https://www.facebook.com/145825058609288/

Danijela Simić

Home
Croatia
Vukovar
Danijela Simić

Contact information, map and directions, contact form, opening hours, services, ratings, photos, videos and announcements from Danijela Simić, Alternative & holistic health service, Vukovar.

04/10/2025

Prije nekog vremena sanjala sam jedan vrlo zanimljiv san...
Znate one snove koji i nakon buđenja ostanu intenzivno jaki i kristalno jasani...
Toliko jasani da slobodno možete pomisliti da su se zaista dogodili i na javi...

Nalazila sam se na na terasi nekog kafića na popodnevnoj kavi..
U jednom trenutku prilazi mi popriličnom mala djevojčica i traži da ga podignem u krilo..
Mene je u tom trenutku preplavio osjećaj ljubavi i mira..
I čim sam ju uzela u krivo prilazi mi njezina majka i govori da je ona djevojčica sa posebnim potrebama i da ne može uspostaviti kontakt sa nikim..
Stojeći pored mene u čudu gleda kako me djevojčica grli..

-"Samo ju pustite da bude sada samnom.."

Tom rečenicom sam se probudila i dalje osjećajući ogromnu ljubav i mir...

Volim ovako jake snove protumačiti po Jungu i arheripski jer vjerujem da nose važne poruke iz nesvjesnog...

Ali ovaj san je imao još jednu poruku, a ja sam dobila neku vrstu zadatka...

Dva dana nakon njega, zvoni telefon...

-"Jel bi htjela raditi kao asistent u vrtiću djetetu sa poteškoćama u razvoju?"

Ostala sam u čudu, ali jasnije nije moglo biti...

Naravno da želim...
Želim svim srcem...

Iako je ta ponuda došla u trenutku kada mi je raspored po prilično natrpan i traži od mene da neki meni važan projekt na godinu dana stavim po strani, prihvatila sam taj poziv...

Ukoliko je na ovaj način došao, znam da je važan...
Za mene i za nju...

I da, mogla sam ući u glavu i logično i racionalno donijeti zaključak kako se to trenutno nikako ne uklapa u moje planove i moj put...
I da, mogla sam, misleći da sebe trebam staviti na prvo mjesto iz ideje da znam što to znači, odbiti...

Ali nisam...

Velikim dijelom zbog sna, ali i jednim dijelom sigurno iz zbog toga što sam se već puno p**a uvjerila da ono što mislim da znam je veličine zrna pijeska naspram oceana onoga što tek trebam spoznati...

Što ćemo nas dvije razmijeniti jedna sa drugom i što ćemo naučiti jedna kroz drugu tek treba otkriti...
Ali vjerujem da će to iskustvo biti otkrivenje još jednog dijela svemira u nama...

Život je nepredvidljivo predivan kada izađeš iz glave...

Jer duše znaju i odabiru svoje ljude i svoj put...
A mi, nemamo pojma o ničemu..

02/10/2025

Kada god je od mene traženo da sa zamislim kao drvo, moje tanko korijenje je sezalo tek ispod površine zemlje...

Kao da nisam stvorena za Zemlju nego za nebo...

Kao da ovaj svijet nije sigurno mjesto za mene...

Ali i najviša znanja ostaju tek iluzija i postaju još jedna sigurna zavodljivu varka ukoliko nismo spremni biti ovdje...
Na Zemlji...

Godinama su mi se otvarale visine i što su nebeske mudrosti bile veće i jasnije, to sam više bila uvučena u opsjenu takozvane mudrosti...

Jer mudrost je zapravo i jedino utjelovljno znanje...
Sve ostalo je varka...

Kada sam napokon shvatila da se ne mogu sakriti ni u nebu ni u iluziju znanja, bojažljivo sam spustila pogled prema Zemlji...

Po prvi put osjetila da korijenje, koliko god tanko i nesigurno, zna svoj put...

Nebo me učilo o širini duše, ali Zemlja me učila o dubini postojanosti.

Nebo me podsjećalo da sam u formi duše beskonačna, s Zemlja me podsjećala da sam živa...
Ovdje, sada i isključivo u tijelu.

Mudrost koju sam tražila u visinama uvijek me, ko za inat, vraćala natrag...
Jer ne možemo mudrost nadmudriti, koliko god se trudili...

Taj povratak mi je uvijek bio bolno istinit...

Sve dok nisam shvatila da najviše letove koristim iz straha i najnižih pobuda...

Naučila da tek kroz korak po Zemlji, kroz vlastiti dah i kroz dlanove koji se ne plaše dodirnuti stvarnost...
Nebesko znanje ima mogućnost postati živo...
Tek tada i ja imam priliku postati istinito živa...

Jer mudrost ne živi u oblaku riječi, pojmova ii znanja, već u tijelu koje osjeća ritam neba dok u povjerenju stoji čvrsto ukorijenjeno u zemlji...

Grlim ti dušu 🫂

20/08/2025

Iz one unutarnje rupe prazne težine gdje tišina proizvodi najviše buke treba znati izaći...

Zaglavljena životnim iskustvima koji postaju breme...
Prvo za srce...
Pa za dušu...
A, zatim za pluća...
Sve dok ne postanu teret na leđima koji slama stup života...
Kralježak po kralježak...

Iz te rupe treba moći vidjeti izlaz...
Iz te rupe treba smoći hrabrosti i zakoračiti...

Iz rupe razlivenih osobnih granica, nepostojeće vjere u sebe i nade u bolje sutra...

Unutarnje predane borbe, tišina poraženog srca i žrtvovane duše kao pečat sudbine koja mi je životno neukoj dodijeljena...
Kao žrtva žete nedozrijelog klasa...
Nema dalje...
A ne može dublje...

