𝐕я𝔦𝐉𝒆𝔻𝔦š

𝐕я𝔦𝐉𝒆𝔻𝔦š "Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima."

16/01/2025

Vjerujem da bismo se sačuvali od mnogih problema kad bismo samo pustili da nam propadnu planovi koji se tako silno žele od nas udaljiti.
Fascinira me kako čovjek ne vidi jasan znak kad mu se tako predivno obznani.
Ne, čovjek zagrize još više i dublje svojim zubima tamo gdje se treba izboriti za svoje mjesto.
Makar to uopće nije njegovo mjesto, niti tamo ne pripada.
I usprkos tome što smo uvjetovani nekim podsvjesnim porivima i često nam se zamrači pred očima na trigere napuštanja, neuspjeha, bezvrijednosti i tako u nedogled, zar ne bi bilo mudro jednom pokušati ići niz struju, a ne protiv nje?
Na kraju dana, struja će nas kad tad odnijeti svojim putem kad se umorimo od lamatanja rukama.
Ali onda ćemo se bar moći nazvati borcima, bit ćemo oni koji su preživjeli, zar ne?!
Plivam uzvodno cijeli život i danas sam survivor, imam tu medalju u svom srcu.
Isto tako sam imala i PTSP, opsesivno kompulzivne tendencije, slomljenu dušu, masnice na tijelu i još dosta rubnih dijagnoza.
Kužite što želim reći? 😁
Tko zna u koju uvalu bi me struja odnijela da sam joj to dopustila.
Ali danas znam znanje.
O tome koliko život može biti težak, ljudi pokvareni itd.
Svaka takva medalja uzima nešto zauzvrat.

Počela sam vjerovati u mudrost struje života.
Od nje trebam učiti, a ne od svojih poriva i požuda, tuđih mišljenja i orijentacija.
Svi smo to doživjeli stotinu p**a, kad tad nas je struja odnijela tamo gdje smo trebali završiti.
Što se bojimo izgubiti?
Ionako nam ništa nije oduzeto što nam je bilo dano.
A ono što imamo, to nam je darovano s razlogom.
Pa to što nam vječno curi kroz prste, možda je vrijeme da olabavimo stisak i pustimo da proteče.
Što god da to jest, neka ti sada bude znak da pustiš.
Ti znaš. 🫂

15/01/2025

Podučavala sam ThetaHealing 5 godina, upoznala mnogo divnih ljudi kroz seminare i izvan njih.
Nije mi bio plan postati instruktorica, jednostavno nisam od početka vidjela sebe dovoljno vještom.
S vremenom se pokazalo da sam svojim trudom, radom s klijentima i mnogobrojnim razgovorima s Bogom otvorila i ta vrata.
Neki kolege su vidjeli i čuli kako radim i ukazali mi povjerenje da im pomognem kako da postanu bolji praktičari.
To me potaknulo da razmislim o instruktorskom seminaru, odnosno shvatila sam to kao znak da je vrijeme za sljedeći korak.
Plakala sam od sreće kad sam upalila zoom i vidjela stotine kolega iz cijelog svijeta, svi kao i ja na prekretnici novog života.
Ušla sam u podučavanje sa strašću prema čovjeku, željna da naučim više o strategijama podsvijesti.
Svaki seminar koji sam držala bio je orijentiran više na terapeutski pristup, nego na svjetlucave spiritualne vizije.
Željela sam "odgojiti" generacije praktičara koji će s poštovanjem pristupati podsvijesti, jer sam je ja toliko duboko osjećala kod ljudi.
Vrhunac svakog seminara bili su momenti spoznaje da Bog zaista postoji i odgovara svakome od nas i svete suze koje bismo pomogli osloboditi u radu na podsvijesti.
Iskreno da vam kažem, nije me nikada posebno zanimala ezoterična strana metode.
Nisam zagovarala teoriju prošlih života, niti sam uživala govoriti ljudima o tzv. 7 nivoa postojanja.
Nikada nisam tvrdila da sa sigurnošću znam odgovore na mnoga pitanja i to sam uvijek studentima izravno i rekla ako bi mi postavili pitanja na koje samo Bog zna odgovor.
Govorila sam im, ako i gledamo strukturu postojanja kroz ovih 7 nivoa, uzmite to kao igru.
Ne uzimajte ozbiljno niti jednu razinu, ne ostajte nigdje osim vjerni Bogu.
Tome je i metoda trebala služiti, da ljudi shvate kako su svi pozvani na molitvu i razgovor s Bogom.

