Igor Palić, psiholog

Igor Palić, psiholog Kontaktirajte me ukoliko želite da zakažete seansu ili imate dodatna pitanja. Biće mi drago da vam odgovorim u što kraćem roku. Promena počinje Vašom odlukom.

Prošlost ne živi samo u sećanjima, ona živi u našim odnosima, u načinu na koji gledamo sebe i druge. Ono što nismo mogli...
13/11/2025

Prošlost ne živi samo u sećanjima, ona živi u našim odnosima, u načinu na koji gledamo sebe i druge. Ono što nismo mogli da izrazimo ili razumemo u trenucima bola, sada se nesvesno ponavlja u vezama koje gradimo. Reagujemo, branimo se, povlačimo ili napadamo, verujući da se borimo za sadašnjost, a zapravo čuvamo rane iz prošlosti.

Razumevanje i prerada prošlosti ne znače vraćanje unazad. Kada prestanemo da budemo čuvari starih bolova, možemo postati tvorci novih iskustava. U tom trenutku prošlost prestaje da nas određuje, a postaje deo priče koju smo svesno izabrali da nastavimo.

Kada se osvrnemo na svoju prošlost, lako je videti trenutke u kojima bismo voleli da smo postupili drugačije, da smo rek...
08/11/2025

Kada se osvrnemo na svoju prošlost, lako je videti trenutke u kojima bismo voleli da smo postupili drugačije, da smo rekli manje, ili više, da smo izabrali drugačiji put. Ipak, istina je da u svakom od tih trenutaka nismo mogli drugačije. Sa tadašnjim znanjem, iskustvom, unutrašnjim ranama i granicama, činili smo najbolje što smo umeli i mogli.

Naši izbori, pa i onaj koji danas izgleda pogrešno, ima svoje korene u ranijim iskustvima, u našim pokušajima da se zaštitimo, da zadržimo vezu, da preživimo emocionalno onako kako smo tada znali.

Otpor kao put ka isceljenjuOno čemu se najviše opiremo, često je upravo ono što nam je najpotrebnije. Kada govorimo o na...
25/10/2025

Otpor kao put ka isceljenju

Ono čemu se najviše opiremo, često je upravo ono što nam je najpotrebnije. Kada govorimo o našim mislima, emocijama, telu i odnosima, otpor nije neprijatelj. On je signal. Otpor pokazuje gde postoji rana, gde se krije strah, ali i gde se nalazi mogućnost promene.

Roditelji detetu daruju život, ali ono tek kroz školovanje, iskustvo i odnose uči kako da taj život razume, oseti i živi...
23/10/2025

Roditelji detetu daruju život, ali ono tek kroz školovanje, iskustvo i odnose uči kako da taj život razume, oseti i živi.
Roditelji su prvi svet koji dete upoznaje — ogledalo kroz koje uči ko je. No, škola, društvo i život van porodičnog doma postaju prozor u svet drugih, onih koji su drugačiji, a time i u svet mogućnosti.
Svaki susret van porodice pruža priliku da dete integriše ono što nosi iz doma — ljubav, strahove, granice i da oblikuje svoj autentični identitet.
Kroz učenje, odnose i iskustva, dete polako prelazi iz priče svojih roditelja u priču koju samo piše.
Zato školovanje nije samo sticanje znanja — to je proces širenja unutrašnjeg sveta, susret sa sobom kroz druge.
Roditelji daju koren, a obrazovanje i iskustvo daju krila.

Možda je tačno da svet, ma koliko se trudili, ne možemo “izlečiti”. Ali to ne znači da je sve izgubljeno.U psihološkom s...
11/10/2025

Možda je tačno da svet, ma koliko se trudili, ne možemo “izlečiti”. Ali to ne znači da je sve izgubljeno.

U psihološkom smislu, svet nije samo ono što vidimo oko sebe — on je i naš unutrašnji svet. Svako od nas nosi svoje rane, strahove i nade. I koliko god radili na sebi, ne možemo postati “savršeno zdravi”. Uvek će postojati delovi nas koji bole. To nije znak slabosti, već dokaz da smo živi.

Ono što ipak možemo da lečimo jeste način na koji se odnosimo – prema sebi, drugima i svetu. Kada učimo da razumemo, praštamo i povezujemo se, svet postaje malo toplije mesto.

