24/09/2016
1. Koja je uloga štitne žlijezde u organizmu?
2. Kako nastaju bolesti štitne žlijezde?
3. Koje su najčešće bolesti štitne žlijezde, kako se mogu prepoznati i kako se liječe?
4. Kako poremećaji štitne žlijezde utiču na trudnoću i začeće?
I
Štitna žlijezda je smještena s prednje strane vrata ispod „Adamove jabučice". Luči hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) koji se krvlju prenose po cijelom tijelu. Hormoni štitne žlijezde upravljaju metabolizmom: potrebni su za normalan razvoj mozga i somatskih tkiva fetusa i novorođenčeta, a u svakoj životnoj dobi nadziru metabolizam bjelančevina, ugljenih hidrata i masti. Važnu ulogu imaju i u reprodukciji i održavanju normalne trudnoće.
Štitna žlijezda funkcioniše u složenom sistemu povezanosti s višim centrima, korom mozga, hipotalamusom i hipofizom, kao i perifernim tkivima.
II
Bolesti štitne žlijezde zahvataju sve ljudske rase i prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije danas u svijetu boluje ili se od bolesti štitne žlijezde liječi oko 250 milijuna ljudi.
Bolesti štitne žlijezde se prema funkcionalnom stanju mogu podijeliti na hipertireoidne (pojačana funkcija) i hipotireoidne (smanjena funkcija).
Prema morfološkom kriterijumu bolesti štitne žlijezde se mogu podijeliti na tumorske i netumorske.
Bolesti štitne žlijezde najčešće su nasljedne i javljaju se kod osoba sklonih drugim autoimunim bolestima. Stres u bilo kojem obliku često se navodi kao provocirajući faktor za nastanak bolesti.
III
HIPOTIREOZA
Hipotireoza je smanjeno lučenje hormona štitne žlijezde koje dovodi do usporavanja metabolizma. Uzroci koji dovode do hipotireoze su različiti, a razlikuju se primarna i sekundarna hipotireoza.
Najčešći uzrok hipotireoze je hronična, autoimuna upala štitne žlijezde – Hashimotov tiroiditis, pri čemu postepeno dolazi do propadanja njenog tkiva i posljedičnog gubitka funkcije. Danas je daleko rjeđi uzrok hipotireoze nedostatak joda u ishrani.
Bolest se razvija sporo i može se javiti u svako životno doba. Ako se javi u najranijem djetinjstvu može biti ugrožen i normalni razvoj intelektualnih funkcija. Zato se danas nivo hormona štitne žlijezde kontroliše odmah po rođenju djeteta.
Simptomi hipotireoze proizlaze iz usporenih metaboličkih procesa, a s obzirom da nastaju postepeno, često prolaze nezapaženi u ranim fazama bolesti. Glavni simptomi su: hroničan umor, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, pojava gušavosti, promuklost, usporenost, pospanost, otežana koncentracija, nepodnošenje hladnoće, bezvoljnost, napetost, razdražljivost, zatvor, porast tjelesne težine, usporen rad srca, oticanje nogu, ruku, lica, jezika, kapaka, suha, ispucala kosa koja pojačano opada, suha, perutava koža, krti, ispucali nokti, poremećaj menstrualnog ciklusa i sterilitet. Povišene su razine holesterola, LDL i triglicerida u krvi, česta je anemija, usporen rad srca i oslabljena srčana funkcija.
Kako bolest ne bi napredovala, potrebno je što prije započeti liječenje. Hipotireoza se liječi nadoknadom sintetskim hormonom tiroksinom (T4). Liječenje je najčešće doživotno.
S obzirom da hipotireozu karakteriše usporen metabolizam, usporena probava, povišen nivo masnoća u krvi i dobitak na tjelesnoj težini, neophodno je optimizirati svakodnevnu prehranu. Uz obilnu hidraciju i pojačanu fizičku aktivnost, potrebno je organizmu obezbijediti dovoljan unos prehrambenih vlakana (najmanje 30 grama dnevno) koja će pojačati osjećaj sitosti, podstaći crijevnu peristaltiku i smanjiti apsorpciju suvišnih masnoća.