No, vidite, kroz sve te godine podučavanja uvidjela sam da imam vrlo malo kontrole nad time kako će tko shvatiti ono što im prenosim.
Vrlo mali postotak ljudi je razumio da je ovo jedna uljepšana i zaigrana verzija molitve.
Za one koji se boje riječi molitva, nazvali smo to zapovijed Stvoritelju.
Dali smo tome strukturu i učili ljude kako da počnu razgovarati s Bogom.
No, mnogi su zapeli na strukturi i redoslijedu riječi.
Mnogi su zapeli u fascinaciji vidovnjaštva i teorijama prošlih života.
Mnogi su zaboravili da se živ čovjek nalazi ispred njih, a ne još samo jedan kompjuter programiran s milijun programa.
I koliko god se trudila i vjerovala da je to moguće, shvatila sam da je vrlo opasno i neodgovorno stajati na toj postaji ljudskih života gdje ih prvenstveno sam Bog treba pozvati i nadariti milošću, a ne samo njihova fascinacija i glad za još jednom energetskom metodom.
Gdje je jasno zašto su mnoge duše zapele, jer im nije bilo od Boga dano da vide i čuju, već su poželjele same nositi svoje boli i zakopati se još dublje.
Gdje jedna metoda koja nas je sve trebala naučiti predati svoju bol istinskom Kreatoru života, zavela nas je u programe par metara pod zemlju.
I neki su razumjeli, no mnogi nisu.
I vidjela sam koliko ih se otvorilo brže od Božje volje te koliko se neprijateljskih duhova obradovalo novom objedu.
I mnogi su odustali od ove metode, zato što je teška.
Da, teška je.
Predati se Bogu i umrijeti sebi je nešto najteže što čovjek može učiniti.
ThetaHealing pokušava upravo to reći, ali ne uspijeva u toj namjeri.
Jer intiman odnos, poput onog s Bogom, ne dolazi preko noći.
Oslobođenja traju, a od nas se traži poniznost i predanje, a ne da objesimo certifikat na zid i skripte zatvorimo u ladicu.
Teška je jer je na kraju dana samo metoda, koja pokušava objasniti nešto toliko duboko i veličanstveno poput Božje milosti, ali ona to ne može dočarati u potpunosti.
To jedino milost Njegova može.
I zbog toga sam vidjela mnoge duše koje se muče nakon seminara, mnoge koji su ostali zavedeni lažnim vizijama i proroštvima.
Stvoritelj je postao pojam, identitet, entitet, nešto.
Čovjek je postao program.
I koliko god se trudili, iz toga unutar samo okvira metode i bez živog odnosa s Bogom, praktičari neće izrasti.

Sjećam se, kako je to divno zaista, da sam od početka studentima govorila da je samo jedna riječ od njega dovoljna.
Neka ne budu zavedeni vizijama i pričama, samo jedna riječ Božja učiniti će čudo za njihovog klijenta.
A onda sam shvatila što u Crkvi govore: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja."
To je istina.
I na to ne mogu nikada ostati ravnodušna kad čujem, jer vidim koliko sam voljena i podržana oduvijek bila.
Kako su moji seminari bili vođeni Duhom, a ne samo naučenim štivom iz skripte.
I s potpunim poštovanjem prema metodi, učiteljima, studentima i kolegama, odlučila sam ući kroz novootvorena vrata mog života.
Prostor u kojem vjerujem i doživljavam da ništa nije potrebno, osim jedne riječi.
Niti jedne zapovijedi, niti velike vizije, niti razmjena tretmana s kolegama.
Bez poziva u pomoć drugim praktičarima, bez zakopavanja, vrijeme je za mene i Boga.
U njega se pouzdajem, njemu predajem svoje terete i na njegovu slavu živim i dišem danas.

U srcu vas grlim, sve vas koji ste se susreli sa mnom na putu, bili na seminarima i vježbaonicama.
Ne zaboravite da je ovo samo jedna postaja razumijevanja i da smijete izrasti više, štoviše da vi već jeste veći od bilo koje metode ljudskog poimanja.
Božja smo svi djeca, i oni s certifikatom na zidu, i oni koji u tišini mole.
Moj put podučavanja takve vrste je završio.
A On će mi pokazati gdje i kako će se vještine koje mi je dao upotrijebiti u njegovu slavu nadalje, u to čvrsto vjerujem.
Hvala vam! 🫂❤️

Recite vi meni, biste li razgovarali s tzv. entitetima da vam pomognu financijski?Kad sam vidjela ovo, nisam znala hoću ...
13/01/2025

Recite vi meni, biste li razgovarali s tzv. entitetima da vam pomognu financijski?
Kad sam vidjela ovo, nisam znala hoću li prasnuti u smijeh ili će mi se slediti krv u žilama.
Tako transparentno i besramno javno izlaganje da si čovjek može pomisliti da možda i to valja proučiti.
I ovo dolazi od praktičara Access Consciousness metode koja evo poziva i roditelje da nauče razgovarati s "Beings of light", u prijevodu s bićima svjetlosti te nauče svoju djecu kako da s njima razgovaraju i prime mnoge darove od malih nogu.

Mene jedna učiteljica iste metode pokušala uvjeriti u svoju istinu vezanu uz Isusa.
Naime, ona to vidi ovako: On će doći i nakon nekog vremena te u potpunosti ostaviti samu jer ćeš ga integrirati u sebe i više ga nećeš trebati.
Također, uz njega doći će mnogi drugi majstori svjetlosti i sa svakim od njih možeš surađivati i uživati u njihovom vodstvu.
Ne znam s kim je ona razgovarala i doživjela navodni susret, no to nije bio Isus.

