28/10/2025
𝗜𝘇𝗮 𝘀𝘃𝗷𝗲𝘁𝗹𝗮 𝗶 𝘁𝗮𝗺𝗲
Mnogo toga zvuči nježno i uzvišeno, ali unutrašnja dubina se ne mjeri blagim pogledima niti mističnim riječima. Između pjesničkog izraza i istinske duhovne zrelosti postoji razlika koju ne vide svi.
Prava unutrašnja dubina nije glasna, nije ukrašena i ne nosi etikete poput „napredna duša“. Onaj ko je zaista povezan ne traži simbole ni naslove. Istina je tiha i često nelagodna. Ko je spoznao istinu, govori drugačije – ili uopšte ne govori.
Dušu koja je spoznala ne prepoznaješ po pogledu koji želi biti dubok kao okean, niti po riječima koje žele zvučati sveto kao glas anđela. Prepoznaješ je po načinu na koji u tišini grli ono što je bolno, po miru kojim prima istinu koja razara, i po tome što je prozrela iluziju posebnosti.
Duša koja je spoznala ne otkriva svjetlo o kojem govori, nego sjenu kroz koju prolazi i duboku dolinu tame kroz koju je prošla.
Duhovna zrelost nije u tome da imaš prodoran pogled, niti u tome da tražiš samoću u šumi. Nije svako ko šuti – dubok. Nije svako ko govori nježno – mudar.
Onaj ko je zaista spoznao, neće se razmetati ni riječima ni slikom o sebi. Želja da budeš poseban često je samo sjenka ega u duhovnom ruhu.
Ako je tvoje svjetlo istinsko, nećeš ga morati isticati. Ono će te otkriti samo od sebe – tiho, nenametljivo. Duša koja je spoznala ne govori o sebi. Ona živi istinu – tiho, postojano, beskrajno.