Iz te rupe treba znati izaći...
I kada koljena klecaju, a srce umorno od života šuti...
I kada duša izgleda kao polje spaljenih klasova...
Iz te rupe treba iznijeti sebe...

Da u svjetlu pronađeš onu sebe koju si živu zakopala.

Korak po korak...
Dah po dah...
Dan po dan...
I teret polako pretvaraš u snagu...

Rupa nije smrt, ali nije ni život...
Ona je prijelaz u točki pucanja svega starog, odavno istrošenog, gnjilog, spaljenog, rasadnutog i poznatog...

Kada zaista bude preteško...
Iz nje ne izlaziš ista...
Izlaziš uspravna, hrabra i nadasve svoja...

To je mjesto gdje ponovo postaješ svjesna da si živa...
I odahneš jer ponovo dišeš život...
Raduješ se svakom jutarnjem buđenju...
I novom viđenju sebe i života...

U tami klija svitanje...
Grlim vam dušu 🫂

17/08/2025

Svijest da to što smo osvijestili neki obrazac, ne znači da smo taj obrazac i promijenili, donijela je sa sobom istinitu i dugo traženu promjenu...

Prvo osvjestiš da nesvjesno juriš priznanje vrijednosti tamo gdje nema vidljivog kapaciteta za to i da te ta dinamika istovremeno povrijeđuje i privlači...

U toj za, mene ključno genijalnoj spoznaji sam se osjećala prilično oslobođeno...
Kao da sam napokon napustila zatvor kojeg sam do tada nazvala jednostavno...
Životom...

Naravno da je taj osjećaj slobode za mene označavao kraj jednog života i početak nekog potpuno drugog i drugačijeg...

Međutim, shvatih nakon nekog vremena da sam samo naučila prepoznati na prvu koga ne puštati blizu, da slučajno ne bih završila u ponavljajućoj drami jurenja za nečim što znam da nikada neću stići.

Postala sam oprezna i svjesna.

No, jesam li zaista iscijelila potrebe svoje sjenke?

Nekada se tako ušuškamo u potpunu identifikaciju sa sviješću i obnevidimo činjenicu da nesvjesni obrasci još uvijek postoje...
Samo sada nose neko novo lice...
Tiše, suptilnije i nadasve mudrije...
Kao da i oni uče zajedno sa nama...

Potisnula sam sve što me zapravo privlačilo, a imalo sladak miris tako poznato gorkog iskustva...
I onda se pitala zašto su odnosi postali sigurni ali nekako opipljivo neopipljivi...
Stvarno nestvarni...

Istina, više nisam upadala u drame...
Učila sam biti viđena bez dokazivanja...
Učila sam što znači osjećati se prihvaćeno bez truda...
To predivno iskustvo donijelo je sa sobom duboke spoznaje ljubavi i lakoću...
Pripremajući me zapravo za pad...
Pad u ambis, ovaj put, bez sladunjavosti iluzija i maštanja...

Bila sam svjesna da se otvaram za proces integracije osobne vrijednosti koja je do tada, tek kratko bivala u mojoj glavi, u obliku svijesti i spoznaje...

I bez obzira na svijest, pad je pad...
I bol je bol...

Iscjeljenje nije, čini mi se, zbrinjavanje trauma u odnos i bivanje samo tamo gdje ništa
ne žulja, zanemarujući osjećaj da ništa zapravo nije ni potaman...

Iscjeljenje je ponekad i svjesni korak u poznato ali bez ikakvog fantaziranja i romantiziranja boli...
I novi početak...
Grlim vam dušu 🫂

03/08/2025

Divno je imati nekoga pred kime možeš biti ogoljena do srži...

Nekoga kome tvoj mrak nije zastrašujuć i ružan...
Nekoga tko razumije tvoje utihle vriskove boli i glasnu tišinu tvojih sumnji...
Nekoga tko ljubav osjeća svakom stranicom svog bića i kada je teško...
Nekoga tko se ne boji u tvome mraku osvjetliti sebe...

Nekoga kome tvoja svjetlost nije triger za manju vrijednost...
Nekoga tko te pušta da dišeš i kada je zrak toksičan...
Nekoga tko razumije neutaživu žeđ za srećom i stoji uz tebe puštajući te piješ sa izvora tuge...
Opet...

Netko ga tko podržava tvoj, još jedan, začaran krug iluzija...
Nekoga kome istina nije strana...
Nekoga tko tvoje prisustvo osjeća domom...
Nekoga tko zna da dobre namjere često ne vode ispravnim stazama...

Nekome kome sumnja ne predstavlja kraj...
Nekoga tko tvoje demone voli i razumije...
Nekoga tko je tu i kada ti odustaješ...
Nekoga pred kime ne moraš biti jaka...
Nekoga pred kime možeš biti svaka verzija sebe bez straha od osude...

A jesmo li spremi i sami biti nekome, taj netko...

Imam tu sreću imati takve ljude u svom životu i blagoslovljena sam biti ta osoba njima...

I to je moj izvor zahvalnosti životu kojem se vraćam kada izgubim smisao...
Jer događa se da se umorim od procesa osvješćivanja...
Događa se da se, tako iscrpljena, pitam vrijedi li ovo sve...
A onda...

Pogledam u njih i znam da dom i mir imam u sebi i njima...

Budimo dovoljno hrabri stati na stranu ranjivosti, čak i kad nam se čini da oklop ega bolje pristaje.

Budimo ljubav koja ne traži uvjete.
Budimo prisutnost, smisao i dom...
Sebi i njima.

Address

Vukovar

Website

facebook.com

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Danijela Simić posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Danijela Simić:

Shortcuts

Want your practice to be the top-listed Clinic in Vukovar?