Niti jedan čovjek koji se s tim bavi nije sretan, u miru i ne osjeća se sigurno.
Uvijek ima nešto novo za čistiti i ne može dugo održati stabilno stanje bez da se iznova intervenira.
Možda izgledaju po društvenim mrežama kao zadovoljni ljudi prepuni znanja i vještina, no oni to nisu.
Itekako su toga svjesni, ali ne znaju za bolje.
S mnogima sam bila godinama u kontaktu i znam što se nalazi ispod fasade.
Ne nasjedajte na svjetlucave reels-e, story-e itd.
Nikakva "svjetlosna bića" vam ne mogu pomoći, već se mogu pretvarati da vam žele dobro.
Ono što mogu je prikazati se u svjetlu da bismo mi napokon imali doživljaj Božje prisutnosti.
Ona to nije, ne na ovaj način, ne šarajući okolo i misleći da je sve to zajedno jedna velika obitelj svjetlosnih bića i da smo svi jedno.
To dolazi iz ljudske pretenciozne pretpostavke da je on sam Bog te da je sva snaga i moć u njemu.
Koji su probali tako živjeti, itekako su na svojoj koži osjetili vraćanje u isti mrak i to govorim iz vlastitog iskustva.
I jer si povjerovao da je to tvoj spas, a vidiš da si zapeo, još više ćeš se založiti za laž jer ne želiš doživjeti pad i poniženje.

Moja molitva za svaku zavedenu dušu je da doživi taj pad, jer tek tad će se ukazati istinska prisutnost i milost.
Ljudi, otvorite oči, budite mudri i koristite zdrav razum.
Dan nam je s razlogom.

10/01/2025

Završila sam ciklus Ignacijanskih duhovnih vježbi.
Mogu reći sljedeće:
Danas ćete na svakom uglu naići na raznorazne radionice od par sati ili dana, pričati ćete o već poznatim temama, učiti se afirmirati, malo možda istući koji jastuk i to je to.
Platiti ćete praktički za pražnjenje.
Ove vježbe čovjek je utemeljio u 16. stoljeću.
Nisam doživjela ništa dublje, cjelovitije, zrelije i zahtjevnije od ovih vježbi.
Milosti, čišćenja, velikih prodora u podsvijest, konekciju sa Bogom i ono najvažnije, naučila sam predavati u Božje ruke svoje muke, umjesto da po njima uvijek i vječno sama kopam.
Zapravo ne, postoji nešto važnije čak i od toga, osjetila sam da djeluje i da je moguće!

Kad sam prije 2 godine željela isprobati ove vježbe, moja namjera bila je da dublje uđem u podsvjesne blokade.
Da sam tad išla u njih, vjerojatno ne bih imala slično iskustvo.
Sada mi je želja bila osjetiti milost, ljubav i oslobođenje.
S time su se pojavile i mnoge podsvjesne istine, ali mi nisu bile primarne i u fokusu te ih je bilo puno lakše samo predati u Božje ruke.
Ovo su procesi koji, ako ste dovoljno otvoreni i zreli, vas mogu upoznati i zbližiti s Bogom, mogu vas osloboditi mnogih napasti u životu, mogu vas naučiti kako prepoznati utjecaj duhova na vaše misli i život u svakodnevnici.
I ono najvažnije, uče nas kako predati sve što nas umanjuje i boli.
Koliko smo zaista voljeni.
Neizmjerno sam zahvalna što sam se odazvala unutarnjem pozivu i priključila ovim procesima.
I od srca vam preporučujem da ako i vas zanima više, da se informirate i prijavite na jedan manji ciklus i doživite sami što je sve moguće za vas. 🥰

Zamisli ovo. U mraku si.Toliko si dugo u mraku da si već naučio u njemu i vidjeti. Imaš svoj svijet oko sebe i vidiš sam...
09/01/2025

