22/10/2025
Jedna od najljudskijih i najprimarnijih emocija je emocija stida.
Isto tako, kulturna zaostavština je od nečega što je trebalo da bude sveto napravila nešto što je devijantno.
Taj toksični stid oko suštinskog identiteta postao je nesvesni narativ, formiran u najranijem dobu.
Na njemu smo izgradili ličnost zasnovanu na osećaju nedovoljnosti, nastalom u sredini koja tada nije imala dovoljno razvijenu svest da razume posledice sopstvenih transgeneracijskih nasleđa. Kasnije, nesvesno, formiramo svoj život kroz razna uverenja
i pokušaje da razumemo sve što nam se danas plasira kao “new age” rešenja…. ne shvatajući da je toksični stid na kome smo izgradili svoj identitet, ugraviran u našu biologiju, u naše ćelije, telo, nervni sistem, psihu.
Zato me ne čudi kada klijent uđe u moju kancelariju i, već posle prvog susreta, oseti kontakt sa onim što je davno odbačeno…. sa onim što je sveto.
Nije čudo što u prvom trenutku to boli više nego išta.
U svetu u kome je toliko toga lažno,
a nema ni volje ni ljudi koji žele da se transformišu,
čak i mrvica osećaja stvarnosti…. boli. U tom trenutku shvatiš da si oduvek postojao.
Samo nisi imao dozvolu da to osetiš.