Katarina Jovanović

Katarina Jovanović Mama, supruga, psihološkinja koja voli da piše. Od septembra 2015.

Katarina Jovanović, diplomirani psiholog i porodični savetnik, NLP praktičar i stalni sudski veštak za oblast psihologija/dečija psihologija. Tokom skoro 20 godina radnog staža, obavljala je poslove i zadatke psihologa stručnog tima Razvojnog savetovališta Zdravstvenog centra u Šapcu, psihologa i nastavnika psihologije u Medicinskoj školi "Dr Andra Jovanović" u Šapcu, psihologa u Službi za zaštitu dece i mladih u Centru za socijalni rad i rukovodioca Službe za zaštitu odraslih i starih u CSR Šabac.

Član je autorsko-realizatorskog tima Udruženja za podršku vaspitanju i obrazovanju OdStar i autor je i koautor više programa za stručno usavršavanje nastavnika. godine radi kao samostalni konsultant i pomaže onima koje najviše voli – deci, mladima i porodicama.

Svaka treća devojka sa kojom razgovaram pati se sa insulinskom rezistencijom. Štitne žlezde luduju, migrene ubijaju u po...
18/02/2026

Svaka treća devojka sa kojom razgovaram pati se sa insulinskom rezistencijom. Štitne žlezde luduju, migrene ubijaju u pojam, ređaju se ulcerozni kolitisi i Kronove bolesti, nervoze creva i refluksi… I mojih celijačana je sve više.

Čovečanstvo se guši i češe zbog alergija na polen, o ambroziji da ne govorim, na prašinu, na dlaku, na sunce, mleko, jaja, orašaste plodove, morske plodove, mirise, konzervanse, metale…

Koji nam je đavo, pitam se.

A onda zavirim na neki portal ili naletim na vesti.

Svesna sam da pojednostavljujem stvar, ali ne mogu da se otmem utisku.

Ljudi su alergični na 21. vek.

Drage moje gospođetine, je l’ može neka od vas da se seti kad smo počeli da slavimo punoletstva žešće nego svadbe? Šacom...
13/02/2026

Drage moje gospođetine, je l’ može neka od vas da se seti kad smo počeli da slavimo punoletstva žešće nego svadbe? Šacometrijski, to je novi trend, u stalnom porastu od tamo neke 2010-2011.

Šta se, u stvari, proslavlja? Ako čitamo zakon, na dan svog 18. rođusa, naši adolescenti su postali sopstveni zakonski zastupnici, tj. stekli su pravo da sklapaju pravne poslove u svoje ime. Manje pravničkim rečima, od osamnaeste godine sami odgovaraju za svoje guzice… Pardon, svoje odluke.

Kao da je iko u novijoj srpskoj istoriji pustio svog sina i ćerku da se od osamnaeste sami snalaze…

U ofisu, od mojih tinejdžera čujem za neverovatne brojke, od 200, 300, pa i više gostiju, sa višestruko većim brojem evAra koji se potroše. Čujem za torte na spratove, za posebne autfite za slavljenike i slavljenice, ali i za najbolje drugarice/devojke/momke, čujem za bendove i di-džejeve, za vatromete i rakete, za raspored sedenja i fotografisanja…

Znate šta je najluđe? Relativno često to nije dečiji hir, nego su roditelji smatrali da „tako treba“.

Nije tajna da te srpske rabote sa slavljima obično kriju neku računicu – da l’ su ovi „ispoštovali“, da l’ su oni „vratili“… U raznim naukama je dobro dokumentovan fenomen recipročne razmene poklona i hteli to da vidimo ili ne - samo smo preneli stare društvene mehanizme na novu scenu – detetov 18. rođendan. Mi, odrasli.

Tako poklon nije samo poklon, nego je obaveza da se da.
Obaveza da se primi.
Obaveza da se uzvrati.

Najsmešnije je što slavljenici smatraju da pare što su dobili od zvanica pripadaju njima, a najviše me brine što to često misle i roditelji. Slavimo odraslost, a deluje kao da niko tu odrastao nije.

Bilo kako bilo, poslednjih petnaestak godina imamo novu pozornicu za pokazivanje moći i ugleda.

Roditelji igraju društvenu igru odraslih, deca igraju društvenu igru svojih vršnjaka, a račun se plaća iz istog porodičnog budžeta.

Kad ćemo prestati da se nadmećemo?

Žao mi je što se osećaš loše.Žao mi je ako si se osetila povređeno.Žao mi je što se toliko cimaš, ali znaš da nisam tako...
12/02/2026

Žao mi je što se osećaš loše.

