Fitka

Fitka - fitness i prehrana sa srcem
Zajedno osvještavamo i mijenjamo tvoje obrasce i navike. Individualan i grupni rad. maja@fitka.hr

06/04/2026

Svake godine si u vrijeme svog rođendana objavim da mi je rođendan i bude neka slikica, neki tekst, čestitka da obilježim i proslavim godinu više. Ove godine sam nekako to preskočila. Ne zbog broja doduše.
Visilo se naglavačke, šetalo se, guštalo se, sunčalo se.
Jedan dan.
Ponekad prevrtim par starih objava ili fotki u galeriji i pomislim kako je dobro bilo. I uvijek se zabilježe ti najbolji i najsunčaniji trenuci. Ne fotkam ni migrene ni blatne i slinave dane a opet čini mi se da nikad u dvorani nitko nije pomislio da sam dobro kad nisam bila. Piše mi na čelu. Kojeg ne fotkam.

I mislim si koliko nas otvori društvene mreže, vidi koktele, more, palme i utegnuta tijela i pomisli kako se dobro živi. I dobro se živi. Dovoljno je da pogledamo svoje galerije i objave. I tamo uz 1075 fotki maca i peseka, sigurna sam da imamo još nešto na čemu zavidimo same sebi.

Sretan mi rođendan s 10 dana zakašnjenja 😅💪

14/03/2026

Jesmo li mi to u jednoj generaciji prešli sa "nemoj dizati teško, čuvaj se" u "mišići su organ dugovječnosti"?
I naravno kao i sve drugo, klatno se zaljulja u kontru. Tko se mogao čuvati od teškog rada bio je u povlaštenoj situaciji, a danas posvećujemo svoje vrijeme i novac da dižemo teško.
I sad odjednom kao da nema zdravlja bez teretane i teških utega. Ili diži utege ili ništa, jer ništa drugo ne vrijedi.
Volim utege.
I realnost za velik broj nas je da ćemo se pronaći negdje u sredini zamaha tog klatna, a ne u krajevima.
Istina je da je potrebno progresivno opterećenje da bi mišići rasli. E sad...ako me boli koljeno pri najosnovnijim svakodnevnim kretnjama i ako donja leđa žare kad stojim duže od 5 minuta, onda progresivno opterećenje za mene ne počinje s teškim dizanjem.
Veseli me što se napokon ne bojimo mišića. Veseli me što smo stavljamo funkciju na prvo mjesto. Jer mišići nisu samo da budu lijepi. Mišići su organ dugovječnosti jer zahvaljujući njima možemo biti u aktivnostima koje nas vesele. Možemo se samostalno čučnuti, dići s poda ili s niske stolice, možemo nositi teško i pritom se ne ozlijediti.

02/03/2026

Kako danas kreće grupa vježbalica s fokusom na snagu u predmenopauzi/menopauzi, pa sam dobila pitanje je li to kao vježbanje za starije?
Ne znam ni sama odgovor na to pitanje, jer zapravo vježbanje je vježbanje za bilo koju životnu dob, a opet znam da danas ne vježbam iz istih razloga ni na isti način kao s 25. Sigurna sam da će se moji fokusi opet promijeniti i do moje 50-e.... i dalje. Ali gledam žene u tim 50-ima u studiju i vidim koliko se danas očekuje od nas. Očekivanja za ženu 50+ prije koju generaciju nisu bila mala, ali su bila drugačija. Danas žena u 50-ima možda već ima unuke, a možda malu djecu ili najvjerojatnije tinejdžera/e. Danas žena u 50-ima ima još 10-ak godina radnog staža ispred sebe, a također žena u 50-ima kad napokon završi s poslovnim obavezama, želi imati i nešto energije za svoj privatni život. Uz to ta ista žena bori se sa svim simptomima za koje se i dalje govori "a kako su prije žene...". A ne znam kako su. Valjda su šutile i trpile kao i za puno drugih stvari.
Zadnja misao koja bi mi prošla kroz glavu da vidim te žene i to vježbanje kao "za starije". Ali vjerujem da je ovdje biti, dijeliti prostor i riječi, družiti se s ovim zajedničkim ciljem jednako osnažujuće kao i vježbe snage od kojih se sami trening sastoji.
Mi se mijenjamo, mijenja se naše tijelo. Prihvaćanje promjene nije "eto kako je tako je". Kako ćeš prihvatiti nešto što ni ne poznaješ? A proces upoznavanja nije u glavi već u radnjama.

