24/01/2026
Naslov: Onih 5 minuta tišine u parkiranim kolima (i zašto su oni tvoj najvažniji alarm)
Znam taj trenutak. Ugasiš motor. Stigla si kući. Svetla u dnevnoj sobi su upaljena, unutra te čeka večera, domaći zadaci, briga o roditeljima, pitanja, veš mašina koja pišti... Život te čeka.
A ti sediš. U tišini i mraku parkiranog automobila. Samo 5 minuta. Da udahneš. Da skupiš snagu da ponovo budeš "Ona Koja Može Sve".
Da li si se nekad zapitala zašto su tih 5 minuta najteži deo tvog dana?
Zato što u tih 5 minuta tišina postaje preglasna. Zato što tada spada oklop "Jake Žene", a ispod njega ostaje samo neko ko je smrtno umoran. Ne od posla. Nego od nošenja tuđih života na svojim leđima.
Zovu to burnout. Ali meni se ta reč ne sviđa, previše je korporativna. Ovo što ti osećaš je emocionalni bankrot.
Davala si na kredit. Davala si iz minusa. Bila si stena, zaboravljajući da se stene pod pritiskom rone u pesak.
Istina koja će te možda "pecnuti": Tvoje telo zna da biološki život jedne emocije – bilo da je stres, strah ili tuga – traje samo 90 sekundi. Ali ti taj osećaj u stomaku nosiš već 90 dana. Ili 9 godina.
Zašto? Zato što si pritisnula "replay". Zato što si poverovala u laž da ako ti staneš, svet će stati. (Spoiler: Neće. Samo ćeš ti nestati.)
Draga moja, nije rešenje u tome da pobegneš na Maldive na 7 dana. Tamo bi ponela svoju glavu i svoj osećaj krivice. Rešenje je da naučiš kako da isključiš taj "replay". Kako da briga ostane briga (čin ljubavi), a ne zabrinutost (čin autodestrukcije).
Na svom blogu sam ogolila ovu temu do koske. Pišem o tome kako Bahove kapi i promena percepcije (kroz reči i figure) mogu da ti vrate onaj osećaj da si Žena, a ne samo Funkcija.
Nije sebično reći "Ne mogu". Sebično je prema onoj devojčici u tebi pustiti je da izgori, dok greje druge.
👇 Klikni na link i pročitaj tekst koji bi mogao da ti bude najvažniji u ovoj godini.
Izgaranje nije orden časti. Osećaš da si postala samo funkcija medicinska sestra, vozač, rame za plakanje vreme je da naučiš pravilo od 90 sekundi.