Intermedik Dermatologija

24/09/2016

1. Koja je uloga štitne žlijezde u organizmu?
2. Kako nastaju bolesti štitne žlijezde?
3. Koje su najčešće bolesti štitne žlijezde, kako se mogu prepoznati i kako se liječe?
4. Kako poremećaji štitne žlijezde utiču na trudnoću i začeće?

I
Štitna žlijezda je smještena s prednje strane vrata ispod „Adamove jabučice". Luči hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) koji se krvlju prenose po cijelom tijelu. Hormoni štitne žlijezde upravljaju metabolizmom: potrebni su za normalan razvoj mozga i somatskih tkiva fetusa i novorođenčeta, a u svakoj životnoj dobi nadziru metabolizam bjelančevina, ugljenih hidrata i masti. Važnu ulogu imaju i u reprodukciji i održavanju normalne trudnoće.
Štitna žlijezda funkcioniše u složenom sistemu povezanosti s višim centrima, korom mozga, hipotalamusom i hipofizom, kao i perifernim tkivima.
II
Bolesti štitne žlijezde zahvataju sve ljudske rase i prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije danas u svijetu boluje ili se od bolesti štitne žlijezde liječi oko 250 milijuna ljudi.
Bolesti štitne žlijezde se prema funkcionalnom stanju mogu podijeliti na hipertireoidne (pojačana funkcija) i hipotireoidne (smanjena funkcija).
Prema morfološkom kriterijumu bolesti štitne žlijezde se mogu podijeliti na tumorske i netumorske.
Bolesti štitne žlijezde najčešće su nasljedne i javljaju se kod osoba sklonih drugim autoimunim bolestima. Stres u bilo kojem obliku često se navodi kao provocirajući faktor za nastanak bolesti.
III
HIPOTIREOZA
Hipotireoza je smanjeno lučenje hormona štitne žlijezde koje dovodi do usporavanja metabolizma. Uzroci koji dovode do hipotireoze su različiti, a razlikuju se primarna i sekundarna hipotireoza.
Najčešći uzrok hipotireoze je hronična, autoimuna upala štitne žlijezde – Hashimotov tiroiditis, pri čemu postepeno dolazi do propadanja njenog tkiva i posljedičnog gubitka funkcije. Danas je daleko rjeđi uzrok hipotireoze nedostatak joda u ishrani.
Bolest se razvija sporo i može se javiti u svako životno doba. Ako se javi u najranijem djetinjstvu može biti ugrožen i normalni razvoj intelektualnih funkcija. Zato se danas nivo hormona štitne žlijezde kontroliše odmah po rođenju djeteta.
Simptomi hipotireoze proizlaze iz usporenih metaboličkih procesa, a s obzirom da nastaju postepeno, često prolaze nezapaženi u ranim fazama bolesti. Glavni simptomi su: hroničan umor, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, pojava gušavosti, promuklost, usporenost, pospanost, otežana koncentracija, nepodnošenje hladnoće, bezvoljnost, napetost, razdražljivost, zatvor, porast tjelesne težine, usporen rad srca, oticanje nogu, ruku, lica, jezika, kapaka, suha, ispucala kosa koja pojačano opada, suha, perutava koža, krti, ispucali nokti, poremećaj menstrualnog ciklusa i sterilitet. Povišene su razine holesterola, LDL i triglicerida u krvi, česta je anemija, usporen rad srca i oslabljena srčana funkcija.

Kako bolest ne bi napredovala, potrebno je što prije započeti liječenje. Hipotireoza se liječi nadoknadom sintetskim hormonom tiroksinom (T4). Liječenje je najčešće doživotno.