Zamisli ovo.
U mraku si.
Toliko si dugo u mraku da si već naučio u njemu i vidjeti.
Imaš svoj svijet oko sebe i vidiš samo ono što ti je blizu očiju, dalje od toga ni ne možeš.
Zaboravio si kako izgleda svjetlo, a možda čak i da postoji.
I u tom polumraku je bučno.
Ima vas jako puno, ali se ne vidite dobro.
Svi tražite izlaz iz tog košmara.
Osim što je bučno i tijesno, čuješ i svoje misli.
One kažu da ti netko želi nauditi.
Okrećeš se oko sebe, učiš kako se obraniti.
Tu i tamo te netko gurne, stane ti na nogu.
Onda i ti počneš gurati ljude oko sebe da oslobodiš prostor i ne padneš.
Misli su još glasnije i učestalije, govore o opasnostima koje vrebaju.
S onima koji su ti blizu pričaš o tim istim napastima i slažete se, nešto je vrlo opasno u mraku.
S vremenom zaključuješ da s tobom očito nešto ne valja kad te svi guraju i staju ti po nogama.
Umoran si, iscrpljen od samoobrane.
Padaš na koljena i imaš dva izbora.
Ostaješ poražen, ili počinješ moliti za milost.
Recimo da si počeo moliti, predao si se, više ne možeš.
Oni koji stoje na nogama smiju ti se, govore ti da se sabereš.
Neki su zabrinuti, uvjereni da si slabiji od njih jer klečiš na koljenima i pružaju ti ruku u najboljoj namjeri misleći da trebaš samo očvrsnuti.
Sjetiš se da ti je netko nekoć pričao o svjetlosti koja oslobađa, a tebi nije preostalo drugih opcija pa kreneš govoriti u mrak, čistiš svoje srce.
I onda se otvore vrata, a kroz njih žarka svjetlost prodire prema tvom srcu.
Svjetlost koju ne vide svi, jer njena zraka prolazi kroz dušu koja je nevidljiva okom, a posebice u tom mraku.
Ona te transformira, uz nju bolje vidiš i njena silina postaje živo iskustvo pored koje mrak ne može vladati.
Vidiš iscrpljena lica, a oko njih napasti koje im šapuću s osmjehom.
Netko ti stane na nogu, okreneš se da ga gurneš i vidiš napast nad njim kako ga zavodi i koristi se njegovim mislima.
Želi ga baciti u propast, ali on se drži snažno, napravi dva tri koraka unatrag i slučajno gurne drugog čovjeka da ostane stajati na nogama.
Odlučiš se odmaknuti.
Vidiš jasno put pa tako prepoznaješ i one koji su izabrali hodati njime.
Taj put niste vi stvorili, on je već od početaka jasan i postojan.
Samo ga vide oni koji su kleknuli i sjetili se da im je netko nekoć pričao o svjetlosti koja oslobađa.

04/01/2025

Čovjek se uvjerio da je sve što postoji samo refleksija njegovih vjerovanja.
Do neke razine to je tako, no postoji duhovna dimenzija koja se ne mijenja unatoč ljudskom poimanju nje.
Postoji put koji je istina, postoji onaj koji vodi u mrak, a ako smo na stazi indiferentnosti slijepi smo i ne vidimo da zapravo hodamo putem mraka.
Čovjek je zamislio da je Kreator svog života do te mjere da sve što vjeruje tako i jest, a zapravo ga izjeda vlastita sloboda.
On je u svom vjerovanju Bog i stoga smatra da je nedodirljiv i da svojom snagom stvara.
Mnogi su upravo zato na stazi koja im obećava prečace i velike darove.
Ta staza je prepuna magičnih stvorenja, rituala, ceremonija, blissova i tzv.iscjeljenja.
Sve bliješti od sjaja.
Daje čovjeku osjećaj koji i traži, a to je istinska konekcija s Bogom.
To su obećanja ispunjenog života po brzom postupku.

Sa 16 godina kad me na duhovnoj obnovi prožeo Duh Sveti, obećala sam samoj sebi da ću doznati što to oni "zapravo" rade, uvjerena da je to svijet energije kojom manipuliraju masu.
Unatoč živom svjedočanstvu, nisam vjerovala da je to zapravo to.
Danas vidim kako se moje obećanje ispunilo, doista sam otišla na put otkrivenja svih mogućih metoda i načina tragajući za istinom o tome što mi se taj dan dogodilo.
Da bih došla do realizacije, duboke osjećajne spoznaje da je to uistinu bio Duh Sveti.
Trebale su godine i godine proći mog bunta i agresije, zavaravanja i nepovjerenja prema Bogu.
Trebalo me slomiti više p**a kako bih shvatila i prihvatila.
Iz onog shvaćanja, vidjela sam vjeru po Isusovom nauku manje vrijednom.
Mislila sam da smo mi evoluirali iz tog nauka, da smo bolji i svjesniji jer odbijamo biti ovce u nekoj religijskoj instituciji.
Isusa u toj cijeloj priči nisam ni uzimala u obzir, niti razumjela.
Zaslijepljena ljutnjom na ljudski rod i što su od vjere učinili.
Sve dok nisam osobno primila njegovu ruku, tek kako bih shvatila da je sve do sad bila adolescencija svijesti, a njegov nauk doista zrelost nad svim zrelostima.
Jedini prečac koji ti je dan je potpuno predanje.
To je jedini tvoj alat i strašno je za svakog čovjeka, to itekako razumijem.
Kugle svjetlosti ne padaju sa svih strana, već kad se ona prava ukaže mijenja te iz korijena.
A živio si u "blissu" godinama, tek kako bi odjednom otvorio oči i vidio da si napadnut i mučen.
Jer si proklamirao istinu i veo iluzije je s tebe pao.