20/02/2026

Dođe onaj trenutak kad možda znaš gdje bi htjela biti i kako bi se htjela osjećati, ali ne vidiš prst pred nosom koji su ti prvi koraci.
Prije par godina riješila sam se pola odjeće iz ormara koja više nije funkcionirala. Proljetno čišćenje koje je stvarno dalo maha...jer sanjala sam o pročišćenom ormaru u kojem sve ima smisla i ništa tamo nije bez razloga. Prije nego sam se snašla, u onaj nedavno raščišćeni ormar stigao komad po komad nove robice i opet...ormar pun. I opet nema smisla. Znala sam ja što želim, ali nisam imala pojma kako tamo doći.
Gle, znam da puno uspoređujem prehranu sa odjećom i da na prvu nema smisla. Ali ono što znam u prehrani...primjenjujem sada na svoju garderobu.
Kad dođe nalet motivacije za promjenom prehrane ili čišćenjem ormara (u smislu da izbacim pola stvari) sad ne postupam po prvom nagonu i naletu motivacije.

Napravim korak unazad da bi mogla sagledati širu sliku.
Što me tjera da na ovaj način sad želim uvesti red u svom životu? Imam li osjećaj da mi je život u kaosu i želim da je red barem u ovom segmentu? Opterećuje li me mnoštvo izbora i radije bi jela po striktnom planu prehrane i imala nekoliko probranih odjevnih predmeta? Koji su moji idući koraci kad izbacim hrpu odjeće iz ormara i hrpu namirnica iz prehrane? Hoću li uskoro imati poriv klikati po aplikacijama i naručiti novu odjeću ili 'posrnuti' (uvijek me u srcu zaboli ovaj izraz..) i pojesti hrpu 'zabranjene' (i ovaj) hrane? Imam li plan ako se to desi?

Hrpa dosadnih pitanja, znam...ali upravo to je način za izlaz iz začaranih krugova. Nije do nedostatka jakog karaktera nego do strpljenja i razumijevanja. I serije dobrih pitanja.

26/01/2026

Ako te hranim znači da te volim.
Veli moja mama da je gen uživanja u kuhanju preskočio jednu generaciju jer je baka bila kuharica i uvijek se sjećam mirisa ogromne količine kolača koje je pekla za svadbe i da sam se uvijek nadala da će biti onih 'skrajaca' koje treba pojesti. Daleko sam od vještina svoje bake, ali ono što znam za sebe je da volim kroz hranu. I dugo i često sam kroz hranu voljela sve osim sebe. Odnosno, ako bi za nekoga nešto trebalo kuhati i peći, nikad mi nije bio problem. Ako se radi o meni... tu bi išla na osnove osnova, ugrabila nešto nabrzaka, samo da se žvače. I što sam više od svojih klijentica slušala "za mene mi se ne isplati kuhati" , to sam više prepoznavala tu izjavu i kod sebe.
U radu s kroničnim "za mene mi se ne isplati" imamo jednu predivnu vježbu koju iz milja zovemo GOZBICA ZA MENE.

A gozbica nije naručivanje hrane ni otvaranje vrećice čipsa; gozbica je kuhanje za sebe. Možda vrlo osnovno i malo, ali kuhanje. Biranje namirnica, isprobavanje okusa, tekstura, mirisa. Ne radi se o tome da satima boravimo u kuhinji za jedno jelo; radi se o tome da sebi pružimo onu pažnju, vrijeme, ruke, rad - koju svakodnevno pružamo drugima.

E sad, miriti se sa hranom na ovaj način nije za svakoga i u svakoj situaciji. Ova naša gozbica je samo jedna od vježbi, alata koja nam služi u osvještavanju naših prehrambenih obrazaca koji su možda stvoreni i prije više desetaka godina. Netko će svoje navike možda promijeniti čvrstom rukom i jednostavnim pisanim planom prehrane. A netko će se nakon toga još 10 p**a zavrtiti ponovno u stare obrasce i na koncu prestati si vjerovati.

Zato je tu važno da znamo da ono što ne valja je NAČIN, a ne mi i naš karakter.

02/01/2026

I ove godine sam svima poželjela zdravlja. Ove godine sam sebi posebno poželjela strpljenja. Za druge ga i imam, ali za sebe nikako.

Sve ostalo i u 2026 vrijedi isto. Nema sve ili ništa. Cijeli spektar između je također opcija. A i zdravlje; fizičko, emocionalno, mentalno - ni to nije sve ili ništa. Jedan bolni k*k ili koljeno ili malo uštekana leđa će u trenutku promijeniti prioritete bez obzira što postoje ljudi kojima je teže.

To što ima ljudi kojima su se dogodile grozne stvari, ne znači da tvoje teško nije teško. To što ima ljudi koji su ostvarili goleme uspjehe u životu, ne umanjuje tvoje. To što ima ljudi koji vježbaju 6 dana u tjednu ne znači da tvoja 2 ne vrijede. Ima snažnijih, bogatijih, mlađih, sposobnijih, ljepših, vještijih, uspješnijih - i uvijek će ih biti.

Ali i ti - sa svojim ritmom, svojim granicama i svojim pobjedama koje se ne mjere tuđim metrom.