Ako znaš svoju istoriju, znaš i odakle dolazišNaš unutrašnji svet ne nastaje u praznini – on je isprepletan sa pričama p...
30/09/2025

Ako znaš svoju istoriju, znaš i odakle dolaziš

Naš unutrašnji svet ne nastaje u praznini – on je isprepletan sa pričama porodice, ranih iskustava i odnosa koji su nas oblikovali. Kada se povežemo sa sopstvenom istorijom, dobijamo priliku da razumemo obrasce koji se ponavljaju u sadašnjim odnosima.

Prošlost nije teret koji nosimo, već izvor razumevanja. Prepoznajući korene svojih osećanja i ponašanja, možemo stvoriti prostor za promenu, veću slobodu i autentičniji kontakt sa sobom i drugima.

Čovek se rađa slobodan, a svuda je u okovimaRusoova misao da se „čovek rađa slobodan, a svuda je u okovima“ podseća nas ...
23/09/2025

Čovek se rađa slobodan, a svuda je u okovima

Rusoova misao da se „čovek rađa slobodan, a svuda je u okovima“ podseća nas da u sebi nosimo prirodnu slobodu i spontanost, ali da kroz odnose i očekivanja često postajemo sp**ani. Ti okovi nisu uvek spoljašnji – često ih ugradimo u sebe kroz poruke poput „Ne smeš da pokažeš slabost“, „Nemoj da pokazuješ ljutnju“ ili „Budi onakav kakvog te drugi žele“.

U psihoterapiji se ti unutrašnji lanci osvetljavaju i razumeju. Sloboda tada ne znači odbacivanje odnosa, već mogućnost da u njima živimo celovito i u skladu sa sobom.

Između mase i autentičnostiU životu nas često pritiska očekivanje da budemo „kao svi“. Da mislimo i osećamo onako kako č...
18/09/2025

Između mase i autentičnosti

U životu nas često pritiska očekivanje da budemo „kao svi“. Da mislimo i osećamo onako kako čini većina. Ali slepo praćenje tog p**a retko donosi mir – lako izgubimo sopstveni glas.

U radu sa terapeutom otkrivamo da u nama žive glasovi roditelja, autoriteta i društva, koji oblikuju naše izbore. Kada ih prepoznamo, postaje jasnije šta je zaista naše, a šta smo nekada morali da usvojimo da bismo pripadali.

Terapeutski odnos daje iskustvo prihvaćenosti u kojem možemo da istražimo strahove od odbacivanja i usamljenosti. Kada ih osvetlimo, oni gube snagu. U toj sigurnosti učimo da možemo biti sa nekim, a da ne izgubimo sebe.

Put ka autentičnosti ume biti težak i usamljen, ali tada otkrivamo najveću slobodu – da mislimo sopstvenom glavom, osećamo svojim srcem i živimo u skladu sa sobom.

Emocije kao putokaz ka mudrosti i rastuČesto se u savremenom društvu može čuti stav da nas emocije navode na pogrešne iz...
16/09/2025

Emocije kao putokaz ka mudrosti i rastu

Često se u savremenom društvu može čuti stav da nas emocije navode na pogrešne izbore i udaljavaju od „razumnog“ razmišljanja. Međutim, savremena istraživanja i iskustvo iz psihoterapijske prakse pokazuju upravo suprotno – emocije nisu prepreka, već most ka mudrosti, učenju i zdravom odnosu prema sebi i drugima.

Kada posmatramo emocije iz psihoterapijske perspektive, uviđamo da se one rađaju i oblikuju u odnosu s drugima. Način na koji reagujemo, povezujemo se i gradimo bliskost duboko je ukorenjen u ranom iskustvu odnosa sa značajnim osobama. Emocije nam tada postaju orijentiri – pokazuju šta nam je važno, šta nas boli i gde leži naša potreba za povezivanjem. U terapijskom prostoru, upravo kroz prepoznavanje i deljenje emocionalnih doživljaja stvara se mogućnost za novu vrstu iskustva odnosa, u kojem se klijent uči da je sigurno biti u kontaktu sa sopstvenim osećanjima.

Iz psihodinamske perspektive, emocije često nose tragove nesvesnog – one govore ono što reči ponekad ne umeju da izraze. Potiskivana osećanja, kao i nesvesni konflikti, mogu se javljati kroz simptome, telesne senzacije ili obrasce ponašanja.

