Psihološki Svet

Ivana Paunovic, psiholog,
psihoterapeut,
edukator i supervizor
www.ivanapaunovic.com
http://psiholosko-savetovaliste.blogspot.rs/
www.psihoterapijaoli.com

RadostRadost je dragi prijatelji telesno osećanje. Radost nije mentalni stav. Radost je naš kapacitet da osećamo. Sve. U...
04/01/2026

Radost

Radost je dragi prijatelji telesno osećanje. Radost nije mentalni stav. Radost je naš kapacitet da osećamo. Sve. Ukoliko želite da je osetite znate gde treba da idete. Na tom istom mestu, naravno nalaze se i sva druga osećanja. Neka ih. Kada ih puštate sposobni ste da osećate, a samo to je životna privilegija. Kada je život unutar nas pun, jak, kada vibrira osećanja su promenjiva, kao i vreme, priroda, ciklusi meseca, dan i noć, budnost i spavanje. Neka ih.

Nekada smo ljuti, tužni, zabrinuti, ali nakon toga i veseli, igrivi, srećni. Sve je to deo ciklusa. I dopuštajući sebi da osećamo život kao takav susrećemo se sa radošću života. Sa radośću sve te životnosti unutar i oko nas. I sa ljubavlju kroz dopuštanje.

Neprijatna osećanja ne samo da ne poništavaju radost već ga omogućavaju. Ona su njen deo. Deo ciklusa. Proživljavajući njih, sve kao celinu, možete i osetiti život u vama. A radost je u tome. I ljubav.

Promena vremena i raspoloženja ne mora remetiti sklad prirode, osobe. Šta više.
Sve ove promene na površini su i odgovori na ono što vam se u životu dešava. Neka ih. Neka stabilno stoji vas kapacitet da osećate i odgovarate. Da budete prisutni u svom životu. Bez pogovora. Dozvolite pulsiranje i životnost.

Nema jednog bez drugog

Ako potisnete strah, potiskujete i bes. Ako potiskujete bes, potiskujete i ljubav. Nema dobrih i loših osećanja. Ima života ili ga nema. To je sve. Neka ga. Osećanja nisu greh. Neka ih. Kada ima njih ima i života. Ne trebaju vam zabrane na osećanja. Nema čega da se plašite. Više. Osećanja su doživljaji pokreta u nama. Kada ima kretanja ima i osećaja, ima i života. Ako se ne krećemo prvo utrnemo, jel tako? Pa posle sve više i više dok ne zakočimo život u nama. Nema potrebe. Pustite ga.

Neka stabilno stoji vaš kapacitet da osećate i odgovarate na život i da ga za sebe kreirate. To neka vam je uvek tu. Nepromenjivo stabilno i sve šire i šire. Širite ga popunjavajući ga svojim snovima. To je radost, sve ostalo je prosto život.

"Velike reke imaju ušće koje ih pretvara u okean.
Veliki vetar prozračne puteve prema ravnici.
Ja imam samo san, obični malecki san
u kom sam za pedalj bliži ponekoj zvezdi i ptici.

U zoru, od svega toga citavo nebo izraste na mojim rukama toplim i obrazima snenim i dan je nalik na neke zenice graoraste oivičene zelenim.

I uopšte, zvezdo i ptico,
uopšte - celi svete,
divno je kad se u nama neko čeka je javi,
pa se od toga na usnk nesto rumeno isplete i nesto graorasto i zeleno u glavi."

Neka ih, sva osećanja. Neka je vas. Neka je života. Neka vibrira. I neka ti pokreti
stvaraju snove. I neka je vas koji ih ostvarujete.

Ivana

Zemlja posađena na ivici moraTerra à beira-mar plantadaNe želim misliti na stvari kao sadašnje;želim na njih misliti sam...
27/12/2025

Zemlja posađena na ivici mora
Terra à beira-mar plantada

Ne želim misliti na stvari kao sadašnje;
želim na njih misliti samo kao na stvari.
Ne želim ih razdvajati od njih, držeći ih sadašnjim.
Ne bih ih trebao držati ni zbiljskim,
uopšte ih ne bih trebao držati ničim....

