Psiholosko Savetovaliste "Libido"

Psiholosko Savetovaliste "Libido" Psihoterapija - individualne seanse uživo i online

Izranjavana duša dolazi na psihoterapiju. Prvi put se susreće sa drugom dušom od koje želi pomoć. Niti ja znam nešto o n...
15/11/2025

Izranjavana duša dolazi na psihoterapiju. Prvi put se susreće sa drugom dušom od koje želi pomoć. Niti ja znam nešto o njoj, niti ona o meni, mada mi kažu da su me upoznali kroz tekstove koje pišem. I zamislite dva sveta koji sada počinju putovanje kroz bolna sećanja, kroz preživljene traume, kroz nesvesne obrasce po kojima i sada živi, a ne zna da su nesvesni, iako jako bole i sabotiraju svaki korak koji bi vodio ka radosti i uspehu, ka ispunjenju duše i zaceljenju mnogih rana. I to nije jednostavno i svaka pogrešna reč psihoterapeuta može da produbi ranu, svako požurivanje može izazvati otpor, preuranjena interpretacija može doneti štetu, jer treba mnogo vremena i mnogo priče da bi se došlo do uzroka i onda tek pitanja kako ću dalje.
Zato je važno slušati pažljivo šta klijent priča, pratiti pokrete tela, pitati nežno kad završi, pitati tako da se ne povredi, pitati na način da sam shvati gde je ključ problema sa kojim je došao.
I pružiti sigurnost i opravdati poverenje, i pitati opet nežno za trenutna osećanja, a i sa kakvim osećanjima se druži posle svake seanse.
Isceljenje ranjene duše je proces, a u tom procesu poželjno je da dolazi s radošću, da se oseća bezbedno u toku seanse i da sa seanse odlazi koliko toliko rasterećen. I nije psihoterapeut neko ko samo klima glavom, već duboko proživljava svaku reč i bol klijenta i vrati mu prerađena osećanja, da bi mogao da ih razume i nastavi da bude u kontaktu sa njima, sa sobom.
Kada sam nedavno pitala jednu klijentkinju koja je dug put prešla da dođe kod mene, kako se osećala posle prve seanse, rekla mi je da je letela od sreće. Znam da neće uvek tako da bude, ali takođe znam da ću uvek da budem uz nju i kada joj je teško i kada leti od sreće. Do konstantnosti, do umiritelja koji će kad završi terapiju, biti uvek uz nju.
Ništa na silu, posebno sa osećanjima. Budite nežni i duša će se otvoriti. To je jedini put ka isceljenju i životnoj radosti.

Željka Radulović, psihoterapeut



11/11/2025

Život nikog od nas nije statičan I zakoni života su takvi da ne može ni da bude. Nosi svakodnevne frustracije, kako spoljnje koje nas često prodrmaju I protresu, tako I silne unutrašnje koje ne primećujemo dok ne zabole. Dok se ne desi nešto baš neočekivano, a kad se desi obično smo nepripremljeni I šta radimo… nemamo ništa za šta da se uhvatimo I tonemo… navikli smo da nema iznenađenja.. Svakodnevno slušam kako su za ličnu nelagodnost, emotivni ili poslovni ili ljubavni pad pa uz to I produženo nezadovoljstvo krivi tamo neki drugi. Ponekad su u pravu, uglavnom nisu. Nisu, jer znamo da druge ljude, okruženje, posao, partnere ne možemo da menjamo. Sebe i svoje doživljaje drugih ljudi možemo.
Kad negde, koliko god da izgleda teško, sagledamo da život nije izvesnost, da nigde nije zapisano kako će da bude idealno i kad se unutar sebe spremimo i na let i na pad, neće mnogo da boli ovo drugo. Ne mislim da smo opterećeni mišlju da ćemo sigurno pasti, već da ako nam se desi nešto nepredviđeno, da tad najviše vladamo emocijama, jer su emocije odgovorne, odnosno mi smo odgovorni kako ćemo sa njima da upravljamo. Plašimo se da ostvarimo svoje zamisli i odustajemo, jer već unapred mislimo kako to može da propadne, pa se povučemo i umesto da prihvatimo ličnu odgovornost od koje počinju promene, često za svoj neuspeh optužujemo druge. Lakše je za nas i za društvo prihvatljivije. Jeste lakše ali nije razvojno. I ne postižemo ništa tako. Postići ćemo ako se zapitamo gde smo sada i šta dalje možemo da promenimo? I prihvatimo deo svoje odgovornosti za prošlost koja nije bila po "meri" naše duše, ali idemo dalje ka životu kakav želimo, mada ni tad nije izvesno da ćemo uspeti.
Tad ipak nećemo pasti, već ćemo realno sagledati gde smo pogrešili I pokušati ponovo. I to je dinamika.