Prenesena mi je riječ, na moje pitanje kako će ljudi osjetiti ovu istinu kad ih mnogo to naprosto ne vidi.
Rečeno mi je da se treba odreći onoga što je čovjeku najdraže, onoga na što je navezan i što stavlja ispred Boga.
Onoga bez čega vjeruje da ne može živjeti.
Ne svoje obitelji npr., već napasti u sebi koja ga drži u laži.
Tada sam shvatila da je moja žrtva trajala godinu dana, upravo odricanja od onoga što sam smatrala najvažnijim za svoj život.
A to je uvijek i bez iznimke ono što nas konzumira, vrti u krug i ne odlazi bez Božje intervencije.
Napasti su to koje ne možete niti jednom metodom riješiti, osim predanja u ruke onoga koji to jedini može osloboditi.
To nisu ovisnosti kojih bismo se rado odrekli, već one s kojima smo se identificirali, nad kojima trebamo moliti za jasnoću, istinu i dubinu spoznaje.
Nije nešto što dolazi preko noći.
Dovoljno je sjeme istinske želje, nakon koje se pokreću mnoga oslobođenja.
Unutar kojih nije jednostavno, da se razumijemo.
Ali su potrebna za pročišćenje srca od laži i okova kojima smo bili stegnuti.
Baš zato kažem, to je uistinu zrelost nad svim zrelostima.
Vjerujem da će biti onih koji neće razumjeti što sam sad rekla, onih koje će to razljutiti i onih koji će uistinu čuti.

Znam da vas je mnogo koji me jako dugo pratite, moj put, moje tekstove i moj rad.
I vjerujem da ćete možda biti iznenađeni onime što pišem u zadnje vrijeme.
Neki inspirirani, a neki zaprepašteni.
Ne bojte se, makar vam možda izgleda da sam pukla i odlutala, često to tako i izgleda. 🙂
I meni je to nekoć tako izgledalo, razumijem vas.
Reći ću ovako, u meni je posijano sjeme cijeli moj život i jedna žeđ za duhovnom dubinom.
Sa mnom ćete teško voditi small talk, jer je ovo uistinu jedino za čim ja tragam.
Posvećenost duhovnoj zrelosti je u meni snažna i sasvim je logično da se mnoga otkrića dešavaju na tom putu.
I sasvim je logično da sam uvidjela ovo što jesam.
Ne umanjujem time prvenstveno niti svoju prošlost, niti ničiju sadašnjost.
No ono što vidim sada, potrebno je reći.
Pa makar mnogi okrenuli glave, to je isto u redu.
O ovome je toliko toga još neizrečeno, naprosto je nemoguće prenijeti sve nijanse spoznaja u jedan tekst.
Stoga ću pisati, za sve one koji to trebaju čuti. 🙏🕊️

31/12/2024

Nazvali su me Marija po rođenju, no oslovljavali me imenom Maja od početka.
Jedini koji su me zvali Marija bili su učitelji i profesori pa sam zaključila da me tako nazivaju samo oni koji su na mene ljuti, ili nemaju topline za mene.
Razmišljala sam da i službeno promijenim ime u Maja, jer mi se od Marije podizao želudac.
Za mene je moje ime bilo toliko neprirodno, strano i ružno da sam ga godinama skrivala.
Ove godine prirodno se pojavio poriv da priznam svoje pravo ime.
Majino poglavlje je završilo, jer ona je mala djevojčica.
Ona nije nestala, već je zauvijek u mom srcu s velikim poštovanjem zbog svega što je nosila i prolazila.
Marija je odrasla žena.
Taj preokret se u meni dogodio tako prirodno, bez siljenja, velikih razmišljanja i analiza.
Vidjela sam o čemu je riječ i svima koji su oko mene i bliski mi na bilo koji način, obznanila da me od sad zovu pravim imenom.
Velika većina ljudi je isto tako potpuno prirodno ispoštivala tu promjenu, vjerojatno zato što je tako prirodno i došla.
Nisam se morala za to boriti, natezati se ili objašnjavati.
Ljudi su naprosto poštivali i razumjeli zašto.
Ima jedna osoba kojoj je to vrlo teško i trudi se, no uvijek joj bude veoma nelagodno kad izgovori moje pravo ime.
I to je njen osobni doživljaj i nemogućnost prihvaćanja iz nekih njenih dubljih razloga.
No, ono što sam spoznala je da me to uopće ne ljuti i ne uznemirava.
I to me podučilo mnogo toga.
Zaista, ono što prihvatimo unutar sebe kao istinu, kad je nešto za nas potpuno jasno, ničije mišljenje o tome nas ne može poljuljati.
Život se prirodno posloži oko te istine i podrži naš put.
Za istinu se ne treba boriti ako smo s njom u potpunom miru.
A ona stajališta, odluke i izbore koje donesemo iz sile često budu testirana u okolini, odbijaju se od mnogih i vraćaju nam nazad poruku da pogledamo još malo u istinitost onoga iza čega stojimo.
Možda je ispravno, ali u nama još stoji sjeme sumnje i nepovjerenja.
A možda nije za nas dobro, a mi bismo silno željeli da bude.
Vrlo je jednostavan check realnosti primijetiti kako neka naša stajališta odzvanjaju u okolini, jer ona govore mnogo o njihovoj stabilnosti unutar nas samih.
Zato, ne borimo se s okolinom, već joj zahvaljujmo na ogledalu koje nam pruža kako bismo uvijek mogli iznova narasti. 🙏🥰

