02/12/2025
Da li ona “zna”?
Ona je povrijedila moje onog dana kada je napisala da Moje ne može da bude dio aktivnosti sportskog kluba.
-Edina, neka pozove, ako joj nešto nije jasno,
hladno je napisala Nataši kada ju je ova pitala.
Dodala je da ne može doći.
Ja sam poruku vidjela svojim očima. Djelovala je poruka kao nečiji ranjivi ego s elementima narcisa.
Uživo je rekla suprugu da Kenan ne poštuje njen autoritet. Iskreno da kažem, ne bih ni ja.
Rekla je da nju Kenan ne voli, pa sam zaključila da ona iziskuje i to od djece. Moj sin ne treba da voli svakog- pogotovo ne one koji nam u kuću ne ulaze. Treba da njeguje neutralan stav- nije beba.
Za razliku od druge djece, Kenan zna da govori i da izrazi negodovanje na njeno ponašanje. Sama je odlučila umjesto drugih da isključi mog sina iz svih mogućih aktivnosti, a prije toga je tražila naše potpise koji su joj trebali za otvaranje udruženja.
Tad joj Kenan valjao, kao i mi.
U početku smo mislili da je to samo vezano za sport gdje ona pored članova tog kluba se postavlja kao trener, ali onda ga je isključila iz svega drugog.
Veliki broj majki zna za ovo i sliježe ramenima. One znaju samo da traže od mene i drugih, a amo nikad ništa ne poduzimaju za druge.
Kenan tu ne bi možda ni došao jer je dio drugih škola i programa i pohađa redovnu nastavu za razliku od mnogih korisnika udruženja.
Etiketirala ga je i pokazala bahatost.
Inače tako i izgleda: robustno, energično i s podignutim mehanizmima.
Mene kada vidi trudi se da me ne vidi pa izgleda smiješno.
Njena vika i pristup Kenanu treba da uđe u primjere loše komunikacije i neznanja.
Nema ona obrazovanje za rad s djecom, ona ima sina pa misli da je to dovoljno za sve. Žene poput nje ističu iskustvo s sopstvenim djetetom kao da je to osnova za dobijanja licence za rad sa djecom s poteškoćama.
U najmanju ruku.
Od nje su gore majke koje ovo znaju i koje ćute. Ljube mog sina i mene po Fejsbuku.
I uživo- to je gore. Ja to stoički trpim. Nijemo.
Smatram ovo velikom nepravdom.
U miru smo se povukli od loših ljudi- Žena.
I tad, bas tad su se otvorila druga vrata i treća- vrata drugih programa o kojima sam nekad samo sanjala.
Opet to nije umanjilo duševni bol koji nam je prouzrokovala.
Nikad joj neću oprostiti.
Doduše i jesam, ali ostaju tragovi gorčine i nečega iza nje, što ne miriše i čemu ja ne znam ime.
I njen osmijeh.
Ona kada ovo pročita, zlurado će se nasmijati i reći nešto ružno na račun mog sina i Mojih.
Neće stati i razmisliti- kao ljudi s znanjem i iskustvom.
Vidjeće ovo kao lični napad, a ne poziv na duboku spoznaju.
Ja ostavljam bol u tekstu i idem dalje- sjajna i blistava.
Ja i dalje pravim programe za djecu s poteškoćama i radim na terenu. U mom savjetovalištu rad s djecom s poteškoćama je besplatan, a i razvijam neke druge ideje. Uporna sam.
Divna sam.
Najveću povredu mi je učinila ova žena i to majka mladica s poteškoćama.
Zašto?
Više i ne znam.
Ona zna.
Ona zna sve.
Zna dijete isključiti. Zna to i objasniti.
Ja kao magistar iz dječije kliničke psihologije ne znam ništa. Ništa.
Znam samo da će ona povrijediti nekog ili neko dijete, ako već i nije.
Nek moja priča ostane otvorena.
Kada se to desi, obnoviću je.