HIPERTIREOZA
Hipertireoza označava stanje povećane produkcije hormona štitne žlijezde.Važan je faktor nasljedna komponenta, a stres u bilo kojem obliku često se navodi kao provocirajući faktor za nastanak bolesti. Kod žena se javlja 7 p**a češće nego kod muškaraca, u dobi od 20-40 godina, a glavni uzrok (u 70-80% slučajeva) predstavlja Graves-Basedowljeva bolest, odnosno difuzna toksična guša. Kao posljedica stresa, zračenja vrata ili infekcije, dolazi do stvaranja antitijela koja stimulišu ćelije štitnjače na pojačano stvaranje i lučenje hormona T3 i T4. Hipertireoza može nastati i uslijed povećanog unosa joda, te kao posljedica dugotrajnog, prekomjernog uzimanja sintetskih hormona (u sklopu liječenja hipotireoze).
Simptomi Basedowljeve bolesti su: nervoza, tahikardija (ubrzan rad srca), difuzno uvećanje štitne žlijezde, gubitak tjelesne težine uz dobar apetit, ispupčenost očnih jabučica uslijed edema retrobulbarnog tkiva. Koža je topla, vlažna, meka. Dlanovi su topli, meki i vlažni. Bolesnici loše podnose toplotu. Često je prisutan i fini tremor ruku. Mogu biti prisutne manifestacije bolesti i na drugim organima.
Toksični adenom je manje učestao oblik hipertireoidizma. Radi se o benignom tumoru koji nezavisno o tjelesnim potrebama luči hormone štitne žlijezde. Čvor obično postepeno raste i tada se javljaju simptomi.Prilikom pregleda može se zapaziti blago izraženo uvećanje štitne žlijezde sa jednim obično jasno izraženim čvorom (rijetko više čvorova). Bolesnici se javljaju na pregled obično zbog srčanih tegoba i prisutne nervoze.
Liječenju hipertireoze pristupa se na nekoliko načina: lijekovima (tireostatici tiamazol i propiltiouracil i koji sprečavaju proizvodnju vlastitih hormona štitnjače), radioaktivnim jodom i operativnim zahvatom.
S obzirom na stanje ubrzanog metabolizma, odnosno katabolizam, dolazi do propadanja jednog dijela mišićne i koštane mase, pa se preporučava povećan unos aminokiselina, proteina i kalcijuma.
NODOZNA STRUMA
Struma ili guša predstavlja uvećanje štitne žlijezde. "Okidači" guše mogu biti različiti – od manjka joda u prehrani do trudnoće ili lijekova koji blokiraju deponovanje joda.
Namirnice koje su najbogatije jodom jesu: morske ribe, alge, jaja, jogurt, sir, jodirana sol. Pojedine namirnice ometaju pravilno iskorištavanje joda i mogu umanjiti sposobnost organizma da iskoristi jod za sintezu hormona štitnjače. U te namirnice ubrajamo: karfiol, kelj, brokole, repu i kikiriki. Najviše su riziku izloženi vegetarijanci koji takve namirnice svakodnevno koriste u prehrani u velikim količinama.
Nodozne promjene u štitnjači su vrlo česte, naročito u žena. S godinama njihova učestalost raste pa na primjer iza 50. godine više od polovine žena ima čvorove u štitnoj žlijezdi.
Simptome povećane štitne žlijezde prepoznajemo po problemima s gutanjem, kašljem ili osjećajem pritiska. Čvorovi mogu biti mekši ili tvrđi, dok jako tvrdi čvorovi mogu biti simptomom malignog oboljenja.
Do kompletne dijagnoze dolazi se na osnovu anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda, nuklearnomedicinskih i laboratorijskih ispitivanja, ultrazvučnog pregleda, te prema potrebi ciljane punkcije. Ovisno o nalazima pacijenti se prate ili upućuju na hirurško liječenje.
Ako čvorovi rastu i zbog svoje veličine izazivaju smetnje gutanja, disanja ili promuklost, tada ih svakako treba operisati. Tek vrlo mali postotak tih čvorova može biti maligne prirode. U osoba koje imaju poznat tumor štitnjače u porodici ili se smetnje razvijaju naglo, sumnja na malignitet je veća.
RAK ŠTITNE ŽLIJEZDE
Rak štitne žlijezde dosta je rijetka vrsta carcinoma. Nakon kliničkog pregleda, zbog postojanja čvora, oboljeli se upućuje na pregled ultrazvukom, scintigrafijom, punkcijom i hirurškim odstranjenjem štitne žlijezde. Kod većine pacijenata postoperativno se primjenjuje radioaktivni jod i nakon ove terapije pacijenti imaju povoljnu prognozu, izuzev u odmaklim slučajevima.
