21/11/2025
Ogoljeni, izloženi, slomljeni...
To boli.
Baš boli.
Sve zajedno — i tuga, i potreba za razumevanjem i podrškom, a uz sve to i stid.
I ona misao: „Zašto ja opet ovako reagujem?“
Znam.
I te suze koje ne želiš… a dođu baš onda kada najviše želiš da ih zadržiš.
I onaj talas ranjivosti koji te preplavi samo zato što te je nešto povredilo.
Ali ranjivost nikada nije slabost — to je način na koji nam telo i um govore da nam treba nešto drugačije.
Neko drugačiji.
Razgovor koji ume da čuje, a ne samo da se brani.
I baš zato, nema ničeg pogrešnog u tom razgovoru, priči i suzama.
To je često prvi trenutak istine — ne neuspeh. 🙏🏻