Zamišljam da sam ovo putovanje Portugalom imala vek ranije, dok je ulicama Lisabona šetao Fernando Pessoa. Možda bismo se sreli.

Pessoa nije pisao samo pod pseudonimima, već je stvarao heteronime – potpuno oblikovane ličnosti sa sopstvenom biografijom, stilom, filozofijom i pogledom na svet.

Álvaro- punoća prisutnosti

Možda bismo razgovarali samo onih dana kada je pisao kao Álvaro de Campos, i to bi verovatno bilo u kafeu A Brasileira, u četvrti Chiado (gde se danas nalazi njegova statua).

Sedeo bi pijući kafu satima uz svoj omiljeni sto. Verovatno bi izgledao odsutno, ali budno, dok bi nešto strastveno zapisivao na komadićima papira. Bio bi to jedan kratak razgovor sa dugim mislima. Ne bi me tešio iluzijama, ali bi me probudio dubokom iskrenošću. I dao bi mi jednu od ceduljica. Na njoj bi pisalo:

„Da bi bio velik, budi potpun: nek kod
tebe
ništa nije prekomerno, okrnjeno.
Budi sav u svakoj stvari. Uloži
čitavog sebe
U najmanje što činiš.“

Ricardo- praćenje toka života

Možda bih ga neki drugi dan srela ispred Café Martinho da Arcada. Tada bi bio Ricardo Reis. Sedeo bi ispravno, upijajući lisabonsko sunce i uživao u mirisu kafe, spreman da u njoj uživa. Moguće da bi mi se samo toplo nasmejao i svojim prisustvom podsećao da je mudro uživati u onome što nam je dato. Odustala bih, verujem, od obilazaka taj dan. Sela bih na stolicu sa najviše sunca i krenula na putovanje po sopstvenim pejzažima. Fizičko kretanje je nekada suvišno. Krenula bih unutra. Kroz moj psihološki svet i osetila kretanja koja se dešavaju unutar mene. Promenila bih način na koji osećam sebe, ne napuštajući ni ja tu stolicu satima.

„Dovoljno je postojati.
Moja duša je pejzaž.“
rekao bi na izlasku.

Alberto- osvoji svet igrom

Kada bih se približavala stenama uz okean, možda bih ga ponovo srela. Tada bi pisao kao Alberto Caeiro, pesnik prirode i čistog opažanja. Izabrao bi onaj detinji, gotovo naivni osmeh koji odlučuje da otpusti misli i prepusti se svojim osetima. Gledala bih ga iz daljine, sećajući se njegovih stihova:

„Svaka stvar je ono što je,
i teško je objasniti nekome koliko me to raduje
i koliko me to ispunjava.
Dovoljno je postojati pa biti potpun.“


..Trebao bih ih gledati, jednostavno gledati;
gledati ih tako da ne mogu misliti na njih,
videti ih izvan vremena, izvan prostora,
videti ih u lišavanju vremena, izvan prostora.
To je znanost viđenja, koja nije samo jedna.

Reč „pessoa“ (kao i francuska „personne“) u portugalskom istovremeno znači i „ličnost“ i „niko“, što sasvim dobro odgovara liku i delu ne običnog i skromnog pesnika.

Napisao sam dovoljno pesama.
Napisaću ih još mnogo više, naravno.
Svaka moja pesma to kazuje,
a sve su moje pesme različite,
jer svaka stvar koja postoji
samo je način da se to saopšti.

Pessoa
– nije bio jedan pesnik, nego čitava književnost u jednoj osobi.

Ne znam kojim ulicama i sa kim danas šetate ali:

Uberi dan, jer taj dan si ti

"Jedni, sa očima uprti u prošlost,
vide ono što ne vide; drugi, uperivši
Iiste oči u budućnost, vide
Ono što se ne može videti.

Zašto postavljati tako daleko ono što je blizu –
pouzdanje naše? Ovo je dan,
Ovo je sat, ovo je tren. To je to
Što jesmo, a to je sve.