IV
Bolesti štitne žlijezde javljaju se relativno često, posebno u žena i to već u mlađoj životnoj dobi, te je nerijetka njihova pojava uz trudnoću. U zemljama koje imaju dovoljan unos joda, poremećaji funkcije kod mlađih osoba najčešće su posljedica stvaranja antitijela na vlastito tkivo štitne žlijezde. Taj mehanizam može uzrokovati oslabljen rad štitne žlijezde, hipotireozu, koja se može manifestovati blagim simptomima i često proći neopaženo.
Trudnice s porodičnom sklonošću poremećajima štitne žlijezde ili autoimunim bolestima trebale bi provjeriti funkciju štitnjače.
U trudnoći potreba za hormonima štitne žlijezde raste za oko 50 posto kako bi se mogli pokriti zahtjevi i majke i djeteta. U istom postotku raste i potreba za dovoljnim unosom joda, jer je taj element neophodan za proizvodnju hormona štitnjače.
U osoba koje već imaju poznat poremećaj hormona štitne žlijezde idealno bi bilo da se prije trudnoće njihov nivo liječenjem normalizuje. U najranijoj trudnoći treba ponovo provjeriti hormon TSH i javiti se na pregled.
Hipotireoza u trudnoći
Simptomi hipotireoze poput umora, pospanosti ili dobitka na težini teško se jasno razlikuju od uobičajenih promjena u trudnoći. Hronični autoimuni tiroiditis (Hašimotov tiroiditis) najčešći je uzrok hipotireoze. Provjera funkcije štitne žlijezde važna je kod svih žena pri procjeni steriliteta.
Za vrijeme same trudnoće adekvatan nivo hormona štitne žlijezde izuzetno je značajan za razvoj ploda i za sprečavanje prevremenog poroda, a neka istraživanja upućuju da bi ovo moglo imati uticaj na kasniji razvoj djeteta, naročito intelektualne sposobnosti. Razlog tome je što štitna žlijezda ploda još nije razvijena, pa tako dijete u prvom trimestru trudnoće u potpunosti ovisi o majčinim hormonima.
Nadoknada levotiroksinom je jednostavna i omogućuje uspješno liječenje nedostatka hormona štitne žlijezde u toku trudnoće.
Važno je znati da za razliku od većine drugih lijekova u trudnoći, levotiroksin dat u odgovarajućoj dozi nema štetne efekte već upravo suprotno: neophodan je za razvoj djeteta, pa ne treba imati nikakve predrasude i nepotrebno oklijevati pri uzimanju lijeka.
Tabletu treba uzimati ujutro natašte, pola sata prije doručka. Ako se uzimaju tablete željeza odnosno vitaminsko-mineralni dodaci za trudnice, njih treba uzeti kasnije u toku dana.
Hipertireoza u trudnoći
Hipertireoza, odnosno povećano lučenje hormona štitnjače znatno se rjeđe javlja od hipotireoze u trudnoći. Nerijetko se simptomi hipertireoze preklapaju s određenim fiziološkim promjenama u trudnoći kao što su ubrzanje srčanog ritma i srčanog udarnog volumena, osjećaj vrućine, znojenje ili promjene raspoloženja. Hipertireoza, naročito ako je neliječena, može izazvati znatne komplikacije u trudnoći: spontani pobačaj, prijevremeni porod, nisku porođajnu težinu djeteta, visoki krvni pritisak, pa čak i zatajivanje srca u majke.
U slučaju kada u trudnoći moramo liječiti hipertireozu lijekovima za smanjenje lučenja hormona štitnjače, ta se terapija mora posebno oprezno usklađivati. Na raspolaganju su nam dva lijeka: tiamazol (metimazol) i propiltiouracil. Propiltiouracil je povoljniji što se tiče štetnog učinka na plod, ali se u obzir mora uzeti toksični učinak na jetru majke.
Bolesti štitne žlijezde danas se uspješno liječe, a čak i u slučaju potrebe za hirurškim odstranjenjem štitnjače i terapijom nadoknadom sintetskih hormonima, moguće je uspješno živjeti s njima.