Žao mi je ako si se osetila povređeno.

Žao mi je što se toliko cimaš, ali znaš da nisam tako mislila.

Izvini, šta ću kad sam takva.

Izvini, ali i ti si preterala.

Izvini ako sam te povredila.

Dobro, izvini, ne znam, šta još hoćeš?

Ni u jednom odnosu ne postoji stalna, stoprocentna harmonija. Disharmonija je neminovna. Nekad smo bliže jedni drugima, nekad dalje. Nekad nam je potrebno ono što druga strana neće ili ne ume da nam da. Nekad drugima dajemo ono što je, zapravo, nama potrebno. Bivamo povređeni i povređujemo. Budemo ljuti i ljutimo.

Ako želimo da odnos traje, disharmoniju treba popraviti.

Izvinjenje je odlična alatka za popravku, ako znamo da je koristimo.

Sve one rečenice s početka teksta su falš.

Pravo izvinjenje uključuje jasnu ličnu odgovornost.

Pravo izvinjenje daje legitimitet nečijoj povređenosti. Ne mora da se radi o „objektivno“ velikoj šteti već o jasnom priznanju da je druga osoba povređena.

Pravo izvinjenje uliva nadu u mogućnost promene ponašanja, inače je beskoristan ritual.

Pravo izvinjenje je signal da nam je važniji odnos nego da budemo u pravu. Pravim izvinjenjem kažemo – stalo mi je do tebe i do nas.

Recimo…

Izvini što sam te povredila tim svojim postupkom, šta mogu da uradim da popravim stvar?

Dajte malo vremena drugoj strani.

A onda popravite stvar.

Jeste li čule za "efekat moćne devojčice"?Naučna stvar.Očevi kojima je prvo dete ćerka pokazuju veće razumevanje rodne r...
09/02/2026

Jeste li čule za "efekat moćne devojčice"?
Naučna stvar.

Očevi kojima je prvo dete ćerka pokazuju veće razumevanje rodne ravnopravnosti i manje krute stavove o ulogama muškaraca i žena.
Eto, takvu moć ima ćerka.

Još jedna naučna stvar: otac koji nije samo fizički prisutan, već emocionalno angažovan i istinski dostupan, utiče na sposobnost ćerki da se nose sa životnim izazovima i stresom.
Takvu moć imaju očevi.

Sve ćerke imaju oca.
Ali ćerke koje imaju Tatu osećaju da su voljene, podržane i zaštićene.
One ne ostaju devojčice. Ne postaju princeze.
One izrastaju u otporne, snažne žene.

Nećemo se lagati, skoro po pravilu, Mame obavljaju veći deo posla.
Ipak, kad su očevi Tate, i mamama i ćerkama je lakše.
I mnogo lepše.

Devojčica od 9 godina zna koliko kalorija ima sok od pomorandže i odbija da ga pije. Tvrdi i da ne voli čokoladu.Devojči...
06/02/2026

Devojčica od 9 godina zna koliko kalorija ima sok od pomorandže i odbija da ga pije. Tvrdi i da ne voli čokoladu.

Devojčica od 12 godina hoće da stavi pirsing na pupak.

Devojčica od 13 godina nekoliko nedelja je bila na žvaka-dijeti (samo je žvake žvakala), završila je na infuziji a posle na transfuziji.

Devojčica od 14 godina mi objašnjava da ne može da nosi visoke čizme jer joj se leva i desna noga ne dodiruju u tačkama u kojima „treba“ da se dodiruju.

Devojčica od 16 godina je skoro očajna što nema guzu i razmišlja da od para koje dobije za punoletstvo kupi sebi implante.

Gospođetine moje, sve ovo su stvarne devojke, ni jednu jedinu nisam izmislila.

Da, znam. Društvene mreže, algoritmi, filteri, mediji, seksualizacija dečijeg tela… Sve znam.

Ali.

Možda bismo i same mogle da pripazimo. Da pomognemo ne samo svojim ćerkama i sestrama nego i sebi. Da budemo nežne prema sebi i svojim telima.

Jedna stvar je „povesti računa“ o izgledu, a nešto sasvim drugo kriviti svoje telo za sve i svašta. Hroničan nadzor nad svojim telom, stalno proveravanje, kako izgledam, kako sedim, stojim, hodam, kako mi stoji ova majica i ove pantalone, da li sam „u redu“ za pogled spolja… To nije „vođenje računa o izgledu“, to je trajna, iscrpljujuća i samoponižavajuća mentalna aktivnost.

A ćerke gledaju.

