10/09/2025
Cijenim svoje vrijeme i više ga ne rasipam.
Godinama sam učila. I iz knjiga, i iz tišine, i iz vlastitih lomova. Ulagala sam u znanje, praksu, edukacije, i još više u razumijevanje čovjeka – iznutra.
U sebe sam uložila sate, dane, godine – da bih danas mogla pomoći drugima, ali ne po svaku cijenu.
Moje vrijeme nije “slobodno”.
Moj trud nije “podrazumijevajući”.
Moje znanje nije “dostupno svima”.
I moja energija nije nepresušan izvor koji se troši na zahtjev.
Nisam tu da nosim tuđe procese umjesto njih.
Nisam tu da ponavljam iste rečenice onima koji me ne čuju – jer ne žele čuti.
I nisam tu da budem emocionalna štaka svakome ko se pojavi u trenutku slabosti, a nestane kad dođe vrijeme rada i preuzimanja odgovornosti.
Ja sam fizioterapeut, ali prije svega – čovjek.
Naučila sam razlikovati kad moje prisustvo podržava rast, a kad se "uzima po potrebi" kao analgetik.
Zato više ne nudim sebe tamo gdje nema spremnosti.
Ne trudim se dokazivati svoju vrijednost onima koji je ne vide i ne gubim se u ulogama koje me prazne, umanjuju ili troše.
Poštujem svoje granice.
Poštujem svoje znanje.
Poštujem svoj mir.
Jer ako ja to ne radim – neće ni drugi.