Da se podsjetiš da napredak nije linija, nego puls – nekad jači, nekad tiši, ali živ.

22/12/2025

Nova godina nova ja.
Nisam cijepljena od razmišljanja da je sreća iza ugla. Samo ono nešto i onda će sve biti kako treba. Ako zamišljam sebe kao osobu koja trči, nikad se ne zamišljam kao početnicu koja se zapuše nakon parsto metara već kao iskusnu, u formi i nakon mnogo kilometara u nogama.
Kad pregledam desetke elemenata na ljulji i šipci koje sam spremila da ih naučim, ne zamišljam sebe s upitnicima nad glavom i omotanu u ljulju koja mi se urezuje u bubrege kako pokušavam. Zamišljam se kako uspijevam. I to besprijekorno.
I nije to problem. Problem je imati razumijevanja da to nije tako preko noći. Da maratone ne trči neka nova žena, da čuda na ljulji ne radi neko magično novo tijelo.
Svaki taj početni i srednji i napredni korak radiš ti. Startaš ovako kako si sada, možda iscrpljena, možda s nekom boljkom u tijelu, možda prenatrpanog rasporeda. I nije zgodno i nije najbolji trenutak. I iskreno, ni ne da ti se.
Ali ima nešto u toj prilici koju si daješ.

04/12/2025

Kreće i završava s onim SVE ILI NIŠTA.
10 minuta protezanja neće te učiniti profesionalnim sportašem, ali će ti pomoći da se ne pokočiš. Jedan konkretni kuhani obrok neće transformirati tvoj organizam ali će ti pomoći održati energiju za dnevne izazove, jedna šetnja na Sljeme neće te lansirati u alpiniste, ali će ti možda pomoći da prodišeš punim plućima, da stvoriš/održiš neka lijepa prijateljstva ili da jednostavno pojedeš dobru štrudlu s pogledom.
Malo sam otišla u divlje analogije, ali realno je da nam sve ili ništa nema smisla u mnogo stvari u životu, a zašto bi imalo za vježbanje i prehranu?

22/11/2025

"Ne isplati mi se za sebe kuhati"

Ispada da puno stvari koje (rado) činimo za druge, za sebe nam se ne isplati. Znam da prva pomisao raditi nešto za sebe nije skuhati si nešto konkretno. Ali priprema obroka je nešto svakodnevno, a priprema obroka kreće od misli, planiranja. Klijenticama koje često ovise o usputnim obrocima gotovo uvijek kao jedan od zadataka dajem kuhanje sebi. Zovemo to pripremom gozbice, a reakcije su različite... od "kud još i to moram" i "mogu li radije nešto naručiti" do "jedvačekam". Iz moranja je baš jako teško ući u brigu o sebi. Bez obzira o kojoj radnji se radilo. A to kuhanje/pripremu hrane spominjem jer zbilja je svakodnevno. Često automatski, često neplanirano i spontano, da se obavi. Stvaranjem prostora za gozbicu - ma da je jednom mjesečno - otvara priliku da se koja kap užitka i namjere prolije u svakodnevicu.

05/11/2025

Svaka navika sastoji se od 3 ključna koraka:

1. Znak - okidač može biti i dosada i stres i emocije za koje nemamo adekvatne alate i sigurna sam još barem dvadeset različitih stvari, ali je uvijek tvoj.
2. Rutina - radnja same navike
3. Nagrada - ishod radnje

Važno je znati da sama rutina/radnja može biti ista, a okidač i ishod/nagrada posve drugačiji.

2 osobe mogu vježbati isti trening.

Jednoj će znak/okidač biti pomisao da je njen odraz u ogledalu neprihvatljiv. Nek se javi ako nikad nisi rekla ili pomislila - "pogle me kakva sam" hvatajući se za trbuh ili bedra.
Drugoj osobi je okidač činjenica da ako "krivo spava", ujutro se probudi sva pokočena.

Vježbaju isti trening.

Nagrada u trenutku je ista - zadovoljstvo dopamina odmah nakon vježbanja i smanjena razina stresa. Dugoročno je priča ipak drugačija. Osjetiti dobrobit vježbanja na svakodnevicu i kretanje je gotovo trenutno. Vidjeti promjene u odrazu u ogledalu - nikad dovoljno brzo.

Realno je da vježbanje koristi i jednoj i drugoj osobi, ali praviti se kao da naši stavovi i razlozi nisu važni dok god je radnja dobra - nije fer.
I ne mislim u smislu - " aha ti vježbaš jer želiš utegnute noge, to nije dovoljno dobar razlog". Mislim u smislu da naše tijelo nije (samo) odraz.

Pa ne hranimo i ne vježbamo odraz, nego sebe.