S obzirom da hipotireozu karakteriše usporen metabolizam, usporena probava, povišen nivo masnoća u krvi i dobitak na tjelesnoj težini, neophodno je optimizirati svakodnevnu prehranu. Uz obilnu hidraciju i pojačanu fizičku aktivnost, potrebno je organizmu obezbijediti dovoljan unos prehrambenih vlakana (najmanje 30 grama dnevno) koja će pojačati osjećaj sitosti, podstaći crijevnu peristaltiku i smanjiti apsorpciju suvišnih masnoća.
HIPERTIREOZA
Hipertireoza označava stanje povećane produkcije hormona štitne žlijezde.Važan je faktor nasljedna komponenta, a stres u bilo kojem obliku često se navodi kao provocirajući faktor za nastanak bolesti. Kod žena se javlja 7 p**a češće nego kod muškaraca, u dobi od 20-40 godina, a glavni uzrok (u 70-80% slučajeva) predstavlja Graves-Basedowljeva bolest, odnosno difuzna toksična guša. Kao posljedica stresa, zračenja vrata ili infekcije, dolazi do stvaranja antitijela koja stimulišu ćelije štitnjače na pojačano stvaranje i lučenje hormona T3 i T4. Hipertireoza može nastati i uslijed povećanog unosa joda, te kao posljedica dugotrajnog, prekomjernog uzimanja sintetskih hormona (u sklopu liječenja hipotireoze).
Simptomi Basedowljeve bolesti su: nervoza, tahikardija (ubrzan rad srca), difuzno uvećanje štitne žlijezde, gubitak tjelesne težine uz dobar apetit, ispupčenost očnih jabučica uslijed edema retrobulbarnog tkiva. Koža je topla, vlažna, meka. Dlanovi su topli, meki i vlažni. Bolesnici loše podnose toplotu. Često je prisutan i fini tremor ruku. Mogu biti prisutne manifestacije bolesti i na drugim organima.
Toksični adenom je manje učestao oblik hipertireoidizma. Radi se o benignom tumoru koji nezavisno o tjelesnim potrebama luči hormone štitne žlijezde. Čvor obično postepeno raste i tada se javljaju simptomi.Prilikom pregleda može se zapaziti blago izraženo uvećanje štitne žlijezde sa jednim obično jasno izraženim čvorom (rijetko više čvorova). Bolesnici se javljaju na pregled obično zbog srčanih tegoba i prisutne nervoze.

Liječenju hipertireoze pristupa se na nekoliko načina: lijekovima (tireostatici tiamazol i propiltiouracil i koji sprečavaju proizvodnju vlastitih hormona štitnjače), radioaktivnim jodom i operativnim zahvatom.

S obzirom na stanje ubrzanog metabolizma, odnosno katabolizam, dolazi do propadanja jednog dijela mišićne i koštane mase, pa se preporučava povećan unos aminokiselina, proteina i kalcijuma.
NODOZNA STRUMA
Struma ili guša predstavlja uvećanje štitne žlijezde. "Okidači" guše mogu biti različiti – od manjka joda u prehrani do trudnoće ili lijekova koji blokiraju deponovanje joda.
Namirnice koje su najbogatije jodom jesu: morske ribe, alge, jaja, jogurt, sir, jodirana sol. Pojedine namirnice ometaju pravilno iskorištavanje joda i mogu umanjiti sposobnost organizma da iskoristi jod za sintezu hormona štitnjače. U te namirnice ubrajamo: karfiol, kelj, brokole, repu i kikiriki. Najviše su riziku izloženi vegetarijanci koji takve namirnice svakodnevno koriste u prehrani u velikim količinama.
Nodozne promjene u štitnjači su vrlo česte, naročito u žena. S godinama njihova učestalost raste pa na primjer iza 50. godine više od polovine žena ima čvorove u štitnoj žlijezdi.
Simptome povećane štitne žlijezde prepoznajemo po problemima s gutanjem, kašljem ili osjećajem pritiska. Čvorovi mogu biti mekši ili tvrđi, dok jako tvrdi čvorovi mogu biti simptomom malignog oboljenja.
Do kompletne dijagnoze dolazi se na osnovu anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda, nuklearnomedicinskih i laboratorijskih ispitivanja, ultrazvučnog pregleda, te prema potrebi ciljane punkcije. Ovisno o nalazima pacijenti se prate ili upućuju na hirurško liječenje.
Ako čvorovi rastu i zbog svoje veličine izazivaju smetnje gutanja, disanja ili promuklost, tada ih svakako treba operisati. Tek vrlo mali postotak tih čvorova može biti maligne prirode. U osoba koje imaju poznat tumor štitnjače u porodici ili se smetnje razvijaju naglo, sumnja na malignitet je veća.
RAK ŠTITNE ŽLIJEZDE
Rak štitne žlijezde dosta je rijetka vrsta carcinoma. Nakon kliničkog pregleda, zbog postojanja čvora, oboljeli se upućuje na pregled ultrazvukom, scintigrafijom, punkcijom i hirurškim odstranjenjem štitne žlijezde. Kod većine pacijenata postoperativno se primjenjuje radioaktivni jod i nakon ove terapije pacijenti imaju povoljnu prognozu, izuzev u odmaklim slučajevima.

