10/04/2026
"Reci mamino, što ćemo raditi kada izađemo iz bolnice?"
"Hoćemo ići gledati motore?"
"Naravno"
I tako je moja grofica izašla iz bolnice i pravo na jedno otvorenje moto sezone 😁 Najela se čorbe, zapjevala poneku rock pjesmu i hrkala u autu skroz dok se nismo vratile kući. Sretna ona, sretna ja 😊
Ono u što istinski vjerujem je da se život zaista ne mjeri brojem udisaja, već trenucima koji nas ostavljaju bez daha. Svi mi moramo učiti, raditi. Današnji ritam se svodi na obaveze, pretrpane dane, jurnjavu. U svemu tome prode život, prođu godine. E pa dosta. Kategorički odbijam živjeti bez da nešto radim za sebe i svoju dušu. 🙂
Dvor, moto susreti...to je moje vrijeme u kojem uživam. Dovoljno mi je ozbiljnog života u Ogulinu, vikende kradem za veselje 😁
Dobro, priznajem, renovacija mi je pojela dio živaca, točnije indukcijska ploča me izludila, aliiii evo radi. Dan danas ne znam što joj se desilo, došao prijatelj, pogledao ju, isključio i ponovo uključio i ona radi. Čovjek popravlja pogledom 😅
Shvatila sam i da dugujem svojim roditeljima ispriku. Kada sam bila mala uvijek mi je išlo na živce kako moji roditelji svaki petak u Dvor voze pun auto stvari. Evo mene tri p**a gora od njih 😅😅 Od namještaja, alata, hrane, ruža stablašica, pločica, cementa, posađenog začinskog bilja, slika...ma sve stane u moj Clio 😅
Jednom se živi, treba u tom životu malo i uživati ❤️
Termina ima, javite se porukom pa nađemo nešto :)
Budite mi zdravi i veseli!