Željka Radulović, psihoterapeut


10/11/2025

Podsećanje 🩵

Proučavanje načina na koji osoba diše omogućava terapeutu da razume njene emocije. Ležao sam na krevetu kod Rajha, on je sedeo okrenut ka krevetu. Nakon petnaest minuta mi je rekao:"Lovene, ti ne dišeš, tvoje grudi se ne pomeraju". I nisu. Zamolio me je da stavim ruku na svoje grudi kako bih osetio njihovo kretanje. Osetio sam kako se dižu i spuštaju i odlučio da pokrećem svoje grudi sa svakim udisajem. Radio sam to neko vreme dišući kroz usta i osećao se prilično opušteno. Tada me je Rajh zamolio da širom otvorim oči, i dok sam to radio, oteo mi se glasan i dug vrisak. Čuo sam sebe kako vrištim, ali ništa nisam osećao u vezi sa tim. To je dolazilo iz mene, ali ja nisam imao veze sa tim. Rajh me zamolio da prestanem da vrištim pošto je prozor bio otvoren i gledao na ulicu. Nastavio sam sa disanjem od ranije kao da se ništa nije desilo.
Vrisak me je iznenadio, ali me nije i emocionalno dirnuo. Onda me je Rajh zamolio da ponovim postupak otvaranja očiju širom i ponovo sam vrisnuo bez bilo kakve emocije.
Dolazio sam kod njega tri p**a nedeljno, ali se ništa dramatično nije desilo u naredna dva ili tri meseca. Dublje disanje, na koje me je Rajh stalno upućivao, dovelo je do toga da su mi jednog trenutka šake zaledile u Parkinsonskom grču. Bile su hladne kao led, kao kandže i paralizovane.
Nakon nekoliko seansi telo je postajalo je sve opuštenije, a terapije su donele su bitne uvide. Jednom sam ponovo preživeo događaj iz detinjstva koji je objasnio krike sa prve seanse. Dok sam ležao na krevetu I disao, imao sam osećaj da bi se na plafonu mogao pojaviti neki lik. U sledećih nekoliko seansi taj osećaj postajao je jači. A onda se zaista lik pojavio. Video sam lice svoje majke. Gledala je ljuto sa visine na mene. Video sam sebe kao bebu staru devet meseci koja leži u kolicima ispred kuće i plače za majkom. Mora da je bila usred nekog jako bitnog posla, jer je, kada je izašla, pogledala me tako besno da sam se zaledio od straha. Krici koje tad nisam mogao da izbacim iz sebe eksplodirali su na terapiji, 32 godine kasnije.

~Aleksandar Loven




Da druge usrećiš. Da drugima udovoljiš. Da im činiš. Da se za druge žrtvuješ. Da tvoj život zavisi od tuđeg mišljenja. D...
07/11/2025

Da druge usrećiš. Da drugima udovoljiš. Da im činiš. Da se za druge žrtvuješ. Da tvoj život zavisi od tuđeg mišljenja. Da ne smeš a želiš jer neko misli drugačije.
Dosta. Ova uverenja su pogrešna. Ova uverenja urušavaju mlade živote, sp**avaju ih da rasire krila I hrle ka svojim snovima.
Preispitajte svako uverenje koje vam se pojavi. Pitajte se da li je logično I istinito?
Samo sa sobom ostajemo do kraja života. Zato je važno voleti i poštovati sebe, svoje potrebe i želje. Time ne činite loše drugima. Ako tako ne radite, onda ste loši prema sebi.
Ako ne znate, na psihoterapiji se uči kako negovati zdrav odnos prema svom životu.
Promeniti navike, promeniti uverenja za koja se čovek drži kao za jedinu istinu - nije lako, ali je moguće. Tek kada dođete do svoje, lične istine, moći ćete da uvedite kako ste živeli ranije. Živimo, zapravo, kako znamo, kako su nas naučili, a možemo bolje, uvek možemo bolje.
I ja sam bila jedna od onih kojima su drugi na prvom mestu. Bilo je to vreme stradanja. Već dugo tako više nije. Ali nisam mogla sama. Sa nesvesnim se suočiti i izboriti ne možemo sami. Uz pomoć psihoterapeuta možemo.
Sebi smo dužni da budemo radosni.