Možda bismo mogli da pokušamo da ne komentarišemo veličinu, oblik, težinu ženskih bića, posebno onih iz neposredne blizine i posebno, posebno mladih - sestara, ćerki, sestričina, bratanica, nećaka… Da ne komentarišemo šta jedu, koliko jedu, kako treba da jedu, da bez jasnog konteksta ne pričamo o tome kako su se promenile, izrasle ili božemitiseoprosti „raskrupnjale“… Većina ovih komentara nije zlonamerna mada ima i takvih. Kakve god da su namere, te reči mogu da naprave štetu.

Jer ćerke slušaju.

Možda možemo da pomognemo našim ćerkama. Da ih naučimo da su naša tela način na koji postojimo u ovom svetu – dišemo, hodamo, trčimo, volimo, grlimo se…

Nisu objekti koji treba da se dopadnu drugima.

Ne prestajem da se pitam, da li smo preterali sa ovim nejebavajućim stavom prema ljudima…Pre neko veče, u jednoj radnji ...
04/02/2026

Ne prestajem da se pitam, da li smo preterali sa ovim nejebavajućim stavom prema ljudima…

Pre neko veče, u jednoj radnji gledam klinku od maksimalno 10 godina, lepa kao lutka, slap sjajne kose preko pola lica. Telefon joj zavibrira, ona zamahnu kosom kao da je na foto-šutu, i nekom se javi sa „reci“.

Teatar u 5 sekundi.

"Ja sam tako bitna i moje vreme je taaaako bitno, nemam vremena da kažem ni ćao“.

Uhvatih sebe kako sam se ponadala da je ne zovu roditelji. A ako jeste neko od odraslih, da ju je pošteno nabrusio. (Imam 55 godina i majci se i dalje javljam sa „eee, majka“, šta god da radim i u kakvom god poslu da sam se zatekla.)

Zamislim šta bih joj ja rekla da se meni tako javila.
Pa nisi bitna, srećo, nikom sem svoje porodice.
Nisi posebna.

Niko od nas nije. Da bismo postali stvarno sjajni u samo jednom životnom segmentu, treba nam gomila vremena, energije i discipline. I niko nema toga dovoljno da bude stvarno, stvarno, stvarno izuzetan u svim oblastima života.
Manje-više, svi smo prosek, a mnogo nas se ponaša kao da zaslužuje VIP tretman.

Bilo bi lepo i krajnje korisno da naučimo naše klince da nisu VIP.
Zaboleće ih, ali će taj bol da prođe i od njega će očvrsnuti.
Inače će to uraditi život.
A od toga se možda i ne oporave.

Dobro mi došle u subotu.Znam da mnogo mojih gospođetina danas radi posao za koji prima platu, a popodne se vraća na onaj...
31/01/2026

Dobro mi došle u subotu.

Znam da mnogo mojih gospođetina danas radi posao za koji prima platu, a popodne se vraća na onaj kućevni, neplaćeni.

Ostavite šerpe i krpe i s nekim koga volite izađite napolje...
Da šetate i navijate za sunce.
Da vam neko drugi skuva kafu i iznese kolačić, makar i ne bio lep kao domaći.

Filozofirajte o naučnim dostignućima i knjigama koje ste čitale i podkastima koje ste ispratile, pričajte o svim lepim stvarima koje vam padnu na pamet, slušajte muziku, šalite se jedni s drugima...

Primetite da dnevnog svetla ima sve više, a hladne oštrine u vazduhu sve manje.

Maštajte.

Obucite sebe u nešto lepo. I spolja i iznutra.

Uradite sve ono što će vam pomoći da produžite trajanje subote.

Ko god da je rekao „od kolevke pa do groba najlepše je đačko doba“ (a po svoj prilici to nije bio Branko Radičević), sla...
27/01/2026

Ko god da je rekao „od kolevke pa do groba najlepše je đačko doba“ (a po svoj prilici to nije bio Branko Radičević), slagao je masno… Svakako taj neko nije bio đak 21. veka.

Je l’ stvarno misle da krenu sa „reformom“ skraćivanjem časova na 30 minuta?

Odmah da kažem, nemam još stav, ali imam utisak da se zanemaruje bitna činjenica: u sistemu sve utiče na sve. Dužina časova utiče na rad dnevnog boravka, dnevni boravak na porodičnu organizaciju, porodična organizacija na porodičnu dinamiku… Dužina časova utiče čak i na autobuski red vožnje. Mnogo je krugova uticaja, a čini mi se da se o njima ama baš ni malo ne vodi računa.

Je l’ stvarno misle da je sama dužina časa jedini faktor rasute pažnje naših školaraca? I da će to biti razlika koja pravi razliku?

