16/02/2026
💔Ti si sve to tako dobro podnela.“
💔Tako su rekli.
Kao da je podnošenje vrlina.
Kao da je ćutanje snaga.
Kao da se bol meri time koliko se ne vidi.
💔Ti si sve to tako dobro podnela...
Rekli su to kao pohvalu.
A ti si znala istinu:
nije to bilo „dobro“.
Bilo je preživljavanje.
💔Podnela si izdaje koje nisu imale izvinjenje.
Podnela si odsustva koja su bolela više od udaraca.
Podnela si rečenice koje su te lomile, ali si ih gutala jer nisi imala kome da ih vratiš.
💔Ti si sve to tako dobro podnela —
jer nisi imala izbora.
Jer si morala.
Jer si naučila da budeš jaka čak i kada ti niko nije dao dozvolu da budeš slaba.
💔Ali niko nije pitao
kako te je to promenilo?
💔Šta je sve u tebi zauvek umuklo?
💔Koliko si delova sebe ostavila tamo gde si morala da ćutiš da bi opstala?
💔Ne vidi se na tebi.
Kažu.
A ti znaš —
ne vidi se jer si naučila da sakriješ!
Jer si naučila da nosiš bol kao normalno stanje.
Jer si prestala da objašnjavaš.
I da…
Ti si sve to podnela.
Ali nisi trebala sama.
I nisi trebala toliko dugo.
I nisi trebala bez ruke koja bi rekla:
„Ne moraš više.“
Ovaj tekst je za tebe
koja si „dobro podnela“
a u sebi još uvek nosiš sve ono
što niko nikada nije primetio.❤️