Za mene je godina počela baš ovako kao na slici.Ali ne samo ova godina, već i mnoge prije nje. Ova je posebna po tome št...
30/12/2024

Za mene je godina počela baš ovako kao na slici.
Ali ne samo ova godina, već i mnoge prije nje.
Ova je posebna po tome što sam se oslobodila kamena.
No, znate kako to izgleda kad krilima mašeš svom snagom u nadi da i kamen s tobom poleti pa konopac odjednom pukne i ti se svom silom zabiješ u zid.
Trebaš naučiti letjeti opet, jer do sad si koristio druge mišiće za polet, a sad imaš jedan novi set mišića i snagu za savladati.
I zamahneš krilima pa se opet zaletiš u zid i padneš jer si navikao na otpor koji ti je do sad pružao taj kamen.
Privid slobode, godinama.
Kad pogledam unazad, Isus mi se obratio više p**a kroz život.
No, zaista sam ga doživjela pred kraj 2023.
Momentalno sam pala u pustinju usred noći.
Izvrnuto mjesto u kojem očekuješ toplinu, a smrzavaš se.
Nema svjetla osim onog s neba.
Dijelom sebe si tamo, a drugim u realnosti ovog tijela.
Bilo je teško za poluditi, dok nisam čvrsto odlučila da ću u tjedan dana saznati duboke istine jer sam osjetila da mi život o tome ovisi.
I jesam.
S tom spoznajom je mnogo toga izašlo iz mog života i očistilo prostor za novi život.

Iz pustinje još nisam izašla, ali sam po putu dobila posjete Duha Svetog, mnoge resurse i alat.
U njoj je niknuo život, usred pijeska, sada stoji oaza - utočište.
To se odrazilo i na život u ovom tijelu, stvorila sam dom za sebe i djecu.
Bog je postao najvažniji u mom životu.
Godinama pričam s njim za druge, a ove godine sam najviše u komunikaciji s njim za sebe.
Kad sam bila spremna, Isus se opet pojavio.
Onda kad sam se pozdravila s kamenom, pozvao me na suradnju i novo učenje.
U pustinji ću još ostati, jer me ona uči osloniti se na Božju riječ i providnost.
Ono što osjećam svakodnevno su snaga i stabilnost, ukorijenjenost u ispravnom putu.
Prirodno su se neke stvari pojavile poput čitanja Svetog pisma, odlaska na misu, duhovnih vježbi i molitva.
Tražila sam živo iskustvo.
Tražila sam vidljive pomake.
Tražila sam da me život argumentira te da razgovori s Bogom budu platno kojim slikam svoj novi život.
Pojavila su se i tlačenja, naravno.
Bila su tu oduvijek, no sada ih prepoznajem u kratkom roku.
U pustinji se nalazi nebeska svjetlost pod kojom brzo ispare.
I tamo sam shvatila da sam mala beba naspram duhovne snage koju tražim.
Od kad sam to priznala, snažnija sam svakodnevno.

Možda je ta pustinja mjesto koje će uvijek postojati, samo ću je ja izgraditi s Duhom u raj na zemlji.
Onako kako je Bog zamislio za nas ljude, prije velike podjele i zla.
Pokazati onima koji to žele kako ona izgleda i pomoći onima koji budu bačeni u svoju pustinju usred noći da se isto povežu s Bogom.
To mjesto, duhovna razina koje postanemo svjesni, isto je naš dom.
Za mene, to je prvi dom koji se odražava na tjelesnu realnost.
Iz njega se sve gradi.
On ima svoje zakone i u njemu ljudske snage ne mogu pomaknuti ni zrno pijeska.
To mjesto je mjesto predaje Bogu.
I možda nije na svakome da se toliko duboko preda, to je pitanje na koje ne mogu odgovoriti.
Možda ne u ovom trenutku, no za mnoge je vrijeme sada.

Pustinja je mjesto preobrazbe srca, kušnje nad kušnjama, milosti i nadahnuća.
U njoj nam koljena klecaju, ne zato što smo ponizni, nego da naučimo prepustiti svoje snage Bogu.
Kako mi je pokazano, nije nam klečati da bismo bili manji od tog zrna pijeska, već da bismo svojevoljno pustili Duh u svoj život i predali mu vodstvo nad svim ljudskim snagama.
A malo tko zna, jer malo tko se usudi, da tek tada ljudske nam snage postaju gotovo neuništive.
Naša bića postaju gotovo nedodirljiva tlačiteljima.
Sve to u pustinji, ako se usudimo pogledati u nebesku svjetlost.
I u novoj 2025. ne tražim niti ne očekujem ništa posebno, osim da nastavim graditi u pustinji.
Predajem svoje želje Stvoritelju, neka on upravlja i vodi gdje je zamislio da budem posađena.
A ja ću tamo graditi i slušati njegovu riječ.
To je sve što želim. 🕊️🙏

