03/11/2025
Postoje dva tipa duša koje kreću putem duhovnog buđenja. Prvi su povređeni — oni koje je bol naterala da potraže smisao, istinu i Boga. Drugi su duhovno napredni — retki i blagosloveni, koji su se na tu stazu uputili bez ikakvog spoljašnjeg povoda. I jedni i drugi su Božji izabranici, pozvani da probude svetlost u sebi, ali između njih postoji duboka, sveta razlika.
Ove druge duše, duše svetlosti, zaista su retke. Njih nije slomila bol, nisu ih okolnosti primorale da se okrenu unutra — one su jednostavno došle na svet sa sećanjem na Nebo. U drugim tradicijama ih nazivaju Starim Dušama, jer kao da u sebi nose mudrost vekova.
One brzo razumeju suštinu, lako povezuju svet vidljivog i nevidljivog. Inteligentne su, pronicljive, često umetničke, s nežnim ali moćnim srcem. Njihovo prisustvo samo po sebi unosi mir i jasnoću. Takve duše ne traže Boga — one Ga u sebi već prepoznaju. Imao sam čast da sretnem samo nekolicinu njih, i svaki susret bio je kao dodir večnosti.
Ali većina nas pripada onim drugima — povređenima. I u tome nema ništa manje svetog. Naprotiv, u njihovom usponu krije se veličanstvena lepota. To su duše koje su iz tame stvorile svetlost, iz bola pronašle ljubav.
One su kao feniks koji se diže iz pepela, kao lotos koji cveta iz mulja, kao zvezda koja najjače sija u noći. Njihov put je težak, ali veličanstven. "Per aspera ad astra" — kroz trnje do zvezda. Nebo se ne raduje toliko svecu koji nikada nije pao, koliko grešniku koji se pokajao, pročišćen i ponovo rođen.
Povređene duše znaju kako je umreti iznutra i ponovo oživeti. U njima se odvija božanska alhemija — pretvaranje tame u svetlost, bola u mudrost, patnje u snagu. Oni koji su prošli kroz sopstveni pakao i ipak ustali, oni su pravi Ratnici Svetlosti.
Oni su oni koji ne nose mačeve, već srca. Oni koji su naučili da od suza naprave pogon, od gubitka lekciju, a od ranjenog srca — svetionik. Njihova snaga nije hladna, već topla, živa, pulsirajuća. To je snaga Ljubavi.
Samo oni koji duboko osećaju mogu duboko razumeti. Samo empatije, senzibilne duše i emotivci mogu dosegnuti viši nivo postojanja. Jer Bog ne komunicira razumom, već srcem. Samo iskrena, čista i otvorena bića mogu se uskladiti s Njegovom vibracijom. To je pobeda srcem, pobeda kroz ljubav, pobeda kroz nežnost.
Takve duše ne beže od tame — one je osvetljavaju. Ne bore se protiv bola — one ga preobražavaju. Njihov put je svet, jer su iz pepela stvorile miris. I zato, kad jedna povređena duša ustane, celokupan univerzum ustaje s njom.
Jer svaka njena suza postaje seme novog života, a svaki njen uzdah — pesma zahvalnosti.
To je put Ljubavi. Put istine. To je put Boga...
💛🧡❤️ Nikola Zaharijev