Večito protiče beskrajni sat
što nas proglašava ništavne. U istom dahu
I živimo i mremo. Uberi dan,
Jer taj dan si ti."

Dobar vam bio dan,
Ivana Paunovic
https://ivanapaunovic.com/2025/12/27/zemlja-posadena-na-ivici-mora/

08/12/2025

"Psihologija zadovoljstva" -
Ko pelin nije gutao,taj ne zna šta je sladost, ko tužan nije bio taj ne zna šta je radost.

Kroz odrastanje učimo da se nosimo sa bolom, tugom, gubitkom, strahovima, frustracijom tako što ih potiskujemo. Onoliko koliko potiskujemo ova osećanja isto toliko umanjujemo i svoj kapacitet za prijatna osećanja. Ljubav, uživanje, zadovoljstvo. Umrtvljavajući sebe za bol, umrtvljujemo i za zadovoljstvo. Kamen ne možete slomiti, ali ni ugrejati.

Kapacitet za prijatna osećanja možemo povratiti ako pustimo i proživimo i ona bolna.
Bol je tu da nas upozori, no bol je tu i da popravi povredu i integriše ličnost. – Boli dok zadobijamo ranu, boli i dok je čistimo i lečimo.

Kada god bežite od bola budite svesni da bežite i od zadovoljstva.

Novi tekst Ivane Paunović pročitajte na našem blogu:
https://savetnik.org.rs/2025/12/07/psihologija-zadovoljstva/

Psihološki Svet

04/12/2025

🎭ψ Psihološka trupa & "Prima facie"

Psihološku trupu i njene koncepte nikada nisam videla kao nešto što sam prosto smislila.Psihološka trupa došla je kao sp...
21/11/2025

Psihološku trupu i njene koncepte nikada nisam videla kao nešto što sam prosto smislila.

Psihološka trupa došla je kao spoj nečega što je dugo zasebno cvetalo. Moja ljubav prema psihoterapiji i odraz te ljubavi u vidu odabira profesije i posvećivanja istoj sve ove godine. Skoro pa paralelno sa njom rasla je i moja ljubav prema glumi. Od učenja osnovnih tehnika do prvih predstava. Od primena glumačkih tehnika izvedenih iz psiholoških znanja do psiholoških tema pretočenih na scenu.

Zato,
Psihološku trupu vidim kao nešto što mi je pre došlo, kao logičan sled, sa lakoćom i smislom. Sa ovim korenom trudom znanjem i posvećenošću oblikovala sam je u formu u kojoj postoji danas. Danas je vidim kao jedan oblik zajednice u kojoj članovi doprinose njenoj punoći i cvetanju. Svi oni koji su otvoreni da vide i vide značaj ovog spoja i ove vrste rada. Tako zajedno, svako iz svoje perspektive i sa svojim uloženim trudom i srcem ubara plodove pozorišnih supervizija.

Od 2022 na ovaj način spajam umetnost sa psihoterapijom . Ili tačnije rečeno osvetljavam taj most koji već postoji a koji zajedno prelazimo.

Moto se ne menja: "Umetnost kao psihoterapija i psihoterapija kao umetnost".

Jer da- kreativni pristup životu nam otvara vrata ka delovima nas za koje možda i nismo znali da postoje. Delove nas koji ne samo da mogu prevazići i rešiti probleme već nam pomoći da živimo zaista, prisutno i autentično. A onda sa rim iskustvom prilazimo klijentima i pomažemo im da isto pronadju i žive u sebi.

Dobrodošli. Vidimo se sa novim temama i predstavama.

