim biva ugrizena od otrovne zmije.
Vijñānabhikṣu dodaje da je sve bolno i za neznalice, ali da oni toga nisu svjesni, dok jogin jeste. Kao ilustraciju navodi stih iz Viṣṇu Purāṇe: „Čovjeku više patnje donose supružnik, prijatelji, djeca, prihod, dom, imovina i bogatstvo, nego što mu donose zadovoljstva“ (VI.5.56). Iz tog razloga, Patañjali ističe da se za mudru osobu sve smatra patnjom, a ne mješavinom sreće i patnje. Prema Vyāsi, neznalice svoju grešku shvataju tek nakon što iskuse posljedice potrage za zadovoljstvom, dok je joginu patnja očigledna već u samom trenutku doživljaja zadovoljstva. Većina ljudi je svjesna samo sadašnje patnje, dok je jogin istovremeno svjestan prošle patnje koja oblikuje sadašnjost, kao i buduće patnje koja je već sadržana u sadašnjem iskustvu.
Kao primjer može se navesti osoba koja se probudi s teškim mamurlukom nakon noći pretjeranog konzumiranja alkohola, zakune se da više nikada neće piti, ali se već narednog vikenda ponovo nađe u baru, osuđena da se sljedećeg jutra probudi s istim posljedicama. Samskāre takozvanog zadovoljstva, nastale tokom noćnog provoda, ostaju utisnute u citti. Kada se ponovo aktiviraju, ako je želja dovoljno snažna, ona nadjačava razlučivanje i sjećanje na negativne posljedice, te se poriv ponavlja. Na taj način se ciklus traganja za srećom, ali ponovnog izlaganja patnji, neprestano održava. Potreba za doživljavanjem zadovoljstva često je toliko snažna da se ljudi mire s neizbježnim neprijatnostima koje ga prate, uz opravdanje: „Takav je život.“
Za Cārvāku, drevnog materijalističkog filozofa, sva zadovoljstva života nose određene neprijatnosti koje je potrebno tolerisati. U jednom od njegovih poznatih primjera navodi se da uživanje u ribi nužno zahtijeva prethodno uklanjanje ribljih kostiju. Za jogine, međutim, takav stav produžava samsāru. Postoji i druga mogućnost — oslobođenje od svake patnje — što je, prema jogijskoj filozofiji, sama priroda puruṣe (čiste svjesnosti).
(Odlomak)
