23/07/2021
Agresija postoji u svim ljudima, nezavisno od pola, rase, kulture. Kao nagon koji čuči u ljudima, bez obzira na to da li postoji opasnost, agresivnost može biti okrenuta ka unutra (ka sebi) ili ka spolja (ka drugim ljudima ili stvarima).
Agresija i njeno značenje danas, imaju šarenolikost u definisanju, komunikaciji i razumevanju. Zahvaljujući Frojdovim postavkama o nagonu smrti, razumevanje agresije povezano je sa urođenim ljudskim nagonom.
Postoje različite podele agresija na aktivnu i pasivnu, direktnu i indirektnu, na benignu i malignu…
U vaspitanju i društvenim normama i vrednostima, zauzela je tron neprihvatljivog ponašanja, koje ima samo negativne i nepoželjne manifestacije u odnosima. I zaista, svedoci smo da može imati, ako je maligna, destruktivna, sa ciljem razaranja.
Nasilje uvek sadrži agresiju (malignu), kojoj je cilj uništenje, a podrazumeva zloupotrebu sile kojom se povređuje osoba ili nečije vlasništvo.
Poznato je da je agresija ukorenjena u čoveku, a da njeno manifestovanje zavisi od porodičnih, socijalnih odnosa i okruženja. Što je veća količina agresivnosti u odnosima i sredini u kom je osoba rasla i razvijala se, veća je i šansa da ta osoba ima sklonosti ka ispoljavanju agresije.
Medjutim, agresija može biti i odbrambena, benigna, ona koja štiti. Kao i svaki nagon, teži svom ispoljavanju i zadovoljenju. Suzbijanjem i potiskivanjem svakog osećanja ljutnje i mržnje ljudi negiraju i „gutaju“ sopstvenu agresiju. Zbog osećaja krivice da će sopstvenom agresijom uništiti drugog, „progutana“ agresija ima moć da ih razara iznutra.
Da bi ljudi imali pod kontrolom agresiju, potrebno je da prvo imaju svest o sopstvenoj agresivnosti, ali i agresivnosti drugih ljudi. Što je osoba svesnija, veća je i mogućnost upotrebe sopstvenih nagona, a ne zloupotrebe.