21/11/2025
ŠKAKLJANJE I MATEMATIKA – „NIĐE VEZE“ – ILI MOŽDA IPAK…?
Često postavljeno pitanje „zašto ne možemo poškakljati sebe same?“ ima za jedno od objašnjenja – zato jer imamo mali mozak. A mali mozak pored mnogih drugih funkcija, ima i jednu važnu, a to je predviđanje onoga što bi se moglo dogoditi. I onda kad nema iznenađenja, nema ni reakcije.
Zahvaljujući malome mozgu mi npr. čašu od mekane plastike punu vode hvatamo drugačijim stiskom nego staklenu čašu. Nije samo mali mozak odgovoran za to, jer ništa što se događa u našoj glavi ne „sjedi“ samo na jednom mjestu. U ovom slučaju tu je i vid i pamćenje i taktilna senzacija i ko zna što još…
O malom mozgu se do sada razmišljalo kao o dijelu mozga odgovornom za koordinaciju pokreta, timing (usklađenost u vremenu) , ritam, automatizaciju (pretvaranje napora u fluidnost), sekvenciranje (prvo ovo, pa ono, pa ono). Istraživanja svakodnevno proširuju znanja o funkciji MM.
I gdje je tu matematika?
Svi mi koji se bavimo obrazovanjem djece poznajemo nešto što se zovu predmatematičke vještine. I znamo da su one uvjet za savladavanje „prave“ matematike. Jer tako ide kognitivni razvoj, nema preskakanja. Pa onda provjeravamo i vježbamo zna li dijete posložiti od manjeg do većeg; može li odrediti što je gore, dolje, ispod, iznad; zna li ponoviti niz nečega; može li intuitivno (bez brojanja) odrediti gdje je čega više, pokazuje li prstima količine i dr. U ovim aktivnostima je velika količina sposobnosti sekvenciranja, predviđanja što je slijedeće, automatizacije.
Mali mozak je zaslužan i za automatizaciju kognitivnih aktivnosti. Kada se one savladaju, postanu uobičajene i kada o njima više ne treba razmišljati, tada mali mozak utihne i prepušta glavnu riječ velikome mozgu.
Kada je cerebelarno(mali mozak)-kortikalna (veliki mozak) komunikacija spora ili asinkrona, svaki korak mora se svjesno ponovno napraviti, što matematiku čini napornom i mentalno zamornom.
Jesu li vam poznata djeca koja znaju da na ruci imaju 5 prstiju ali sa svakim zadatkom ponovo broje prste i kao da sami sebi ne vjeruju da ih je 5? To naravno nije samo pitanje malog mozga, ali velikim dijelom jest.
Radeći s djecom s teškoćama često imam iskustvo da su nešto jučer znali, a nakon nekog vremena više ne znaju. Ne mora biti da je to stvar samo memorije. Vjerojatnije je stvar slabije, drugačije funkcije maloga mozga koji nije automatizirao stečeno znanje.
A mali mozak se trenira ponavljajućim ritmičkim vježbama, kroslateralnim pokretima, uvođenjem metronoma u aktivnosti. Vježbe mogu biti i kognitivne ako u njih uvedemo slijed, ritam i ponavljanje. Malom mozgu svejedno.
Baš kao što mali mozak automatizira fizičke pokrete, on također automatizira mentalne sekvence (postupne procese koji se koriste u aritmetici, rješavanju problema i zaključivanju).
I tako za kraj, veza između škakljanja i matematike dobrim dijelom leži u malome mozgu
https://www.jneurosci.org/content/44/2/e1482222023
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC8112041/
