13/02/2026
“Odličan članak u Public Seminaru pokazuje kako „atomizujući diskursi ‘brige o sebi’ i ‘wellnessa’ ubeđuju ljude da, ako su bolesni, depresivni ili anksiozni, uzroci nisu društveni ili ekonomski, već individualni“. Takođe pokazuje kako, umesto da predstavlja optužnicu protiv sistema, kapitalizam zapravo zarađuje na toj ogromnoj patnji — kroz aplikacije i startapove poput Calm, Shine i Headspace, kao i kroz atomizovanu, privatizovanu i digitalizovanu industriju „wellnessa“ koja danas vredi 6,8 biliona dolara:
⸻
„Anksioznost — ta hronična, široko rasprostranjena neizvesnost koja proizlazi iz nesigurnosti koje obeležavaju savremeni život — postala je središnja tačka potrošačkog kapitalizma 21. veka.
Od fidget spinnera, otežanih ćebadi, CBD ulja, osveživača vazduha i preparata za negu kože, do uređaja za beli šum, slanih lampi, aromatičnih difuzera i bezbroj meditacijskih aplikacija koje preplavljuju naše pametne telefone — poslednjih godina obećanje ublažavanja anksioznosti postalo je industrija vredna milijarde dolara. Ipak, n**eći bekstvo od anksioznosti kroz lako potrošne „uradi-sam“ metode, ova ‘ekonomija anksioznosti’ prebacuje teret lečenja direktno na anksiozne pojedince.
Atomizujući diskursi ‘brige o sebi’ i ‘wellnessa’ ubeđuju ljude da, ako su bolesni, depresivni ili anksiozni, uzroci nisu društveni ili ekonomski, već individualni. Time se zamagljuje činjenica da je društveni i ekonomski život poslednjih godina postao znatno nesigurniji zbog velikog smanjenja privatnosti, radnih prava, sigurnosti zaposlenja, regulatorne zaštite, visine plata i socijalne zaštite — što je dovelo do velikog porasta hroničnog stresa u populacijama mnogih zemalja.
Kada se posmatra kao šira društveno-ekonomska epidemija, anksioznost se ne pokazuje kao privatni emocionalni nedostatak koji se može ublažiti lažnim obećanjima potrošačkog umirivanja, već kao zajednički doživljena i prepoznatljiva ‘struktura osećanja’ koja se, nejednako, prostire preko rasnih i rodnih linija.
Iz toga sledi da zajedničko uviđanje da ‘nisi sam u ovom ćorsokaku od posla, ovom beskrajnom dugu, ovoj paralizujućoj depresiji’ može postaviti nove pretpostavke o korenima naših anksioznosti i podstaći ljude da zajedno grade trajnije i kolektivne načine suočavanja — izvan individualizovanih i često teško dostupnih ponuda rastuće ekonomije anksioznosti.
Ipak, tvrditi da je navala proizvoda i usluga za smirenje anksioznosti direktna posledica jednog događaja bilo bi pojednostavljivanje već postojećih zdravstvenih trendova: širom sveta dijagnoze povezane s anksioznošću rastu godinama, a mentalno zdravlje postaje sve prihvatljivija tema za javni govor — i za monetizaciju.
Između 1990. i 2013. istraživači Svetske zdravstvene organizacije procenili su da je broj prijavljenih slučajeva depresije i anksioznosti porastao sa 416 miliona na 615 miliona. Do 2017. broj je porastao na oko 740 miliona. Godine 2025. objavljeno je da je premašio jednu milijardu. Danas su, prema Svetskom zdravstvenom atlasu, anksiozni poremećaji, panični poremećaji i socijalne fobije vodeći uzroci invaliditeta širom sveta.
Anksioznost d.o.o.
Nedavni izveštaj futurističkog istraživačkog centra Wunderman Thompson Intelligence ukazuje da globalni porast anksioznosti i nesigurnosti snažno utiče na potrošačku kulturu i nove trendove. Od briga o privatnosti i dobrobiti do ekološke krize, marketinške firme ubrzano pretvaraju strahove od hakera, nedostižnih standarda lepote, genetski modifikovane hrane, post-istine u medijima i socio-ekonomske nesigurnosti u nove tržišne prilike, dok potrošači traže načine da se umire i snađu u toj oluji. Tržište „wellnessa“ na radnom mestu već vredi 48 milijardi dolara.
A to je tek kap u moru. Global Wellness Institute izveštava da se wellness tržište — koje obuhvata sve od butik-fitnesa do spa-centara i meditacijskih retreatova — udvostručilo od 2013. i dostiglo rekordnih 6,8 biliona dolara 2024. godine.
