03/11/2025
Prva ocjena koju je moja kćer dobila u prvom razredu je bila jedinica.
Diktat iz hrvatskog u kojem su presudila četiri slova koja je zrcalila (napisala naopako).
Osim što se to uopće nije smjelo smatrati greškom, moja curica je slomila desnu ruku početkom školske godine. To možda i ne bi bilo tako strašno da točno pet mjeseci prije toga nije slomila tu istu ruku na istom mjestu. Prošla je tešku operaciju, ruka joj je dugo bila u gipsu, a ona je u školi pisala lijevom rukom koliko je mogla. To je možda pridonijelo pogrešnom pisanju nekih slova.
Taj dan je došla kući grcajući u suzama.
Učiteljica je rekla da nije imala drugog izbora zbog druge djece, a i da se treba naučiti nositi s neuspjehom u životu.
Prihvatila sam to objašnjenje, jer su se u meni digli razni strahovi. Naučena sam da bespogovorno poštujem autoritet, čak i ako dolazi u obliku jako mlade učiteljice. Ona je ipak završila fakultet, bolje od mene zna što radi.
Osim toga, digao mi se strah da će mi moje mucanje stati na put, ispast ću smiješna kad mi se podigne anksioznost pa počnem mucati i tresti se u nastojanju da izguram riječi van i nitko me neće shvatiti ozbiljno. I još gore, nabacit će mi hrpu argumenata koje neću biti u stanju pobiti. Jer, u takvim situacijama ne samo da sam mucala, nego bih zaboravila ono što sam htjela reći. Kao da bi došlo do kratkog spoja u mozgu, sinapse bi podivljale i uskratile mi pristup informacijama.
Sigurnije je bilo šutjeti. Ali, tim je bolniji bio osjećaj da nisam zaštitila svoje dijete.
Kroz psihoterapiju sam gradila osjećaj vlastite vrijednosti i tražila svoj glas, figurativno i doslovno. Jer mucanje nije samo ono što vidimo na površini – zastajkivanje ili ponavljanje glasova, ogroman dio se događa u nama. I u taj dio treba pogledati. Kad imamo osjećaj da vrijedimo i da je ono što želimo reći vrijedno da se čuje, onda ćemo lakše pronaći snage da iskoračimo, makar i mucamo (ili imamo neki drugi izazov!).
Danas bih prevrnula školu naopako. Bila bih jedan od onih groznih, napornih roditelja kojih se u školi užasavaju. Ne bih tako tiho prihvatila nesuvislo objašnjenje, već bih pokazala svome djetetu kako se izboriti za sebe.
Danas znam da to mogu.
