30/01/2026
Sinoć, dok je većina ljudi odmarala, u našoj džamiji čuli su se tihi koraci, škripa skele i šum metle po podu. Dvadeset i jedan insan došao je bez buke i bez posebnog poziva, samo sa jednom željom – da Allahova kuća bude ljepša nego jučer.
Skidali smo skelu koja je u džamiji bila punih mjesec dana, radi pisanja kaligrafije. Kako je koja daska silazila, pred nama su se ukazivale Allahove riječi ispisane na kupoli. U tom trenutku čovjek zanijemi. Osjeti da sav umor ima smisla, da svaki dan proteklih mjeseci ima svoje opravdanje.
Jer ovo ne traje dan ili sedmicu. Punih osam mjeseci ovaj projekat živi. Osam mjeseci neko bdije nad svakim detaljem, nad svakim majstorom, nad svakom sitnicom koju mnogi i ne primijete. Postoje ljudi koji s ovom džamijom liježu i ustaju, koji nose brigu i kad su kod kuće, i kad su na poslu, i kad je noć.
Njihov trud se ne vidi uvijek u prašini na rukama, nego u neprospavanoj noći, u brizi da sve bude kako treba, u tihoj dovi da Allah primi ovaj hairli posao.
To su ljudi koji ne očekuju ništa osim Allahovog zadovoljstva. Ne pitaju kada će biti gotovo, nego šta još treba uraditi. Ne traže da budu viđeni, nego da posao uspije.
Sinoć smo čistili podove, ali kao da smo čistili i svoja srca. Dodavali smo jedni drugima materijal, bez mnogo riječi, ali sa mnogo razumijevanja. Niko nije pitao ko je koliko uradio.
U tim trenucima osjetiš da džamija nije samo građevina. Ona je živo mjesto koje pamti svaki dodir ruke, svaku kap znoja, svaki uzdah umornog čovjeka koji ipak kaže: “Još malo, radi Allaha.”
Ovih osam mjeseci utkano je u njene zidove. U njoj je trud onih koji su radili, ali i onih koji su nosili odgovornost. U njoj je snaga onih koji su gradili, ali i strpljenje onih koji su bdjeli da se ne stane.
Zato kad sutra pogledamo njene ukrašene zidove i čiste safove, neka svako od nas zna: tu je i dio njega. I dio njegovog komšije. I dio onog čovjeka koji je možda najviše dao, a najmanje se spominje.
Molimo Allaha da primi svaku kap znoja prolivenu za ovu kuću. Da posebno nagradi one koji su nad njom bdjeli svih ovih mjeseci, tiho i ustrajno. I da učini da ova džamija ne bude samo lijepa oku, nego bliska srcu, puna ljudi, puna dove i puna života.
Jer najljepša kaligrafija na njenim zidovima biće naši safovi ispunjeni iskrenim ljudima.