Željka Radulović, psihoterapeut




06/11/2025

Obrazac nesigurne vezanosti u ranim godinama odrastanja u odraslom dobu donosi nedostatak samopouzdanja, osećaj bezvrednosti. Kad se ne nauči da se sebi veruje, ne može se ličnost zdravo izgrađivati. Kako doći do samopoštovanja, kad ga ni oni koji su vaspitavali nisu imali? Ako se tokom odrastanja živi u okruženju od koga se dobijaju informacije da je svet opasno mesto za život, a uz to izostaje podrška u smislu da je dete hrabro, dobro, vredno, pametno, lepo, da se detetove ideje podrže..., u odraslom dobu beže od ljudi jer ih se plaše I ne veruju nikome, pa ni sebi, neki grade zavisničke odnose, neki formiraju jako lošu sliku o sebi i ne mogu da se povežu s drugima...
Na psihoterapiji, koja se pominje kao treći roditelji, često se pojavljuje problem u vezi sa nedostatkom vere u sebe, pa je očekivano pitanje kako je izgraditi. U ovom procesu veoma je važna podrška psihoterapeuta, empatija i razumevanje obrasca koji nije dobar za klijenta i koji ga udaljava od autentičnog bića. Ove spoznaje za klijenta mogu da budu veoma bolne i potrebno je vreme da bi se prihvatile I da bi se odbacila iracionalna uverenja I obrasci nesigurnosti.
Kada se pokažu osećanja koja nikada ranije nisu bila ispoljena i kada klijent shvati da neće biti prezren ili osuđen, već prihvaćen baš takav i da su osećanja sasvim u redu, ma kakva da su, tad zapravo I možemo da kažemo da se psihoterapija odvija u željenom pravcu.




Ako je terapeut proradio sve svoje konflikte i neuroze i njegovi klijenti će napredovati. Jalom navodi da "ranjeni terap...
04/11/2025

Ako je terapeut proradio sve svoje konflikte i neuroze i njegovi klijenti će napredovati. Jalom navodi da "ranjeni terapeuti dublje i ličnije učestvuju u procesu isceljenja."
I deluju mi da su istinite ove reči. Poznajem muke anksioznosti, patnju depresije zbog mnogih gubitaka i smrti, poznajem usamljenost i beznađe, strah u smislu opstanka, bol... Zato mogu da saosećam i da osetim bol. Znam da ce proći, kao i moja što je, iako sam se na početku plašila, jer pored svega preživljenog, prilično sam senzitivna, kako god to neko tumačio. I zahvalna sam što sam svojevremeno izabrala terapeuta po meri moje duše. Jer da nije bilo tako, možda bih odustala i od ličnog rada i od edukacije. Meni je značila toplina u pogledu, razumevanje i empatija. pored ogromnog iskustva i znanja koje poseduje Nebojša Jovanović. To se ne zaboravlja i dok živim biću mu zahvalna. Bila sam i kod drugih terapeuta.
Klijenti osete iskrenost, empatiju i podršku. Osete i kada toga nema.
Ljudi žele da budu viđeni, prihvaćeni, voljeni baš takvi kakvi jesu, a svesni su da su došli na psihoterapiju da nešto i promene. I promeniće ako znaju da postojite samo za njih u vremenu kada ste zajedno. Sa ljubavlju i empatijom. Za psihoterapeuta je važno da voli ljude, da im se raduje, pored rada.
Nedavno mi je, godinu posle završene psihoterapije stigla poruka:" Puno, puno sam ojačala i znajte da ja ovo ne bih mogla bez vas."
I mnoge druge. Zato nastojim da budem dobar čovek I bolji čovek od sebe juče.

~ Željka Radulović, psihoterapeut




Podsećanje 🩵Razmišljala sam o osećaju krivice, koje muči mnogo ljudi, a ne pronalaze način da pomognu sebi. Nose je kao ...
02/11/2025

Podsećanje 🩵
Razmišljala sam o osećaju krivice, koje muči mnogo ljudi, a ne pronalaze način da pomognu sebi. Nose je kao teško breme, bičuju dušu do iznemoglosti, lako oproste drugom, a SEBI veoma teško, ili nikako.
Osećaj kad se oslobodiš krivice neki porede sa ponovnim rođenjem, pa nije na odmet, ukoliko imate ovu emociju, da počnete i da radite na njoj:

💫 Prepoznajte osobe koje u vama bude to osećanje i udaljite se od njih
💬 Realno i iz više uglova analizirajte situacije, događaje koji su vam izazvali osećanje krivice
💛 Ne preuzimajte odgovornost drugih, svako je odgovoran za svoje emocije i ponašanje
😘. Prihvatite da u životu ne zavisi sve od vas, pa ni to da će svi da vas vole
💫Ne trudite se da budete savršeni, to nije moguće postići
💬 Verujte da ste uradili najbolje što ste mogli, naravno ako je to u okvirima realnosti
🩵 Naučite da ispoljavate osećanja na prihvatljiv način. Potisnuta osećanja su kao lopta ispod vode, koliko god se trudili da je držite, ona će isplivati, a vi ćete se osećati iscrpljeno, bez energije
🤝 Nemojte ćutati, razgovarajte sa ljudima o svojim problemima, ako ne možete da ih rešite, potražite pomoć stručnjaka
🙈 Nemojte se stalno pravdati, jer pravdajući se drugima, na neki način prihvatate krivicu
💯 Odgovoran čovek ne misli da je loš, da nije dovoljno dobar, a ako je pogrešio, ispravlja grešku i ide dalje.
👀 Preispitajte iracionalna uverenja i nesvesne obrasce u saradnji sa psihoterapuetom, jer često krivicu nesvesno ponesemo u sebi kada napuštamo roditeljsku kuću.





31/10/2025

Ako neko razmišlja o polasku na psihoterapiju, treba da znate da do promena koje želite nećete da dođete lako i brzo. Mnogo p**a poželećete da odustanete, jer teško je iznova proživljavati bol, traumu, sve što ste loše doživeli. Teško je i imati strpljenje, jer do novog, zrelijeg obrasca ponašanja treba mnogo da se priča. Ponekad vam neće biti do priče. Ljuticete se na psihoterapeuta, nekad ćete se pitati da li je problem u vama. U redu je ljutnja, podelite je sa onim sa kim od početka delite sve mrakove i sve unutrašnje tajne. Podelite i svako svoje preispitivanje van seanse, to mnogo može da vam olakša.
Psihoterapeut vas neće ubeđivati da ne odustajete, to je samo vaša odluka, ali će saslušati razloge zašto, možda želite da skratite terapiju. I ta priča je potrebna, u njoj se možete ogledati i svoje razloge videti i doživeti. Sve što se podeli, postaje jasnije. Na psihoterapiji posebno. Jer ne samo što će vas neko pažljivo slušati, aktivno učestvovati, već ćete čuti i neka pitanja koja mogu da razreše mnoge ambvivalencije. Pazljivo slušanje je važno, uvremenjena pitanja su važna. Naše interpretacije retko, bolje nikako. Klijent uz našu pomoć otkriva svoju istinu, ne radimo mi to za njega. Samo takva istina je lekovita, ma koliko bila bolna.
Svedok sam da su neki klijenti odustali, baš kad su se bolje osećali i kažu, sve ispričali. I to je zamka, jer tek tad počinje pravi rad. Neki su se i vratili posle nekog perioda, jer su shvatili da ima još p**a da se pređe. Većina je ostala do kraja procesa, ispunili su ne samo početne psihoterapijske ciljeve, već i druge koji su im iskrsavali tokom rada. Ne kažem da je time završen celozivotni rad na sebi. Nije. Ali većina stekne toliko potrebnu stabilnost, idu u susret novim izazovima, imaju mnogo više radosti i zivotnosti. I život nije ravna linija da neko može da nam garantuje da ćemo se uvek dobro osećati posle psihoterapije. Ali, ponekad kad zaduva bura osećanja, uglavnom mogu da se samostabilizuju bez pomoći, a i ako potraže pomoć, to budu jedna ili dve seanse.
I za kraj, bez mnogo bola, nema stabilnosti, a ni radosti. Kad je reč o psihoterapiji.

Željka Radulović, psihoterapeut

Takođe je važno imati u vidu na putu prema cilju da postavite pitanje - kako, jer kako vodi rešenju, dok - zašto često p...
22/10/2025

Takođe je važno imati u vidu na putu prema cilju da postavite pitanje - kako, jer kako vodi rešenju, dok - zašto često pronalazi opravdanja da se odustane od cilja.