Ivana Paunovic
OLI psihoterapeut, edukator i supervizor

08/11/2025

Uteha pred opasnošću
𝑜𝒹 𝓈𝒶𝓂𝑜𝑔 𝓈𝑒𝒷𝑒

Nisam ja- ti si

Đavolji advokat
-Ponuda projekcije

Manevar projekcije je prilično jednostavan. Baš onoliko jednostavan koliko ume biti teško rasvetliti ga. Evo šta on nudi : "Ako ti je nepodnošljivo da se nosiš sa tim da, na primer, ti nekoga mrziš, rešavamo stvar. Prebacićemo to u tu drugu osobu. Tvoja osećanja i namere koje ti se ne dopadaju prosto ću ubaciti u drugog. Naravno sve ovo obavljamo nesvesno pa nemaš briga. E sada malo je nezgodno što ćeš misliti da taj drugi mrzi tebe pa ćeš logično zaključiti da želi on tebe da povredi. No i za to imam projektivnu meru. Svoju akumuliranu agresiju praznićeš na te druge i svet. Oni će ti biti meta. Napadaćeš ih. Em misliš da se braniš, em izbacuješ dodatnu agresiju koju nećeš da je u tebi. A sve sa najvalidnijim opravdanjem. I, molim lepo, nesvesno. Ko kaže da to što ključa u tebi ne može očas posla da se reši. Imaćeš ventil gde god poželiš. E sada malo će život postati bojno polje, ali dobro to rešavaj dalje sa drugim mehanizmima."

"Ako ti se dopadne moja ponuda", nastavlja projekcija, "imam još u opusu delovanja"."Nudim ti ne samo da prebaciš po koje osećanje. Mogu da ti sredim i celokupnu odgovornost. Možemo prebaciti spolja odgovornost za sve ono što je u tebi nastalo. Odrećićeš se sopstvenih impulsa, ali i celog dela u kome oni uopšte i nastaju. Da ti približim: sa mojom ponudom možeš uvek druge da okriviš za sve svoje probleme, a da se nikada ne suočiš sa činjenicom da su to sve tvoji delovi. Bićeš prosto žrtva okolnosti, a nikada uzrok. Otpisaću ti i odbaciti sve strane tebe koje ti ne odgovaraju. Sve teško, neprijatno i neprivlačno bacam izvan tebe. Milina. Ti ostaješ čist i dobar i to na brzaka. Može?"

"Imam ja još u ponudi da znaš. Ako ti se dopadne, a znam da hoće tu sam da obavimo sve ovo i sa drugim problemima."

Ponuda psihoterapeuta:

Iako zvuči primamljivo i dobronamerno ne prepeoručujem ponudu. Ova ponuda jedna je distorzija stvarnosti. Laž je. Što se više pecate na ove laži dalji ste od stvarnosti. Nekada svako poželi da bude dalji od realnosti, ali ovaj beg vas košta mentalnog zdravlja. Što se više lažete to je manje mentalnog zdravlja. A ono vam ipak treba. Naročito zato što postoje druga rešenja. Nije projekcija jedini lek. Što više sopstvene destrukcije projektujete spolja to je svet gore mesto. Mesto za strah, za bežanje, za manipulisanje njime da biste preživeli. Posebno je nezgodno što tom destrukcijom spolja ne možete vladati i onda ćete da se nakupujete ( a plaćaćete svojim unutrašnjim svetom) silnih mehanizama da nju kontrolišete, a od toga nema ništa. Onom u sebi, sa druge strane, možete vladati. I ne samo vladati, od nje nešto možete i stvoriti. Za sebe i druge.

Najspontanija reakcija na bol

Projekcija jedan je od osnovih načina borbe protiv bola. Protiv osećaja bespomocnosti u odnosu na veliki svet i život. Kao što vidimo iz ponude, iz ovog načina se razvijaju i mnogi drugi koji toliko zakukulje stvari da ne znate ni odakle i što ste pošli. Posebno je opasno što u nekom trenutku ni ne znate šta radite. Još jedna opasnost je što dok se bavite kupovinom i razvojem drugih mehanizama nemate prostora za razvoj sebe. E sada, što je to u ovom slučaju važno. - Ako ne razvijate sebe ne razvijate ni druge konstruktivne mehanizme za nošenje sa bolom. Nas razvoj osposobljava za nove reakcije na život. Ako se bavite ovim šibicarenjen i ponudama nesvesnog nemate prostora za druge ponude jer ste okupirani ovom tezgom misleći da je jedina. Zato i kažemo: ako ne postaješ bolji - postaješ gori. Ili ulažeš u razvojne vestine ili kontraveštine. Ovde nema trećeg.
Neznanje nas oslobađa odgovornosti pred našom svešču, ali ne i pred životom!