IV

Bolesti štitne žlijezde javljaju se relativno često, posebno u žena i to već u mlađoj životnoj dobi, te je nerijetka njihova pojava uz trudnoću. U zemljama koje imaju dovoljan unos joda, poremećaji funkcije kod mlađih osoba najčešće su posljedica stvaranja antitijela na vlastito tkivo štitne žlijezde. Taj mehanizam može uzrokovati oslabljen rad štitne žlijezde, hipotireozu, koja se može manifestovati blagim simptomima i često proći neopaženo.

Trudnice s porodičnom sklonošću poremećajima štitne žlijezde ili autoimunim bolestima trebale bi provjeriti funkciju štitnjače.
U trudnoći potreba za hormonima štitne žlijezde raste za oko 50 posto kako bi se mogli pokriti zahtjevi i majke i djeteta. U istom postotku raste i potreba za dovoljnim unosom joda, jer je taj element neophodan za proizvodnju hormona štitnjače.
U osoba koje već imaju poznat poremećaj hormona štitne žlijezde idealno bi bilo da se prije trudnoće njihov nivo liječenjem normalizuje. U najranijoj trudnoći treba ponovo provjeriti hormon TSH i javiti se na pregled.
Hipotireoza u trudnoći
Simptomi hipotireoze poput umora, pospanosti ili dobitka na težini teško se jasno razlikuju od uobičajenih promjena u trudnoći. Hronični autoimuni tiroiditis (Hašimotov tiroiditis) najčešći je uzrok hipotireoze. Provjera funkcije štitne žlijezde važna je kod svih žena pri procjeni steriliteta.
Za vrijeme same trudnoće adekvatan nivo hormona štitne žlijezde izuzetno je značajan za razvoj ploda i za sprečavanje prevremenog poroda, a neka istraživanja upućuju da bi ovo moglo imati uticaj na kasniji razvoj djeteta, naročito intelektualne sposobnosti. Razlog tome je što štitna žlijezda ploda još nije razvijena, pa tako dijete u prvom trimestru trudnoće u potpunosti ovisi o majčinim hormonima.
Nadoknada levotiroksinom je jednostavna i omogućuje uspješno liječenje nedostatka hormona štitne žlijezde u toku trudnoće.
Važno je znati da za razliku od većine drugih lijekova u trudnoći, levotiroksin dat u odgovarajućoj dozi nema štetne efekte već upravo suprotno: neophodan je za razvoj djeteta, pa ne treba imati nikakve predrasude i nepotrebno oklijevati pri uzimanju lijeka.
Tabletu treba uzimati ujutro natašte, pola sata prije doručka. Ako se uzimaju tablete željeza odnosno vitaminsko-mineralni dodaci za trudnice, njih treba uzeti kasnije u toku dana.
Hipertireoza u trudnoći
Hipertireoza, odnosno povećano lučenje hormona štitnjače znatno se rjeđe javlja od hipotireoze u trudnoći. Nerijetko se simptomi hipertireoze preklapaju s određenim fiziološkim promjenama u trudnoći kao što su ubrzanje srčanog ritma i srčanog udarnog volumena, osjećaj vrućine, znojenje ili promjene raspoloženja. Hipertireoza, naročito ako je neliječena, može izazvati znatne komplikacije u trudnoći: spontani pobačaj, prijevremeni porod, nisku porođajnu težinu djeteta, visoki krvni pritisak, pa čak i zatajivanje srca u majke.
U slučaju kada u trudnoći moramo liječiti hipertireozu lijekovima za smanjenje lučenja hormona štitnjače, ta se terapija mora posebno oprezno usklađivati. Na raspolaganju su nam dva lijeka: tiamazol (metimazol) i propiltiouracil. Propiltiouracil je povoljniji što se tiče štetnog učinka na plod, ali se u obzir mora uzeti toksični učinak na jetru majke.

