23/03/2026
Nismo ostali bez ljudi.
Ostali smo bez povezanosti.
Nekad smo sjedili jedni pored drugih.
Danas sjedimo jedni pored ekrana.
Nekad su razgovori trajali satima.
Danas traju koliko i notifikacija.
Nekad si znao kako je nekome — jer si ga gledao u oči.
Danas misliš da znaš — jer si vidio story.
I nije problem tehnologija.
Problem je što smo počeli birati lakše umjesto stvarnog.
Lakše je poslati poruku nego sjesti i slušati.
Lakše je skrolati nego osjetiti.
Lakše je biti “u kontaktu” nego biti stvarno prisutan.
Ali istina je jednostavna:
Čovjek ne treba ekran.
Treba čovjeka.
I dok god to zaboravljamo, osjećat ćemo se prazno —
bez obzira koliko smo “povezani”.
Možda je vrijeme da spustimo telefon…
i vratimo se jedni drugima.
Milica Vulin