22/10/2025
KAKO U JAPANU LIJEČE "DEPRESIJU".
(istiniti slučaj, nije moje iskustvo)
“…To se moglo dogoditi svakome. "Netko" je pao u "depresiju" zbog osobnih problema.
Udebljao se, hodao u pidžami i nije se pralo 2-3 dana.
Nije ni zube oprao. I nije htio živjeti.
To sam bio ja.
Onda me moj prijatelj Japanac odveo na kliniku.
U Japanu.
Rekao je da tamo rade lijep tretman nakon kojeg se osjećaš kao preporođen.
Došao je po mene, a ja sam za njim takav kakav sam bio, u pidžami i papučama.
No Japanci se na to ne obaziru, nemaju naviku gledati ljude na ulici ili u javnom prijevozu, svatko se posveti svojim mislima.
Stigli smo i ispunili formulare…
Ulazim u sobu i vidim lijes, u sredini.
Liječnik me je nekoliko upitao, dali su mi lijepu "mrtvačku" haljinu i rekli da sjednem u lijes.
“Pokušavate razumjeti kako se mrtvi osjećaju. Kada želite izaći, pritisnite ovo dugme i pustit ćemo vas van."
Sjeo sam…
Unutra je čudan miris.
Ima satenski obrub, svijetle boje, perle na vrhu rubova.
Tužna glazba. I sobno svjetlo koje se probija kroz pukotine.
Dakle, stojim unutra i proučavam kovčeg...
Odjednom sam se osjećao kao da me podižu i odvode.
Uvode me u auto.
Počinjem biti nervozan, pritisnem tipku. Gumb se skida!
Vičem, zovem ih, bunim se. Ali, kvragu, hoće li biti ludi?!
Nitko mi ne odgovara…
Na putu smo nekih 10 minuta. Gušim se. I čujem glasove: "preuzmi."
Spuštaju me na konopcima, u grob.
Zemlja pada na poklopac. Glasovi zamru.
Počnem vrištati iz sveg glasa i psovati na ruskom. Koji vrag!!!
Milijuni su mi misli u glavi.
Mora da sam upao u kult, ubijaju me. Mrze strance.
I, vjerojatno, japanski prijatelj se slaže s njima. ubit ću ga.
Sahranjuju me. Vrištim kao svinja i lupam nogama i sve se više gušim.
Plačem, lice mi je puno suza i sluzi iz nosa. Idem ispod.
Ali ne mogu ni osušiti lice, nema mjesta, ruke su uz tijelo.
“Bože, ne želim umrijeti...!”
Zemlja je hladna. Jecam već dvadesetak minuta. Stanje mi je grozno.
Pao mi je na pamet pisac Gogolj, izgleda da je bio živ zakopan i osjetio je ono što ja osjećam.
Pred očima mi bljesnu sjećanja.
Kako mi se kći rodila, kako sam je držao u naručju. Njeni prvi koraci, njena pletenica.
O Bože, potpuno sam zaboravio na nju, zbog moje IMAGINARNE depresije.
Sjetiio sam se da sam zaboravio nazvati mamu.
I evo, umirem u lijesu, a Japanci koje sam toliko volio ubijaju me.
I odjednom se poklopac otvori.
Uvijek sam u istoj sobi.
Lijes mi je pokazao iluziju smrti.
Bila je to računalna simulacija.
Počnem jecati i tako desetak minuta.
Dugo mi je trebalo da se smirim.
opsovao sam. Moj prijatelj se nasmijao…
Dali su mi snimku moje “smrti”, sve je snimljeno.
Nakon ovog tretmana izgubio sam nekoliko kilograma.
Volim život, više ne razmišljam o tome da želim umrijeti.
Želim živjeti, sada, ovdje.
Moje preporuke:
🌿Ne zaboravite baciti smeće: iz kante, iz glave... iz svog života!
🌿Kad stvari krenu naopako, nemoj ići zajedno sa stvarima, idi sam.
🌿Ako se greška može ispraviti, još je niste napravili.
🌿 Iskustvo je najbolji učitelj u životu. Skupo je, ali dobro objašnjava.
🌿Zahvalan sam ljudima koji su ušli u moj život i učinili ga ljepšim.
Zahvaln sam onima koji su izašli iz mog života i učinili ga ljepšim.
🌿Uvijek će postojati netko kome se ne sviđa ono što radite. Samo mačići ugađaju svima.
🌿Ako vas netko uvrijedi ili se naljuti na vas, asfaltirajte ga svojom pozitivnošću.
🌿Moraš graditi život, inače život počinje graditi tebe.
🌿Nemojte biti tužni, već budite zdravi!
🌿Prestao sam gaziti grablje, plešem na njima.
🌿Recept za mladost: radujte se svakoj sitnici i ne gubite živce sa svakom budalom koju sretnete.
🌿Najbolji dan je DANAS."
