15/11/2025
Ponekad naiđemo na tekst koji nas ne ostavi ravnodušnima. Ne zato što je dramatičan, nego zato što je poznat. Jer u tuđem primjeru prepoznamo obrasce koje već godinama gledamo oko sebe — i u sebi.
Jučer sam pročitala članak koji nije samo anegdota iz javnog prijevoza. Nije ni priča o “neodgojenoj djeci” kako se najčešće brzopleto zaključi. Ovo je priča o emocionalnom nasljeđu, majčinskom strahu, generacijskim obrascima i onome što se dogodi kada odrasli svoju neregulaciju predaju djeci kao jedinu lekciju.
Ovaj tekst nije napisan da proziva. Niti da traži krivca. On otvara pitanje koje rijetko tko želi čuti:
Što zapravo prenosimo na djecu kada se bojimo pogledati u sebe?
U nastavku dijelim svoj pogled — kroz prizmu coachinga, EFT-a, NLP-a i theta rada — o tome kako izgleda dijete koje reagira iz nečije tuđe rane i kako izgleda majka koja nikada nije imala alat da zaustavi naslijeđeni obrazac.
Ako ovaj tekst dotakne i vas, to je zato što smo svi, u nekom trenutku života, bili nečije dijete — ili nečija majka.
Klikni na moj novi tekst!
Ponekad naiđemo na tekst koji nas ne ostavi ravnodušnima. Ne zato što je dramatičan, nego zato što je poznat. Jer u tuđem primjeru prepoznamo obrasce koje već godinama gledamo oko sebe — i u sebi. Jučer sam pročitala članak koji nije samo anegdota iz javnog prijevoza. Nije ni priča o .....