Bolesti štitne žlijezde danas se uspješno liječe, a čak i u slučaju potrebe za hirurškim odstranjenjem štitnjače i terapijom nadoknadom sintetskih hormonima, moguće je uspješno živjeti s njima.

15/12/2015

18/11/2015

OD PONEDJELJKA 23.11.2015. VAŠA DERMATOLOŠKA ORDINACIJA BIĆE NA NOVOJ LOKACIJI "INTERMEDIK" KARAĐORĐEVA 49

04/11/2015

DERMATOLOŠKA ORDINACIJA INTERMEDIK NEĆE RADITI U ČETVRTAK 05.11.2015. PETAK 06.11.2015. I SUBOTU 07.11.2015. ZA SVE INFORMACIJE MOŽETE SE JAVITI NA BROJ 051/216-661 I 051/216-664

03/08/2015

HEMIJSKI PILINZI LICA
Pilinzi su procedure koje se koriste za površinsko ljuštenje kože. Ovi pilinzi se koriste za popravljanje finih linija i bora, glačanje blagih ožiljaka od bubuljica, smanjivanja tamnih mrlja na licu, dajući i vraćajući sjaj vašoj koži. Za hemijski piling možemo reći da je jedna od poznatih metoda dermatologije i estetske hirurgije i da se svrstava u najkorišćenjie tretmane podmlađivanja.
Hemijski piling se može raditi na licu, vratu, šakama i nogama. U zavisnosti od dubine dele se na površne, srednje duboke i duboke pilinge.
Ova vrsta pilinga je najefikasnija kod pacijenata kod kojih se zapaža depigmentacija na koži, sitne fleke usled sunčanja, kod ogrubele i ostarele kože, ožiljaka od akni, finih sitnih bora i sl.
Za postizanje željenog efekta, ponekad će biti potrebno više tretmana hemijskim pilingom. Broj potrebnih tretmana zavisi najviše od starosti kože i od stepena njenog oštećenja.
VRSTE HEMIJSKOG PILINGA LICA
Najčešće se rade dve vrste pilinga lica:
Hemijski pilinzi glikolnom kiselinomi Jessner: u zavisnosti od koncentracije ovi pilinzi mogu biti površni (20% glikolna kiselina) kojim se poboljšava izgled kože, ili srednje duboki (do 70% glikolne kiseline) koje sprovodi samo lekar.
Hemijski pilinzi trihlorsirćetnom kiselinom (TCA): Ovo je piling veće jačine koju primenjuju samo lekari. Spada u grupu pilinga srednje dubine, i koristi se za lečenje ožiljaka, finih bora i oštećenja od sunca. Koriste se pilinzi sa 15%, 25% i 35% u zavisnosti od stanja kože.
Posle pilinga koža će biti crvena kao kod opekotina od sunca, ali ipak pacijent će biti sposoban da se vratiti normalnim životnim aktivnostima za nekoliko dana ili odmah zavisno od jačine pilinga. Ne preporučuje se stavljanje šminke 24-48 sati.
U zavisnosti od stanja koje se tretira navedeni pilinzi mogu se kombinovati sa drugim vrstama pilinga ili drugim procedurama, o čemu odlučuje lekar.
PROCEDURA I REZULTATI
Piling lica najčešće započinjemo sa snagom od 30% glikolinske kiseline i povećava se postepeno sve do 70%. Lekar će odrediti pravi program za vašu kožu.
Kod nekih pacijenata rezultat se dobija posle jednog tretmana. Generalno, serija od tri do šest tretmana su potrebni za optimalan rezultat. Razmaci između tretmana su najmanje od dve do tri nedelje. Rezultati od pilinga su brzo vidljivi.
Procedura medicinskog pilinga zahteva oko 15-20 minuta.
CIJENA HEMIJSKOG PILINGA JE 80 KM
Dermato-venerolološka ordinacija INTERMEDIK
051/213-404