Podsećanje 💫Niko me ne voli. Osećam se usamljeno. Ja ne vredim. Ne poštuju me. Nemam samopouzdanje.Ovakve i slične rečen...
21/10/2025

Podsećanje 💫
Niko me ne voli. Osećam se usamljeno. Ja ne vredim. Ne poštuju me. Nemam samopouzdanje.
Ovakve i slične rečenice često se izgovaraju na terapiji i razlog su potrebe da se promeni način na koji neko vidi sebe. Obično se radi o iracionalnim uverenjima koja su duboko ukorenjena, a praćena su osećanjima krivice, tuge, besa, duševnog bola i patnje.
Nedovoljno vredno i bez samopouzdanja se može osećati neko ko u sebe ili neku svoju konkretnu osobinu ne može da se pouzda. U korenu se često otkrije i nedostatak voljenja i podrške od strane primarne porodice u ranom odrastanju, mada ne uvek.
Kad saslušam kanonadu uvreda na sopstveni račun i probleme sa kojima se suočava najviše u odnosima u porodici I na poslu, pitam klijenta za dobre osobine. Pored toga da ih bude svestan, kako ih razviti i naći način da se dobrota, predanost, vrednoća, inteligencija razumeju kao unutrašnja snaga.
U početku može da bude teško, jer su anksiozni ljudi fokusirani samo na negativne osobine svoje ličnosti. Kad polako pozitivne osobine dobijaju primat, menja se pogled na svoje unutrašnje biće i polako se rađa vrednovanje sebe. I ljubav prema sebi. Za to je potrebno mnogo rada, strpljenja, inicijative, razumevanja... Ali taj osmeh koji se, na kraju psihoterapije, raširi na licu ponekad je rečitiji od milion reči.

Željka Radulović, psihoterapeut




Malo bespomoćno dete vaspitava se raznim zabranama, a često ga odrasli ućutkavaju grubim rečima ili vikanjem, a nije ret...
17/10/2025

Malo bespomoćno dete vaspitava se raznim zabranama, a često ga odrasli ućutkavaju grubim rečima ili vikanjem, a nije retkost, na žalost, da neki roditelji/staratelji vaspitno lupe ćušku ili šamar.
Ništa od ovoga se ne zaboravlja i istim intenzitetom boli i kad dete odraste, ali umesto roditelja prenese emociju straha na druge značajne ljude.
I obično kad se klijent požali na unutrašnje sukobe i burne emocije koje, pri tom, ne pokaže već ih sabije u sebi zbog nekoga na poslu ili okruženju, pitam pamti li sličan osećaj?
I u većini se vraćamo na rano detinjstvo i sećanje kada su emocije bile zabranjene, posebno ljutnja i kao i tada i sada je proguta. I kao tada i sada po obrascu, a za drugi još ne zna, reaguje bespomoćnošću. I zato je važno preispitati sebe kad te neko povređuje i kad se osećaš uznemireno, a ne možeš da uzvratiš, da li je reakcija iz pozicije tvog ranjenog deteta ili tebe kao odraslog.
Ti kao odrastao možeš sve da rešiš bez bola u sebi, možeš ako hoćeš, hoćeš ako razumeš sebe, a da bi sebe razumeo, potrebno je doći do odgovora, do istine.
Istina ponekad traži da zaronimo u svoju dubinu bola. Da bi mogli da se oslobodimo.

~ Željka Radulović, psihoterapeut


Address

Belgrade
11000

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Psiholosko Savetovaliste "Libido" posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Psiholosko Savetovaliste "Libido":

Share

Share on Facebook Share on Twitter Share on LinkedIn
Share on Pinterest Share on Reddit Share via Email
Share on WhatsApp Share on Instagram Share on Telegram

O meni

Željka Radulović, psihološki savetnik, psihoterapeut O.L.I psihodinamskog integrativnog pravca. Živim i radim u Beogradu.

Diplomirala sam Socijalni rad na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. U okviru O.L.I psihodinamskog integrativnog pravca u Beogradu stekla sam zvanje trenera životnih veština, zatim psihološkog savetnika i psihoterapeuta. Posedujem sertifikat za samostalni rad sa projektivnom psihoterapijskom tehnikom ALFA ( analiza ličnosti, fantazija i asocijacija), kao i sertifikat o stručnom usavršavanju za rad sa suicidnim klijentima iz ugla Dijalektičke Terapije ponašanja (DBT).

Edukacija: https://olicentar.rs/edukacija-za-psihoterapeute/

Moja životna istorija prožeta je iskustvima koja danas mogu da pomognu drugima. Empatija za svaku ljudsku patnju, gubitak i bol opredelili su moj izbor za humanu profesiju pomaganja drugima.