24/12/2024

Današnja milost spustila se u moje srce - Ako je moj prevelik grijeh, onda je i moja prevelika vrijednost i dragocjenost.
Molite za spoznaju o svojoj veličini s dubokim korijenjem u Bogu i nijednom drugom živom čovjeku.
Molite za zrelost nad svim zrelostima.
Ne vjerujte u krivnju, najveću obmanu ljudskog roda.
Jer zaista, ona će vas poput poveza na očima držati na mjestu, daleko od očiju Božjih.
Svakome je pružena ruka, ne bojte se okrenuti leđa onima koji ne posežu za njom.
I ne, ta ruka nije od ljudskog tijela.
Odričite se krivnje i budite svjedoci velikih nadahnuća i milosti.
Ne vjerujte ni trenutka više u laž koja je najveća pošast ovoga svijeta.
Koja je instrument duhova neprijatelja da si svojevoljno uskratite milost i oslobođenje.
To je u mojim molitvama za svakog od vas.
To je oduvijek i bila namjera iza riječi VRIJEDIŠ.
S rođenjem Isusovim, uvijek iznova i mi se nanovo rađamo.
Dano nam je to i zato slavite ovaj Božić, jer i vama je ruka pružena.
Sretan i blagoslovljen Božić, predragi ljudi! ❤️

Kad sam čula vijest ujutro i moja djeca su bila u školi.Imam kćer u prvom razredu i sina u četvrtom.Steglo me u prsima, ...
20/12/2024

Kad sam čula vijest ujutro i moja djeca su bila u školi.
Imam kćer u prvom razredu i sina u četvrtom.
Steglo me u prsima, htjela sam ih momentalno zaštititi, otići po njih i uzeti kući na sigurno.
Strašno je to.
Mnogi su se razbijesnili, opet se sve svodi na politiku itd.
Tereti su to koje kad ne možemo nositi, puštamo da se u obliku boli razliju po drugima.
Tako su mnoge duše nastradale pa tako i ovo nedužno dijete.
I ponoviti će se među onima koji ne mogu više nositi svoj teret, a drugih načina za rasterećenje ne poznaju.
Danas je oduzet život, ali svaki dan se izlijevaju boli po nedužnim dušama.
Uvijek se šokiramo kad zlo zavrišti, no ovo je svakodnevnica.
Ne možemo sami rane zacijeliti, potreban nam je Bog više nego ikada.
Neka je duši koja je danas napustila ovaj svijet nebesko kraljevstvo dom, a obitelji milost na ovoj Zemlji i snaga Božja da mogu preživjeti ovu ogromnu bol. 🙏

19/12/2024

Često znamo reći da nemamo kapaciteta kad nam je živčani sustav preopterećen.
Kad su nam tereti još uvijek preteški, a nismo našli načina, ili izdvojili kvalitetnog vremena da se posvetimo integraciji i zacjeljenju traume.
Nedostatak kapaciteta se očituje tako što naprosto ne možemo biti prisutni u onome što znamo da bismo možda trebali moći, ili se od nas očekuje.
Kad nam jednostavno vuče pažnju unutra i ne možemo se posvetiti vanjskom svijetu.
Ili smo naprosto prekoračili dnevni kapacitet nošenja s određenom situacijom, ili glasnoćom, kaosom, hendlanjem stvari itd.

A nešto što sam ja uvidjela u zadnjih dva mjeseca je kapacitet za vjeru.
Jeste li ikad o tome razmišljali, ili doživjeli?
Da, moguće je imati vrlo oskudan kapacitet za vjeru.
I to sam na svojoj koži osjetila.
Vjera nije samo uvjerenje i niz rituala koje poštujemo, već ona zaista jest živi odnos i komunikacija s Bogom.
Svakodnevni razgovor te izbor čak, da ćeš unatoč svemu što nadođe slaviti Božje ime i vraćati se u dijalog.
I kad nemamo iskustva prisutnosti u razgovoru s Bogom, kroz molitvu, to se osjeti.
Postajemo umorni vrlo brzo, vođeni emocijom.
Rekla bih da čovjek oskudnog kapaciteta za vjeru se često spotiče i pada u staro djelovanje kroz tijelo i njegove potrebe.
Lakše je biti discipliniran u svakodnevnom ritualu, nego biti prisutan u razgovoru s Bogom.
Odnos s Bogom čini puno više od dijaloga.
Po Duhu mi mijenjamo svoje poglede na svijet, htjeli mi to ili ne, toliko toga se pomiče istovremeno.
Zaista se od nas traži iz dana u dan sve veće odricanje svog identiteta.
Mi to možemo slijediti, a možemo i izabrati živjeti na jedan potpuno drugačiji način.
Ako odlučimo slijediti, osjetiti ćemo taj kapacitet o kojem govorim.
Mnogo sam dana provela u osjećaju da nemam kapacitet za razgovor s Bogom, a istovremeno da nemam ni kapacitet za razgovor s ljudima o ovozemaljskim temama.
I upravo ta nezainteresiranost za ljudskom interpretacijom života bi me poticala da se posvetim Božjoj riječi.