Potrošnja na wellness sada iznosi više od polovine ukupne globalne potrošnje na zdravstvo. Predviđa se rast na 9,8 biliona do 2029. Najbrže rastu sektori wellness nekretnina i mentalnog wellnessa.
Apple je nedavno označio ‘self-care’ kao vodeći novi trend, uz napomenu da su ulaganja u mentalno-zdravstvene tehnologije utrostručena dok su startapovi poput Calm, Shine i Headspace proširili svoje ne-medicinske, ne-farmakološke pon**e za upravljanje stresom i anksioznošću.
Kako tržište hrani potražnju za „rešenjima za preuzimanje“, posao proizvodnje i promocije privremenih olakšanja od opšte anksioznosti nastaviće da cveta. Poenta nije u tome da li ovi proizvodi zaista deluju — njihovi tvorci često nemaju čvrste naučne dokaze — već da su savršeno uklopljeni u društvo koje je samo izvor tolikog dela anksioznosti i nesigurnosti.
Ono što povezuje senzorne igračke, aplikacije i „naučno dizajnirana“ ćebad jeste jedna javna tajna: nijedan od tih proizvoda ne može da se bavi osnovnim uslovima koji proizvode i šire anksioznost, čak i ako n**e kratkotrajno olakšanje simptoma.
Što su ljudi uplašeniji i nesigurniji, to su skloniji izolaciji i samokvantifikaciji. Kako primećuje Will Davies u knjizi The Happiness Industry, upravo taj stalni osećaj anksioznosti predstavlja dominantnu silu neoliberalnog poretka.
Programi wellnessa na poslu i kampanje mentalnog zdravlja često koriste metrike i indikatore koji dodatno podstiču osećaj neadekvatnosti i takmičenja. Pritisak da se optimizuje mindfulness i ovlada „brigom o sebi“ često pogoršava stanje. Ako je neko anksiozan, pretpostavlja se da je problem u njegovim ličnim propustima — loš san, ishrana, nedovoljno vežbanja, manjak opuštanja.
Takvi personalizovani pristupi udaljavaju ljude jedne od drugih — svi se bore u istom sistemu, ali pojedinačno i okrenuti ka unutra, jer smo uvereni da promenu možemo postići samo individualno.
U tom okviru, sistemski efekti roda, rase, klase, sposobnosti i seksualnosti postaju nevidljivi. Društveni problemi se prevode u individualne odgovornosti — što je neefikasan okvir za mentalno zdravlje jer prebacuje teret brige na pojedinca.
Svi smo anksiozni
Kako ističe Mark Fisher u Capitalist Realism, anksioznost uvek ima društvene uzroke, ali smo sprečeni da ih vidimo kao zajedničke. Ljudi veruju da je patnja lična i da moraju sami da se bore — što povećava ranjivost i osećaj zamenjivosti.
Mnogi proizvodi za „lečenje“ nesigurnosti iskrivljuju naše razumevanje anksioznosti i njene društvene funkcije. Danas sve više ljudi živi u materijalnoj i emocionalnoj nepredvidivosti bez presedana. Kriterijumi uspeha su nejasni i stalno promenljivi. Tretmani koji ignorišu zajedničko iskustvo n**e usamljena putovanja.
Iako je privlačnost individualnih terapijskih pristupa razumljiva, rezultat je ekonomija anksioznosti koja s jedne strane krivicu prebacuje na lične propuste, a s druge depolitizuje anksioznost prikrivajući kapitalistički kontekst u kojem se nesigurnost proizvodi.
Studije o vezi anksioznosti i finansijske krize 2008. pokazuju da je ekonomska nesigurnost ključni stresor. Ne možemo odvajati anksioznost od ekonomskih odnosa u kojima ljudi žive.
Izveštaji o klimatskim promenama govore o ‘eko-anksioznosti’. Institut za prekarne svesti naglašava da se samo kroz izgradnju zajedničke solidarnosti može obnoviti kolektivno poverenje i razgraditi trenutni mentalno-zdravstveni kartel.
Širenje ekonomije anksioznosti i osećaja otuđenja istovremeno sadrži seme novih oblika kolektivne brige — jer daje jasan fokus za organizovanje.
Povezujući individualne probleme sa strukturnim uzrocima, možemo prepoznati sistemsku prirodu naših nesigurnosti. Izazovi mentalnog zdravlja nisu samo lični, već i kolektivni. Cilj nije samo prepričati iskustva, već ih preoblikovati u solidarnost anksioznih — i kroz zajedničko poverenje i osećanje zaista početi da se osećamo bolje.“
Political Self