03/09/2025
Razumijem da prim. dr. Izetbegović ima potrebu da se pokuša prikazati u ljepšem svjetlu, jer nije lako kada ti oduzmu akademsko zvanje zbog lažne diplome, niti kada te dovode u vezu s nabavkom neupotrebljivih respiratora, niti kada bolnicu kojom upravljaš napusti stotinjak doktora, od togao 13 anesteziologa u samo jednom danu, a sigurno joj nije bilo lako gledati kako otvaramo kapije KCUS-a, koje je ona, ne samo zatvorila, već zaključala, zavarila i na njih postavila šiljke kao da se radi o zatvoru, a ne o bolnici u kojoj pacijentima moramo omogućiti lak i brz pristup.
Sve to je njeno pravo, ali je moja obaveza, kao generalnog direktora KCUS, da demantujem laži i spinove o ustanovi kojom rukovodim. Dovoljno je već štete nanijela KCUS-u svojim lošim upravljanjem i neću dozvoliti da nastavi urušavati ugled i povjerenje u ovu važnu instituciju. Nerado trošim dragocjeno vrijeme na takve stvari, ali ću uvijek pronaći vrijeme za odbranu KCUS-a od neosnovanih napada.
Jučer se na KCUS-u, uprkos primjeni svih propisanih procedura i mjera sigurnosti, dogodilo samoubistvo koji nas je sve duboko potreslo. Degutantno je to što gospođa Izetbegović koristi ovaj tragični događaj za jeftini populizam. U objavi na Facebooku ona piše „Nedostaje nadzor nad bolesnicima. Nesretna bolesnica se ubila.“ Da zna osnove medicine i upravljanja bolnicama znala bi da samoubistva u bolnicama predstavljaju izazov s kojim se suočavaju zdravstvene ustanove širom svijeta. Iznenađuje me da je zaboravila da se nekoliko samoubistava desilo za vrijeme njenog mandata. Sumnjam da je tada u pitanju bio nedostatak nadzora, jer se njena vladavina i zasnivala na nadzoru i uhođenju. Samo što su tada svi imali dovoljno obzira prema preminulima i njihovim porodicama i dovoljno dostojanstva da to ne zloupotrebljavaju za lične bitke.
Da je u zadnjih dvadesetak godina imala makar jednu dežuru, kao svi ostali ljekari, da je pregledala makar jednog pacijenta, da je po pozivu u tri sata ujutro došla u operacionu salu po hitnom pozivu kolege, da je bar jednu noć provela presvlačeći pacijente zajedno s medicinskim sestrama zbog nedostatka kadra, znala bi mnogo više i o stanju na KCUS-u i o tome šta je uobičajeno da se dešava u bolnicama.
Već neko vrijeme gospođa Izetbegović pokušava dezavuisati javnost spinovima o katastrofalnom stanju na KCUS-u, od priča o zarazama, prikazivanja pojedinačnih slučajeva kao pravila, ne prezajući ni od čega samo da bi stvorila impresiju da je u njeno vrijeme sve bilo bajno, uporedo se hvaleći da je uštedjela milione. Istina jeste da je uštedjela novac, ali novac koji je bio namijenjen za nabavku novih uređaja, novih kreveta i dušeka, izgradnju novih odjela, nabavku lijekova i drugih potrepština, edukaciju kadra i slično, a koji je ona držala zarobljen na računima kako bi se prikazala uspješnom menadžericom. „Nije ih bilo briga za potrebe bolesnika“, kaže osoba za koju je KCUS bila štedionica, a ne bolnica.
O kako površnoj osobi se radi, svjedoči i slika uflekanog dušeka koju je objavila na svom Facebook profilu. Ne spominje uz tu sliku da je to DUŠEK NAMIJENJEN ZA KUĆNU UPOTREBU, koji je ONA NABAVILA da bi uštedjela sredstva, dok pacijenti u drugim bolnicama leže na NAMJENSKIM MEDICINSKIM DUŠECIMA, koji imaju višestruku zaštitu i prednost za pacijente.
Građani i institucije vlasti odvajaju ogromna sredstva za zdravstveno osiguranje i naši pacijenti zaslužuju da im pružimo NAJBOLJU NJEGU uz savremene načine liječenja, savremenu opremu, stručno osoblje, a ne da se zbog štednje kupuju NAJJEFTINIJE i NEKVALITETNE stvari za njih. Klinički centar dobija novac za sve to i treba ga iskoristi u te namjene, a ne da ga čuva na računima dok se od pacijenata očekivalo da sa sobom donose lijekove i ostale potrepštine, sve do sapuna i toalet papira.
Stoga bih zamolio prijevremeno, dobrovoljno penzionisanu doktoricu Izetbegović da prestane širiti paniku lažnim i iskrivljenim informacijama. Ona je već toliko štete nanijela ovoj ustanovi, da će trebati mnogo godina da se ta šteta sanira. Svoju brigu za pacijente je pokazala time što je iz direktorske fotelje tražila da ide u prijevremenu penziju u trenutku nedostatka medicinskog kadra. Da je brinula o pacijentima makar je volonterski mogla da radi kao ginekolog uz korištenje pogodnosti prijevremenog penzionisanja i sjedenja u skupštinskim klupama, baveći se dijeljenjem slika životinja, dušeka, soba, fleka i širenjem narativa požrtvovane snahe, supruge i majke.
Imao bih još mnogo toga napisati o tome šta me je dočekalo nakon nje, ali ću svoje vrijeme radije koristiti na popravljanje štete koju je ostavila, na zamjenu starih, dotrajalih i najjeftinijih uređaja, na rješavanje neupotrebljivih respiratora čijoj nabavci je ona doprinijela, na zamjenu neadekvatnih kreveta i dušeka, omogućavanje edukacija za naše uposlenike, prijema specijalizanata koji će zamijeniti ljekare koje je ona otjerala i penzionisane ljekare koje zadržavamo da bi imao ko da radi, na vraćanje doktora i medicinskog osoblja koje je ona rastjerala, na preseljenje odjela koji rade u ruševnim, straim zgradama u kojima se teško mogu osigurati uslovi liječenja adekvatni za ovaj vijek, na uspostavljanje povjerenja među uposlenicima umjesto da ih potičemo da uhode jedni druge, na transparentnosti rada, jačanju ugleda ove ustanove i njenom daljem otvaranju prema pacijentima i javnosti.
Što se tiče tvrdnje da je odlazak kadra iz KCUS-a bio politički organiziran i ohrabren, naglasio bih da većina ljekara drži do svog integriteta i da politika ne može utjecati na njih jer su to redom ljudi koji su svoj život posvetili učenju i liječenju. Naravno, postoje izuzeci koji su spremni sve to pogaziti i spustiti se jako nisko.
