28/01/2026
Razlog zbog kojeg ovo pišem je prisustvo na promociji dokumentarnog filma „Livanjski divlji konji“ autora Vanje Stokić i Ajdina Kambera. Iskrena preporuka da podržite Patreon platformu koja stoji iza ove važne priče.
Tokom trajanja edukacije Svitani - Academy of Equine Assisted Services veoma važan modul koji smo prošli je bio briga i dobrobit konja kao ravnopravnog partnera u terapijskom radu. Jedan od vodećih stručnjaka u ovoj oblasti, David Mellor, uspostavio je model pet domena dobrobiti životinja koji nas moralno i profesionalno obavezuju, a to su:
1.Ishrana – da li životinja ima dovoljno kvalitetne hrane i vode.
2.Okruženje – uslovi u kojima žive.
3.Zdravlje – povrede, bolesti, bol, zdravstvena njega i fizičko stanje.
4.Ponašanje – mogućnost kretanja, socijalni kontakt i igra
5.Mentalno stanje – osjećaji zadovoljstva, sigurnosti, ali i straha ili stresa.
Ako niste upoznati, organizacija HETI - Horses in Education and Therapy International kreirala je i objavila Etičke smjernice za pružaoce usluga i dobrobit konja. Mogu se preuzeti na sljedećem linku:
https://hetifederation.org/resources/ethical-guidelines/
Posmatrajući Mellorove domene i upoređujući ih s prikazom u filmu, tzv. 🐎„divlji“, odnosno slobodni konji, nažalost, nemaju mnoge od ovih gore navedenih uslova. Međutim uvjerila sam se da stanje pojedinih vlasničkih konja u BiH nažalost još i gore. Mnogi konji u vlasništvu ljudi borave u malim i skućenim prostorima bez adekvatne higijene, nemaju mogućnost slobodnog kretanja, socijalizacije, svježe trave i vode, rade i izrabljuju se do iznemoglosti, a zatim završavaju u klaonicama. Dodatni problem je korištenje neadekvatne i prevaziđene opreme, koja se još uvijek koristi na našim prostorima. Neprilagođena sedla oštećuju leđa i kičmu, teške nazubljene žvale, lanci, oštre mamuze, bičevi za kažnjavanje i masivne potkovice, sve to svakodnevno uzrokuje bol i povrede ovim jadnim životinjama.
Kao trenutno rješenje, dok se problem sistemski ne riješi, vidim formiranje Horse rescue centra, koji bi okupio volontere, veterinare, terapeute i pravnike, kako bi se na terenu mogao provoditi Zakon o dobrobiti životinja i pružiti organizovana pomoć konjima uz podršku sponzora. To sam predložila i u diskusiji nakon filma.
Odaziv na promociju filma, učesnici u njemu i razgovor nakon projekcije pokazali su da ti ljudi postoje i da žele pomoći. Smatram da je naš odnos prema životinjama trenutno ogledalo odnosa koji gradimo prema ljudima u budućnosti.