Mi se najviše plašimo destruktivnih sila koje deluju u nama i protiv nas.

Pomenula bih još jednu opasnost, možda i krucijalnu. U svima nama postoje destruktivne sile. Kupovina svih ovih mehanizama jedna je od njih. Naravno što ih više kupujemo to je destrukcija veća. Pored toga tu je i starenje organizma samo po sebi koje vodi ka smrti. Kada sve to opasno i destruktivno projektujemo spolja, vidimo iz predhodnih redova, bojaćemo se destrukcije spolja. A šta je ultimativna destrukcija? Smrt. Dakle, plašićemo se neke smrti koja dolazi spolja. Što vise našu destrukciju izbacujemo spolja to je veći strah od smrti. Plašićemo se stalno bolesti, nesreća i sl. Pa vi vidite koja je ultimativna cena za "dil" sa mehanizmom. Sam život. Jer tako preplašeni ne smemo ni da živimo. Živeti je, tako, opasno. Jer je opasnost spolja stalno iznad glave kao Demoklov mač. Stalno ćete proveravati kako rade organi, šta može da vas ugrozi. Bićete preokupirani strahom. Tu života nema. I baš u toj tački VI SAMI oduzimate sebi zivot. Plašite se zapravo onog što radite sada sebi, a ne onoga što život nekada može vama. Ko je tu agresor? Ko je tu agresivan i destruktivan? Nadam se da sam prenela svoj doźivljaj dovoljno da ovo može biti retoričko pitanje.

Ti samo budi lepa
jer ne vidi se dno

Dakle, na tezgi projekcije sve što vas boli i plaši na klik je od izbacivanja spolja. Ovo je jedna destruktivna sila koja, ma koliko zvučala brižno, zapravo uništava vas. Razumem, otklanjanje bola za tili čas može zvučati sjajno. Baš kao i deset kilograma za dve nedelje. Baš kao i uspeh preko noći. Baš kao i ljubav bez truda. Baš kao i "rešiće se samo". To je laž. Lepa laž, ali i dalje laž.

Mada, kada malo bolje razmislim i nije toliko lepa. Svakako jeste na prvi pogled dok je ne upoznate. Ali kada je upoznate vidite da tu nema ništa lepog zapravo, osim možda ove početne želje da vam olakša stvari.
Znate šta je lepše? Stvarno lepo. Kada kontaktirate sebe. Kada imate sposobnosti i hrabrosti da priđete svojim razvojnim delovima koliko i ovim destruktivnom. Kada možete da ih pogledate, razumete, osetite i prihvatite. Onda i upravljate njima. A onda i iz njih stvarate i pretačete u neku lepu životnu formu. Živite. Taj osećaj prisvajanja i građenja sopstvene hrabrosti. Taj osećaj samopoštovanja. Taj osećaj jakog, brižnog, sigurnog i nežnog pogleda na sebe i svet je neprocenjiv.

Nadam se da znate. A i ako ne znate idite - otkrijte!

Ivana Paunovic
psiholog
OLI psihoterapeut edukator i supervizor

Iz kolekcije: " Mehanizmi odbrane"
https://ivanapaunovic.com/2021/04/09/davolji-advokat/

Address

Beograd
Belgrade
00381

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Psihološki Svet posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Psihološki Svet:

Share

Share on Facebook Share on Twitter Share on LinkedIn
Share on Pinterest Share on Reddit Share via Email
Share on WhatsApp Share on Instagram Share on Telegram

Category

Psihološki Svet

Ivana Paunovic, psihoterapeut i edukator- www.psihoterapijaoli.com www.ivanapaunovic.com www.psiholosko-savetovaliste.blogspot.rs