08/10/2025
MOJIM STUDENTIMA - OPROSTITE MI
Jučer sam se kasno vratila s nastave. Cijelim putem, a bilo je lijepo vrijeme, mrve crvenih odsjaja zalazećeg sunca, malo prohladnog vjetra i more kao na dlanu, razmišljala sam o prošlim danima, sjećanja su svježa, čak i ona davna. Pitala sam se koliko sam griješila u svom radu, što sam ja to učila moje studente..godinu po godinu....s čim sam ih na ispitima "mučila" ...i zašto? Jesam li bila slijepa pored zdravih očiju, gluha...ili možda glupa! Jesam li hodala ne gledajući ljude oko sebe, okružena svojim svijetom, knjigama i glazbom, radeći posao koji beskrajno volim. Sve do jučer! Jučer je bio dan kada su sve iluzije nestale, maske koje sam samo gledala pale su..., a lica iza njih prestrašila bi i najhrabrije. Jučer je bio dan kada je Hipokrat po drugi put umro, a s njim i časna liječnička profesija, u ovoj zemlji. Zapravo, umrle su sve časne zdravstvene profesije, spaljeni su za sva vremena njihovi etički kodeksi. Ne vrijede!
A moji studenti! Oprostite mi djeco što sam vas sve ove godine krivo učila, oprostite mi što sam i vama i sebi uludo trošila vrijeme, oprostite mi za svaku vašu suzu i neprospavane noći prije ispita, oprostite mi što sam vam "dušu vadila" tražeći da mi objasnite djelovanje prema vlastitoj savjesti, iz dužnosti, vjerujući u ljudskost, čast i poštenje. Jer ja, vaša profesorica, pojma nemam, jučer je to javno objavljeno u svim javnim medijima. Krivo sam vas učila, tražila sam od vas da časno, predano i pošteno učite i radite svoj posao. Tražila sam od vas da nesebično pomažete potrebite, bolesne i slabe. Tražila sam od vas da pregledate sve zakutke znanja i znanosti, jer morate znati, jer liječite ljude, jer se greške u našoj profesiji plaćaju životom, onih u bolničkim krevetima. Učila sam vas da iznad svega budete ljudi...i tek sam jučer shvatila (a u "zlatnim" sam godinama života) da sam vas cijeli svoj profesionalni vijek krivo učila, da sve knjige koje sam napisala s radošću (misleći na vas, da imate iz čega učiti) ništa ne vrijede. Nemojte učiti iz njih. Osvrnite se oko sebe i učite od onih za koje sam vam do jučer govorila da su najgori od najgorih, onih koji su izdajice svojih kolega i profesije i da okrenete glavu od njih ako ih, ne daj Bože, sretnete negdje na putu. Učite od njih, jer jedino tako možete preživjeti, opstati i ostati u ovoj zemlji. Molim vas imajte za mantru "za ideale umiru budale! I na kraju, još jedan put molim - OPROSTITE mi djeco moja, kriva sam.
Sonja Kalauz
-hvala Vam profesorice na ovom pismu jer citajuci te Vase rijeci sam shvatila da ima nas koji smo ljudi❤️
HVALA🌞