Padaju plafoni, decu u školskom dvorištu ujedaju kučići, u wc-ima nema sapuna ni papira, sale za fizičko (ako je škola ima) su ’ladne, sami nastavite spisak…
Elementarni bezbednosni i higijenski uslovi su upitni. Blago rečeno.

A to je tek početak.

Pravila ima toliko da sva pravila ne znaju ni oni koji su ih pisali. Da ne pominjem ona najstrašnija, nepisana i ad hoc – i prema babu i prema stričevima.

Pola nastavničkog kadra bi pobeglo glavom bez obzira kad bi znali gde.

Dve trećine školaraca ide na paralelne časove kod istih tih nastavnika kući. Činjenice i „činjenice“ zaboravljaju čim dobiju ocenu. Jer – šta će im? Mnoga zanimanja koja će birati još ne postoje.
U odeljenjima se slažu k’o mačke u džaku jer je položaj u vršnjačkoj hijerarhiji važniji od vazduha koji dišu.

Roditelji su fokusirani na ocene, kao da su mera kvaliteta i deteta i roditelja.

I svi se pitaju – čemu?

Ništa ne angažuje ljudsku pažnju tako dobro kao svrha.

Škole su nekad bile kuće znanja.
Danas je znanje dva klika daleko. (Ne mislim na AI ni Google, mislim na ozbiljne stvari koje su dostupne između ostalog i zahvaljujući njima.)

Školi treba nova svrha.

Mogla bi da bude kuća kritičkog mišljenja.

Januar odlazi, pitanje je dana. Sa njim i sezona slavlja i slava. Gospođetine moje, pomagajte. Ko će da mi objasni šta j...
25/01/2026

Januar odlazi, pitanje je dana. Sa njim i sezona slavlja i slava. Gospođetine moje, pomagajte. Ko će da mi objasni šta je to u ženskom biću pa samo sebe teroriše?

Govorim o čišćenju i raspremanju kuće „pre slave“, „pre Nove godine“, „pre gostiju“. Ispravite me ako grešim, ali imam utisak da pred slavu i ostale bitne prilike zilion vas dovede sebe (i ukućane) do ludila.

Peru se prozori (u decembru i januaru). Skidaju se i peru zavese od X metara kvadratnih, avaj i peglaju, iako će vam u naredna dva dana u kuću stići 30 ili 50 gostiju, sa minimum 50 posto pušača. Izmiče se nameštaj. Tresu se i/ili peru tepisi iako se gomila ljudi neće izuvati pri ulasku. Izvlače se svi sudovi iz kuhinjskih ormana i ponovo peru, posebno čaše i servisi koji se inače ne koriste. Prašina se proteruje sa mesta koja davno sunca ugledala nisu (niti će, posle vašeg pohoda). Kupatila neću ni da komentarišem. A trpeza… Možda neko nešto i naruči, ali ono što vi tvrdite da ćete začas same (rolati, sitni kolači, torte, pitice, projice, salatice…) apsorbuje toliku količinu energije iz vaših živaca, da ja stvarno ne znam kako vam ijedna nervna ćelija preostane.

To ne radite zbog drugih – to su vam najbliži. Iskreno verujem da niko od njih neće njuškati zavese ni brojati paukove niti u ćošku terase.

Zašto onda?

Trčite od trpeze do kuhinje dok vam iscrpljenost na pore izlazi, jer noćima niste čestito odspavale. Od svih đakonija na stolu jedva da ste mrvu uzele.

Najteže mi pada što mislite da morate.

Kako ne vidite da ste vi i vaše kuće vredne divljenja svakog dana u godini?

Ljudi se vole. I varaju. Svaki put kad mi dođe neko pogođen prevarom voljene osobe meni se nekako srce stegne.Sam koncep...
23/01/2026

Ljudi se vole. I varaju. Svaki put kad mi dođe neko pogođen prevarom voljene osobe meni se nekako srce stegne.

Sam koncept varanja mrzak mi je i u kartama i jambu, da ne idem dalje. Ali ok, ljudi smo, a ništa ljudsko nije mi strano, što bi rekli Latini.

Ono što mi je stvarno zanimljivo je razlika između ženskih i muških formulacija.

Žene uglavnom kažu – ja sam napravila glupost. Jesi, gospođetino. Hajde da vidimo šta ćemo s tim.

Muškarci češće kažu – desilo se.

Pa druže, nije se desilo. Ti si doneo odluku i sproveo je u delo. Uradio si to.

Počni ponovo, sa odgovornošću u prvom licu jednine. Kaži celu rečenicu.
Kaži istinu.