26/10/2025

Mogu li započeti nešto novo bez da išta kupim?
Pazi sad....znam da naoko nema veze ni s prehranom ni vježbanjem ali ajmo ipak probati.
Godinama je svaka moja nova navika obilježena kupnjom nečega što kakti obilježava moju novu 'eru'. I ne mislim ono da kupim vrećicu leće jer sam odlučila ubaciti leću u prehranu nego u smislu da nakrcam ormarić sa suplementima kad me to ulovi ili mi treba sve novo da krenem trčati iako realno imam i tenisice i tajice (ili 100 njih) u kojima vježbam.
Prije par godina radila sam čistku ormara i od toga je krenuo i moj dnevnik outfita i osvještavanje tog obrasca da sve moje novo mora biti obilježeno kupnjom. Sve što je tako godinama bilo obilježeno kupnjom pa nije saživjelo - sada ima odabir: podsjećati me svakodnevno na vlastita neizvršena obećanja sebi ...ili da se proslijedi.
Proslijeđivanje samo po sebi nije loše, ali ne rješava problem. Ne volim biti zatrpana stvarima.

I onda? Razmišljam što meni znači to imaginarno okretanje nove stranice da ja nešto 'krenem'. Zašto ne mogu krenuti ovako kako je?

Tako ovih par godina od čistke ormara trudim se kretati ovako kako je. Jer za mene je svaka nova kupljena stvar u periodu okretanja nove stranice nije značila novu stvar već je oko nje bila izmaštana cijela nova persona.

Tenisice za trčanje nisu predstavljale početak nego iskusnu maratonku. Nova šalica ili nešto drugo za kuhinju - zen ispijanja jutarnje kave. I sad da se razumijemo; nemam ništa protiv kupnje novih tenisica i šalica. Govorim o toj ideji da u trenutačnom stanju i sa stvarima koje posjedujem sada - trčati i ispijati zen kavu nije moguće.

Pa eto. U 38.sam shvatila - ako kupim više stvari, to ću biti ista ja samo s više stvari.

20/10/2025

Tako je lijepo doći na trening ili na neki drugi način surađivati s osobom kojoj možeš vjerovati da te vodi u dobrom smjeru i pazi na svaki tvoj korak. Lijepo mi je biti ta osoba za nekoga, lijepo mi je biti i u drugoj ulozi - onoj da me se vodi.
Razmišljam si koliko je to rijetko... vjerojatno zato tako i malo pišem u zadnje vrijeme. Nikad nisam olako shvaćala vođenje; treninga ili prehrane, ali što duže vodim - to više slušam i pažljivije biram svoje riječi. Jer često ih dobijem nazad nakon više mjeseci ili godina. A nisam znala da će značiti toliko da se pamte.

I razmišljam onda čije i koje usputne riječi sam ja upamtila kroz godine. Neke koje su možda i bile namjenjene da ostanu, samo su isparile.

Neke su ostavile baš trajni utjecaj, a njihovi vlasnici nisu ni svjesni.

Address

Samobor

Telephone

+385959122438

Website

http://www.fitka.hr/

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Fitka posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Fitka:

Shortcuts

Want your practice to be the top-listed Clinic in Samobor?

O Fitki

Zaljubljena u pokret i zdravu prehranu. U više od 10 godina rada sa različitim predivnim ženama rasla sam i educirala se u tri polja koja će se nekima činiti posve nepovezanim. Ekološka proizvodnja hrane, nutricionizam i fitness. Osobno smatram ta polja savršenom povezanima; jer bez kvalitetnih namirnica nema kvalitetne prehrane, a bez kvalitetne prehrane zasigurno nema ni fitnessa. Tu sam da pomognem svima koji još uvijek tragaju za načinom kako se sprijateljiti sa svojim vlastitim tijelom, a ne ratovati protiv njega. Volim individualnost. Jer možeš raditi isti posao kao tisuće drugih ljudi, pa će možda i tvoje navike sličiti na navike tisuće drugih... ali ono što osjećaš i tvoja životna energija - posve je jedinstvena. I zato zaslužuješ SVOJ jedinstveni put i način kako u svom životu povezati ono što se ponekad čini nespojivim. Uz posao, obitelj, svakodnevne obaveze... brigu o svom tijelu, prehrani i onih nekoliko minuta za sebe.

Ako trebaš pomoć u planiranju svojih obaveza, aktivnosti, ne znaš točno jesi li na pravom putu što se tiče vježbanja ili samo trebaš plan prehrane koji je napravljen po tvojim navikama, mogućnostima i potrebama.

Pa ako smatraš da grupni treninzi nisu za tebe i želiš vježbati 1na1, ili baš obrnuto i sviđa ti se vježbati s grupicom, želiš se prijaviti za probni trening, imaš kakvo pitanje, o treningu, prehrani ili nečemu desetom, slobodno piši na:

maja@fitka.hr