06/11/2025
Umorna sam od toga da šaljem ljubav tu gdje se ljubav ne prima. Umorna sam od toga da volim one koji ne vole mene. Umorna sam od toga da na svaki komentar odgovaram sa ljubavlju, tu gdje ne dobijam ljubav zauzvrat. Osjetim sve i previše, osjećam kada mi ljudi šalju svoje projekcije predrasude. Jednostavno, ne želim da se dajem tu gdje nema ljubavi. Čak i klijente biram ja, iako oni misle da oni biraju mene. Ja sam ta koja ih prihvaca ili ne prihvaca. Volim raditi sa ljudima koji umiju da vole, sa zemaljskim andjelima. Tu se dobro osjećam i radim sa ljubavlju. Ne mogu činiti ništa što mi duša odbija, ne želim. Osjetim ljude toliko duboko da kada bi znali do kojih dubina to zalazi shvatili bi da im je beskorisno da prikrivaju bilo šta od mene. Sve osjećam. Čak i onda kada se napravim da ne znam, ja znam. Čak i kada misle da ih ne vidim, ja vidim. Samo ne govorim. Ne pokazujem. Jer oni ne žele da ja znam. I ja to poštujem, ali ne mogu ugasiti intuiciju koja mi sve govori. Ja ne tražim da vidim sve, jednostavno vidim mimo svoje volje. To je tako, istovremeno je i dar i prokletstvo. Boli kada ljudi pred kojima imaš sve karte otvorene skrivaju svoje. A skrivaju ih jer se boje. Boje se da se pokažu, kao da ću da ih osudim, a nikad nisam. Pogotovo kada su iskreni i otvoreni. Ne volim laži i maske, to me boli. A uvijek znam. I kada se napravim da ne znam, znam. Samo ne želim da se osjećaju neprijatno jer ih vidim. Kada bi samo ljudi znali koliko mogu sve da razumjem, a ništa ne osudim, ne bi se skrivali. Kako biste se vi osjećali da vam neko priča jedno, a vi osjećate nešto sasvim drugo. Osjećate istinu. Laž boli, istina ne boli. Mene nikada ne boli ničija istina, boli me laž, kada me lažu, a ne znaju da znam. I onda mi uz sve to napišu, šaljem ti ljubav, a ja osjećam prazninu tih riječi. Kada sam tužna to se na meni vidi i osjeća, i ja to ne krijem. Kada sam ljuta isto, govorim i pišem onako kako se osjećam. Moji osjećaji su iskrena, ne mogu da nemam reakciju na nepravdu, ili bilo šta što me povredjuje, ne mogu da dozvolim to. Kada ljudima dozvoliš da te povredjuju gubiš samopoštovanje i dostojanstvo, to se ne smije. Nipošto. Zato me neki nekada dožive kao arogantnu i bezobraznu, bez da vide sebe i njihov stav prema meni, koji je doveo do toga da u meni probude tako nešto. Da bi mogli biti ljubav koja zrači mi ne smijemo dopuštati nikome da nam umanjuje osjećaj samopoštovanja, i naše dostojanstvo. Čitav život se vodim ovim principom, i to me je sačuvalo. Da, budimo ljubav, ali ne budimo budale. Zna se gdje su granice, i zna se šta je na mjestu a šta nije. Moj moto je jednostavan: Poštujem one koji poštuju mene, i volim one koji vole mene. A ostali... neka nadju sebi slične, i nek se vole. Ne moramo se voljeti sa svima, niti je to potrebno. Ljubav nikada ne mora biti savršena, već iskrena. Kada smo iskreni, ljudi to osjete. Osjete i ako nismo. Uvijek ću više poštovati iskrenog neprijatelja nego lažnog prijatelja. To je tako. Maske ne mogu da gledam. Niti želim. Čim ih prepoznam odlazim. Nemam više snage da im ih skidam, nije to moj zadatak. Neka ih skidaju sami, ako uopšte žele. Većina bez njih ne može da funkcionira, previše su se navikli na njih. Ja želim slobodan život, i ljude koji me vole takvu kakva jesam. I vjerujte mi, bolje da vas mrze zbog onoga što jeste, nego da vas vole zbog onoga što niste. A vaši ljudi, oni će vas voljeti, takve kakvi jeste, ogoljene, iskrene, stvarne.
A ovi drugi...ovi drugi nisu vaši ljudi. ❤️🙏😇