24/07/2015

20/07/2015

08/07/2015

ŠTA BISTE TREBALI ZNATI?* Ciklus rasta kose...Na našem vlasištu imamo prosječno 100 000 do 150 000 vlasi. "Prirodno" ih izgubimo od 100 do 150 svakog dana.Svaka izrasta iz dlačnog folikula, smještenog u sloju kože koji nazivamo dermis.Njihov život regulisan je ponavljajućim ciklusom koji se događa u 3 faze kroz nekoliko godina:- Faza aktivnog rasta (anagena faza) koja traje između 3 i 5 godina. Njena dužina oderđuje i dužinu vlasi. Brzina rasta kose je prosječno 1 cm mjesečno.-Involutivna faza (katagena faza) koja traje 3 sedmice. Tokom nje vlas prestaje aktivno rasti.-Faza ispadanja vlasi (telogena faza) koja traje oko 3 mjeseca. Vlasi se odvajaju od vlasišta, ispadaju i bivaju zamijenjene novim vlasima koje svoju anagenu fazu započinju iz istog dlačnog folikula.Svaki dlačni folikul može ostvariti 20 do 25 ciklusa tokom svog životnog vijeka.* Kosa u privremenoj krizi...Na kosu je vrlo lako uticati.Promjena godišnjih doba ( proljeće i jesen), hormonalne promjene (porod, kontracepcije), fizički stres ( nesreće, bolest, operativni zahvati), psihički stres ( žalovanje, odvajanje, sukobi na poslu) i previše ograničavajuće hipokalorijske dijete mogu povremeno izazvati prekomjerno ispadanje kose.Takođe pripazite da ne postupate loše prema kosi (intenzivno četkanje, stilizovanje prevrućim pomagalima, agresivni šamponi itd).Kojeg god porijekla bila, ova vrsta ispadanja kose je privremena.Ipak potrebno je brzo djelovati.* Kad ispadanje kose postane hronično...Rast i obnova kose određeni su aktivnošću dlačnog folikula.Kod hroničnog ispadanja kose, svaki je ciklus vlasi kraći od prethodnog.Dlačni folikul brže dolazi do kraja svojih pred-programiranih ciklusa, biva reapsorbiran i nestaje, često i nekoliko godina ranije nego što bi trebalo.- Kod muškaraca kosa ispada na prednjem dijelu vlasišta i na tjemenu. Ćelava područja se javljaju na vrhu glave. Tako se tipično prorjeđuje kosa kod androgenetske alopecije, koja se često pojavljuje u generacijama porodice i hormonskog je porijekla, a ponekad zahvata i žene.- Kod žena hronično ispadanje kose započinje podjednako na cijelom vlasištu, sa opštim smanjenjem gubitka kose.Neka stanja vlsišta ( alopecia areata-žarišno ispadanje kose; na vlasištu se nalaze okrugle površine bez kose), neke bolesti (anemija, neravnoteža hormona štitne žlijezde) i neki lijekovi takođe mogu uzrokovati hronično ispadanje kose.* Šta možemo učiniti...Ispadanje kose je patološki problem i treba provesti liječenje ( liječiti anemiju, uravnotežiti hormone štitne žlijezde, liječiti alopeciju areatu lokalnim protuupalnim lijekovima itd).Androgenetska alopecija kod muškaraca je uzrokovana hormonima i zahtijeva prilagođenu terapiju. Kod žena mogu biti uključeni drugi, ne-androgenetski uzroci, što opravdava drugačiji vid terapije.Uopšteno, moguće je primjeniti lokalnu terapiju.Gubite li kosu?Imate li na vlasištu područja bez kose?Vaš dermatolog će vam znati pomoći. Nezavisno od uzroka, vaš dermatolog će znati postaviti dijagnozu vezanu uz vaše ispadanje kose te vam preporučiti tretman koji najviše odgovara vašim potrebama.

