26/01/2026
Strah i spremnost. Smisao i apsurd.
U Gestaltu, učena sam da ne biram stranu.
Ne liječimo se tako što izbacimo jednu polovinu sebe,
nego tako što dopustimo da obe postoje u istom polju.
Primjer:
Želim dubok, intiman partnerski odnos…
i istovremeno me je strah da ću biti povrijedjena, napuštena, progutana.
I jedno i drugo je istina.
Mogu željeti bliskost … i u isto vrijeme se povlačiti kad mi neko pridje preblizu.
To nije slabost. To je polarnost iskustva.
Drugi primjer:
Želim promjenu posla, više smisla, autentičnosti —
ali me paralizira strah od gubitka sigurnosti, novca, identiteta.
Opet: želja i strah sjede za istim stolom.
Možeš biti preplašen i ipak poslati poruku.
Ipak doći na susret. Ipak reći istinu.
Možeš osjećati besmisao… ustati umoran, bez svrhe …
i ipak skuhati kafu, zagrliti dijete, prošetati psa,
i osjetiti da život, nekako, još uvijek ima vrijednost.
To nisu kontradikcije.
To su polaritetski parovi koji stvaraju napetost; a napetost je izvor energije za promjenu.
Gestalt kaže: ostani u kontaktu s onim što jeste.
Ne guraj strah. Ne glumi hrabrost. Budi tačno tu gdje jesi.
Kad pustiš da strah bude vidjen, spremnost se pojavi sama … kao mali, ali stvaran korak.
A ja shvatih da kad priznaš apsurd… da život nema uvijek logiku…
smisao se više ne mora dokazivati.