Odgovornost traži iskrenost, a odnos podrazumeva odgovornost.

Reče mi jedna gospođetinica kad sam je pitala za planove - žuri kući da snimi „unboxing“, stigla joj je kutija iz poznat...
22/01/2026

Reče mi jedna gospođetinica kad sam je pitala za planove - žuri kući da snimi „unboxing“, stigla joj je kutija iz poznatog lanca parfimerija.

Žene, ne mogu vam opisati koliko me trigerovala: u glavi već vidim četvrtastu kutiju po kojoj kucka (predugačkim) noktićima, skida slojeve selotejpa, pa gomilu folija, pa opet noktići koji lupkaju po parfimerijskim kutijama, pa se kutijice otvaraju uz šuškanje, krckanje, smejuljenje i autentično (ili nalik tome) uživanje i komentarisanje svakog ajtemčića iz kutije…

Pre nego što nastavim, evo vam disklejmer: jedan deo moga bića je psiholog, a drugi deo moga bića natprosečno obožava šoping (po razumnim cenama i oflajn). Čitajte dalje iz te perspektive.

Ova moja slatkica s početka priče nije trigerovala šopingholičarku u meni, nego, avaj, psihologa.

Magovi marketinga svoju magiju učili su od moje struke.

Naš mozak na tuđe otvaranje kutije reaguje slično kao na sopstveno, jer ne pravi razliku između posmatranog, zamišljenog i doživljenog. I marketari to znaju. Znaju i da privatan prostor u kom se video snima i pratiocima poznata influenserka stvaraju doživljaj intimnosti, ono, kao, znam ovu osobu, ona zna šta priča. I gomila onih celofančića, papirića, tračica, pucketanja i šušketanja, tu je da vas opusti, zavede, pa i uteši.
Znaju marketari da je video apsolutni vladar algoritma. A brendovi znaju da su pakovanja važna – biće snimana dok se otvaraju. I tako ih i dizajniraju.

I zato što znam šta sve oni znaju, i znam šta rade, osetim se izmanipulisano.
Pomislim da sam dozvolila da mi vređaju inteligenciju.
I u inat neću ništa da kupim.
A vi?

Radila sam sa porodicama koje bi me po nekoliko nedelja držale u zabuni jer su govorili da im je sin jedinac iako ima dv...
21/01/2026

Radila sam sa porodicama koje bi me po nekoliko nedelja držale u zabuni jer su govorili da im je sin jedinac iako ima dve ili tri sestre.

U mojoj glavi, jedinac/jedinica je izraz za jedino dete roditeljskog para. U tim drugim glavama, to je, izgleda, jedino dete koje računaju.

Znam mnogo sinova koji su finansijski izdašno pomagali ostarele roditelje. I jedva nekoliko koji su ih neposredno negovali. Taj posao prepušten je ćerkama, a ako ćerki nema – snajama.

Ne mogu ni da izbrojim očeve koji sam upoznala a koji su se ćerkama obraćali sa „sine“. Ne zato što ih ne vole, taman posla. To je često bio izraz vrhunske nežnosti, kao da kažu „drago moje dete“ (mnogo sam srećna što tata sa fotografije to nije izustio ama baš nikad. Seka je bila Crnokača, ja Tačkica).

Za skoro trideset godina rada sa porodicama nisam upoznala ni jednu jedinu sestru koja se nije odrekla nasledstva u korist svoga brata, ako su to roditelji tražili ili, još češće, kojoj se to prosto podrazumevalo jer će ona udajom svakako „otići“. Bez obzira da li bi dobile neku kompenzaciju ili ne, sestre se po pravilu nisu bunile. Jer „tako ide“. Jer bi izazvale porodične sukobe, a možda i prekid odnosa sa roditeljima i bratom. Jer nisu želele da budu „nezahvalne“, „sebične“, „neposlušne“. Upoznala sam svega dva ili tri brata koji su tu nepravdu samoinicijativno sprečili.

Još trideset godina da radim verovatno ne bih dočekala da braća i sestre budu jednaki ne samo pred zakonom nego i u našim glavama.

Address

Tiršov Venac Bb
Šabac
15000

Opening Hours

Monday 10:00 - 20:00
Tuesday 10:00 - 20:00
Wednesday 10:00 - 20:00
Thursday 10:00 - 20:00
Friday 10:00 - 20:00

Telephone

+381606099002

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Katarina Jovanović posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Katarina Jovanović:

Share

Share on Facebook Share on Twitter Share on LinkedIn
Share on Pinterest Share on Reddit Share via Email
Share on WhatsApp Share on Instagram Share on Telegram

Category