Ja sam oduvijek takav čovjek da istražujem duboko u materiju koja mi je bitna.
Zagrizem i ne puštam i zbog toga brzo učim, a život mi se mijenja svaki tjedan.
Uvijek imam nešto novo i čudesno za ispričati prijateljima, svaki tjedan.
I nije bilo kome lako pratiti moj korak, jer šibam naprijed.
Neki to nisu razumjeli pa su mislili da sam stroga prema sebi.
Da tražim previše od sebe.
No nije baš tako, jer mi je dana unutarnja motivacija i snaga da to mogu i da ako i padnem se dignem kao feniks.
Da je put takav lak, nije, ali je prepun milosti i nagrada.
I unatoč tome što šibam kad zagrizem, još uvijek nemam kapacitet kakav osjećam da istinska vjera traži od čovjeka.
Još uvijek se držim za ovo tijelo i slušam njegove misli.
Još uvijek stavljam tijelo ispred Duha i to me i uvijek će me držati na istom mjestu ako se ne promijeni.
Kao i svakog tko ima poziv od Boga da prenosi njegovu riječ i svjedoči u njegovo ime iscjeljenja.
Takav čovjek mora raditi na kapacitetu za vjeru, odnosno pobijediti SEBE.
Kad pobijediš sebe, ne pripadaš sam sebi više.
Što znači da nisi podložan takvom sagorijevanju, tzv.burnoutu.
Jer kako bi Duh mogao izgorjeti od zamora ako slavi svog Kreatora?!
To samo tijelo ne razumije, a pod tijelo smatram sve naše ljudske osobine i potrebe s kojima smo vezani u ovom svijetu.

I to je razlika kad pričamo o svjedočanstvima vjere.
Kad čovjek samo traži i žali se, a ne usudi se ući u dijalog s Bogom.
Kad mu je molitva naučena na pamet, a nije mu potpuno jasno što izgovara i zašto.
Ljudi koji su vjernici, a desetljećima nisu osjetili Boga.
Kako je to moguće?
Upravo zato što ne traže odnos.
Oni slijede ritual i uvjerenje.
Ritual i uvjerenje su predvidive prirode.
I nemaju prostora da dišu veličinom koju bismo mogli osjetiti.
A čovjek koji želi doista osjetiti živi odnos s Bogom treba razgovarati i tražiti od Duha da mu u tome pomogne, jer sam od sebe će ubrzo ispasti van tračnica.
Koliko god čudno možda zvučalo, no čovjek sam po sebi ne posjeduje kapacitet da osjeti postojanje Boga.
Samo uz pomoć Duha to može iskusiti i oči mu se mogu otvoriti.
Mora dobiti to nadahnuće, a ono ne može proizvesti isključivo svojim ljudskim snagama.
Zato svi koji su ikada svjedočili "nadnaravnim" iskustvima vjere su znali da ih je posjetilo nešto veće od samog života te da to nije produkt njihovih misli.
Doživjeli bi milost kao nikada prije, bili bi ganuti do suza, osjećali bi toplinu i ljubav koju nisu ni znali da je moguće osjetiti.
I ljudi koji mole za takva iskustva, koji prate znakove i koji budu dodirnuti od Duha nemaju potrebe razgovarati s onima koji sumnjaju.
Jer živo iskustvo im nitko ne može oduzeti, niti ga mogu ikome izračunati i dokazati.
To je put na kojeg je svatko pozvan da korača sam.

Address

Donja Stubica

Opening Hours

Monday 09:00 - 17:00
Tuesday 09:00 - 17:00
Wednesday 09:00 - 17:00
Thursday 09:00 - 17:00
Friday 09:00 - 17:00

Telephone

+385953665600

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when 𝐕я𝔦𝐉𝒆𝔻𝔦š posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to 𝐕я𝔦𝐉𝒆𝔻𝔦š:

Shortcuts

Share

Share on Facebook Share on Twitter Share on LinkedIn
Share on Pinterest Share on Reddit Share via Email
Share on WhatsApp Share on Instagram Share on Telegram

Tko sam ja?

Da, tako nekako je i krenulo s pitanjem, a tko sam ja i koja je moja uloga ovdje? Shvativši da zauzimam mnogo uloga, a vlastitu istinu ne poznajem, učinila sam prvi korak prema sebi. Ja sam Maja, majka dvaju nasmijanih lica, partnerica prekrasnom čovjeku, kćer svojih uzora i učitelja, prijateljica krasnih duša, Theta healing praktičarka, Tarot praktičarka, Points of you praktičarka...a u suštini radoznala duša. Volim ljude i to znam oduvijek. Promatram ih od djetinjstva, njihova ponašanja, relacije s drugima i samima sobom. U radu s ljudima svjedočim radost kroz njihove promjene. Osjećaj koji proizlazi iz takvog rada za mene je neusporediv s bilo čime. Upravo tako znam da sam tamo gdje trebam biti i radujem se svakom budućem tretmanu jer je svaki svjedočanstvo mog vlastitog rasta, također. Dobrodošli na moju stranicu!