Važno je istaći da oko 20% populacije ima senzitivniji nervni sistem, što znači da su ovi ljudi prirodno skloniji uočavanju suptilnih promena u okruženju i dubljem emocionalnom doživljavanju. Iako se senzitivnost ponekad može doživeti kao preplavljujuća, ona zapravo predstavlja bogatstvo – sposobnost da se primećuju nijanse, da se saoseća s drugima i da se doživljava život u njegovoj punoći.

Emocije su, dakle, u samom središtu mudrosti. Naučiti da ih slušamo, razumemo i uvažavamo, znači naučiti da živimo punije, prisutnije i povezanije – sa sobom i sa drugima.

Šta nas zaista čini srećnima?Često verujemo da će nam sreću doneti bolji posao, veća plata ili veći komfor u svakodnevno...
07/09/2025

Šta nas zaista čini srećnima?

Često verujemo da će nam sreću doneti bolji posao, veća plata ili veći komfor u svakodnevnom životu. I zaista, istraživanja pokazuju da je novac važan – posebno kada nam omogućava da zadovoljimo osnovne potrebe i živimo dostojanstveno. Međutim, ono što možda iznenađuje jeste da nakon tog osnovnog praga, dodatno bogatstvo više ne čini veliku razliku u tome koliko se zaista osećamo ispunjeno i srećno.

Šta je onda ono što nas pokreće, što daje smisao i toplinu našem iskustvu života? Odgovor se iznova vraća na – odnose. Bliski i autentični odnosi sa drugima, poverenje, podrška i osećaj da nismo sami, ispostavljaju se kao najvažniji izvor subjektivnog blagostanja. Ljudi koji su povezani sa svojom porodicom, partnerima, prijateljima ili zajednicom, u proseku se osećaju zadovoljnije i srećnije.

Još od prvih trenutaka života, naš unutrašnji svet oblikuje se kroz odnose – kroz to kako smo viđeni, prepoznati i voljeni. Naša osećanja, sigurnost i sposobnost da volimo sebe i druge, uvek se grade unutar odnosa. Zato nas i u odraslom dobu najviše ispunjava upravo povezanost – kada možemo da budemo viđeni onakvi kakvi jesmo i prihvaćeni u svojoj punini.

Kada se osećamo usamljeno ili odvojeno od drugih, to ne boli samo na površini – ono dotiče najdublje slojeve našeg bića. Upravo tu psihoterapija može da pruži prostor i iskustvo koje leči. Terapeutski odnos postaje mesto gde možemo da istražimo stare obrasce, da razumemo šta nas udaljava od drugih i da ponovo naučimo kako da budemo bliski, prisutni i otvoreni za povezanost.

Sreća, dakle, nije samo u onome što posedujemo, već mnogo više u onome što delimo sa drugima. Biti u odnosu – autentičnom, sigurnom i živom – čini da se osećamo celovito i povezano sa sobom i svetom. A to je, na kraju, možda najdragocenije bogatstvo koje možemo imati.

Usporiti da bismo živeliOva misao Marka Aurelija poziva na usporavanje i povratak sebi. Kada ne žurimo, otvaramo prostor...
31/08/2025

Usporiti da bismo živeli

Ova misao Marka Aurelija poziva na usporavanje i povratak sebi. Kada ne žurimo, otvaramo prostor da oslušnemo sopstveno postojanje i da se suočimo sa pitanjem smisla. Tada život prestaje da bude trka i postaje proces otkrivanja.

Smiren duh omogućava i drugačiji odnos sa ljudima – umesto brzih reakcija, dolazi istinsko slušanje i priznavanje tuđe stvarnosti. U toj tišini odnos postaje dublji i prisutniji.

Ali tišina nas vodi i ka unutrašnjem svetu: ka željama, strahovima i potisnutim osećanjima. Kada ih prihvatimo, a ne potiskujemo, naš nemir se pretvara u izvor snage i autentičnosti.

Ova rečenica zato nije poziv na pasivnost, već na život u kojem delamo mirno i svesno – gde svaki korak nosi dubinu, a ne brzinu.

Address

Novi Sad
21000

Opening Hours

Monday 09:00 - 17:00
Tuesday 09:00 - 20:00
Wednesday 09:00 - 20:00
Thursday 09:00 - 20:00
Friday 09:00 - 20:00

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Igor Palić, psiholog posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Igor Palić, psiholog:

Share

Share on Facebook Share on Twitter Share on LinkedIn
Share on Pinterest Share on Reddit Share via Email
Share on WhatsApp Share on Instagram Share on Telegram