07/07/2015

Kralja Alfonsa XIII 49 Banja Luka
051/213-404

03/07/2015

Tretman hiperhidroze ( pojačanog znojenja ) botoksom


Sta je to hiperhidroza ili pojačano znojenje ?
Hiperhidroza u bukvalnom smislu te reči predstavlja stanje u kojem se luči velika količina znoja, značajno veća od količine znoja potrebne za hlađenje organizma. Pojava pojačanog znojenja najkarektirističnija je za dlanove, pazuh i stopala, a osim poremećaja u termoregulaciji organizma i obavljanju svakodnevnih aktivnosti, pojačano znojenje može dovesti i do određenih psihičkih poremećaja, anksioznosti i otuđenosti od okoline.

SImptomi i uzroci pojačanog znojenja - hiperhidroze
Simptomi pojačanog znojenja - hiperhidroze su najčešće vidljivi samim golim okom. Veliko zojenje koje se ispoljava i na garederobi, kao i velika količina znoja na dlanovima, stopalima ili pazušnoj regiiji jedan su od sigurnih znakova ove bolesti. Kapi, odnosno graške znoja se često pojavljuju na licu, ispod kapaka ili na čelu.

Među uzroke hiperhidroze spada aktiviranje znojnih žlezda prilikom termoregulacije tela. Dve vrste znojnih žlezda se nalaze u telu, i one se aktiviraju prilikom procesa termoregulacije. Sa porastom temperature tela dolazi do stimulisanja ovih žlezda, čija je uloga da proizvode tečnost koja će hladiti telo.

Botoks protiv pojacanog znojenja
Mnogo studija je potvrdilo učinak botoksa u terapiji protiv znojenja. Glavne prednosti ovog načina lečenja hiperhidroze su: efikasnost terapije, jednostavnost tretmana, bezbedna i bezbolna procedura. Dejstvo botoksa se zasniva na blokiranju završetaka nerava koji su odgovorni za lučenje znojnih žlezda. Procedura podrazumeva 15–20 malih uboda finim iglama u predelu regije koja se tretira. Posebno je indikovan za pazušnu regiju. Intervencija je bezbolna i traje jako kratko. Učinak botoksa se ispoljava za 3-7 dana.

Podaci “Allergana” ukazuju da se posle sedam dana nakon intervencije znojenje prosečno smanji za 83%. Takođe, istraživanje pokazuje da je kod 95% pacijenata znojenje smanjeno najmanje 50%. Procedura ne daje trajne rezultate i traje 3–9 meseci. Da bi se zadržali efekti, botoks tretman treba ponoviti 2–3 p**a godišnje, zavisno od potreba pacijenta.

U slučaju prekida terapije botoksom, prekomerno znojenje se postepeno vraća na prvobitni nivo.

Botoks protiv pojacanog znojenja - kontraindikacije
Kontraindikacije kod tretmana botoksom su sledeće: alergije, bolesti mišića. Ne preporučuje se tretman tokom trudnoće i perioda dojenja.