20/01/2026
https://www.facebook.com/share/1S6fbohnNr/
Britanski ljekari u bolnicama u Gazi vidjeli najteže povrede u karijeri: Kao pakao na zemlji
Britanski ljekari, koji su radili u bolnici Al-Aksa u Pojasu Gaze, izjavili su da su u Gazi vidjeli najteže povrede u svojim karijerama i da su često morali liječiti povrijeđene bez zaštitnih materijala i medicinske opreme.
Na inicijativu Međunarodnog komiteta spašavanja (IRC) i platforme Medicinske pomoći Palestincima (MAP), ljekari su dvije sedmice radili u bolnici Al-Aksa u Gazi, u periodu od kraja decembra prošle godine do 9. januara.
Nick Maynard, Deborah Harrington i James Smith ispričali su za Anadoliju svoja iskustva tokom rada u Gazi u vrijeme izraelskih napada na opkoljenu enklavu.
Maynard, koji radi kao hirurg u Oxfordu u Engleskoj, izjavio je da su do Gaze stigli 25. decembra, nakon jednodnevnog putovanja iz Kaira, glavnog grada Egipta.
- Prva situacija koja nas je pogodila nakon što smo prošli kroz granični prijelaz Rafah, bio je veliki broj raseljenih ljudi. Vidjeli smo stotine automobila punih ljudi i robe, i stotine zaprežnih kola koja su bila puna ljudi i roba - ispričao je Maynard.
Poručio je da ono što je dolazilo nakon toga je bilo mnogo gore nego što su mogli i zamisliti.
- Ono što sam vidio bilo je mnogo gore nego što sam mogao zamisliti. U bolnici Al-Aksa vidio sam najstrašnije povrede koje nisam očekivao da ću vidjeti u svojoj profesionalnoj karijeri - ispričao je Maynard.
Smrtonosne opekotine, gubitak udova...
Naglasio je da su vidjeli veliki broj djece sa smrtonosnim opekotinama, gubitkom udova i smrtonosnim ranama od eksplozije u predjelu grudi i abdomena.
- Bilo je kao pakao na zemlji - istakao je Maynard.
Smatra da Izrael sistematski cilja na Pojas Gaze i njegov zdravstveni sistem.
- Ako cijeli svijet djeluje zajedno i prisili Izrael na prekid vatre, Gaza može biti oživljena - izjavio je Maynard.
Mišljenja je da međunarodna zajednica treba da podrži Gazu u njenoj obnovi.
Govoreći o nezaboravnim trenucima kojima su svjedočili u Gazi, Maynard je rekao:
- Resursi u operacionim salama su u većini slučajeva bili ograničeni. Ponekad nije bilo vode i morali smo da čistimo ruke alkoholnim gelovima. Često nam je nedostajala oprema i odjeća. Bilo je i dana kada nismo imali lijekove protiv bolova za liječenje djece sa teškim opekotinama ili gubitkom udova. Vidio sam dijete od šest godina kako leži na podu u hitnoj. Nijedan ljekar se nije bavio s njim. Ostavljen je tako. Sa njim nije bila porodica. Imao je teške opekotine i otvorenu ranu na grudima koja je vrlo brzo mogla biti smrtonosna ako se ne pruži medicinska pomoć. Odmah smo ga odvezli na reanimaciju. Pošto nije bilo kreveta ni nosila, liječili smo ga na podu.
Istakao je da je dijete bilo živo kada su napustili Gazu.
O situaciji u bolnici pričala je i Deborah Harrington koja je radila na odjelu za akušerstvo.
- Ne mogu vam reći koliko je bilo strašno. Povrijeđenih je bilo ne samo u bolnici nego i oko nje - prisjetila se Harrington.
Navodeći da su svuda bili postavljeni šatori i skloništa, Harrington je izjavila da ju je najviše pogodio veliki broj djece koja su u bolnici tražila medicinsku pomoć.
- Previše djece je stizalo s teškim opekotinama, traumatskim amp**acijama i užasnim ranama, a bolnička oprema nije bila adekvatna za takve masovne situacije - rekla je Harrington.
Poručila je da je za Gazu jedino rješenje prekid vatre.
Prisjetila se da je u bolnicu dolazio veliki broj ranjenika i da to nisu mogli kontrolisati. Kapacitet bolnice je bio popunjen 300 posto.
- Svuda je bilo ljudi koji su čekali na liječenje, uključujući i one koji su dolazili. Osim toga, bilo je i rodbine pacijenata i raseljenih. Nijedan prostor u bolnici nije bio bez ljudi - istakla je Harrington.
Navela je i da je bio veliki broj ljudi koji nisu mogli biti evakuisani zbog liječenja na drugim mjestima. Ispričala je da nisu imali dovoljno ambulantnih vozila za to.
- Ovo nije uključivalo ljude na odjelu za intenzivnu njegu koji se ne mogu evakuisati - kazala je Harrington.
Iskazala je i veliko poštovanje prema palestinskim kolegama koji su uglavnom radili dobrovoljno i u nemogućim uvjetima.
Ovo je bilo više i teže od svega što sam do tada vidio
Ljekar u odjelu hitne pomoći James Smith, koji je u prošlosti mnogo p**a radio u konfliktnim i kriznim područjima, jedan je od devetočlanog ljekarskog tima koji je bio u Gazi.
- Čak i najopremljeniji odjel hitne pomoći bi imao poteškoća da odgovori na broj pacijenata koje smo primili i težinu povreda - istakao je Smith.
Naveo je da su na odjelu uglavnom radili raseljeni palestinski zdravstveni radnici iz drugih bolnica. Ukazao je i na nedostatak osnovnih medicinskih potrepština.
- Jednog dana nam je ponestalo gaze koju smo koristili za liječenje rana, a sljedećeg dana nam je ponestalo morfija koji smo davali onima koji imaju ozbiljne bolove. Radio sam u mnogim sukobima i humanitarnim organizacijama godinama i viđao razne pacijente. I nikada nisam vidio traumatske povrede ove težine. Ovo je bilo više i teže od svega što sam do tada vidio - izjavio je Smith.
Svjedočio je mnogim smrtnim slučajevima, od opekotina koje uništavaju kožu i mišiće i dopiru do kostiju, do ljudi koji su pretrpjeli užasan gubitak udova.
Smith je rekao da nikada neće zaboraviti dječaka od 11 ili 12 godina.
- Zbog opekotina je dovezen u Hitnu pomoć. Izgorjela mu je sva odjeća i tijelo. Kuhinjski pribor koji je vjerovatno držao u trenutku eksplozije se otopio i zalijepio za odjeću usljed eksplozije. Opekotine su bile po cijelom tijelu i licu. To su bile najteže opekotine koje sam vidio do tada. Ovo dijete je vjerovatno izgubilo život - dodao je Smith.
Anadolija
