ProSelf

16/11/2025

"Tugovanje je jedno od bolnijih, ali i "najpoštenijih", čistih, zdravih kontakata sa sobom. Čin kojim kažemo - ovo mi je (bilo) važno, i dalje mi je važno i bez toga sam ostao, ostala. I nastavljam dalje!" ❤️

Kada neko pita šta mi to zapravo radimo na psihoterapiji, možemo slobodno reći da na psihoterapiji mi najčešće - žalujemo.

Tugujemo, žalujemo - prorađujemo i nosimo se i sa stvarnim razočaranjima i životnim gubicima (gubicima odnosa, veza, ljudi, poslova, zdravlja, mladosti itd.), kao i sa gubitkom nečega što možda nikada nismo ni imali, a želeli bismo da smo ga u iskustvu imali - da je nečega bilo više, da je bilo bolje, da je bilo kvalitetnije.

Možda neka pohvala roditelja više. Neki topliji pogled više. Ili manje kontrole, manje kritike. Kao što je čuveni psihijatar i psihoterapeut Irvin Jalom tako mudro izrekao u ovom sjajnom citatu - "pre ili kasnije, moramo odustati od nade za boljom prošlošću".

Često nakon mnogo našeg insistiranja, ljutnje, psihičkih simptoma, čudnih samosabotaža i manevara da izbegnemo suočavanje sa tugom, smognemo snage da najzad otpustimo i da najzad ožalujemo. Da odustanemo od "nade za boljom prošlošću".

Neke tuge nas, pak, baš iznenade - npr. one koje prate diplomiranje, stupanje u brak, finansijski boljitak. Kako? Zašto? Svaki početak zapravo predstavlja i kraj nečeg drugog... a što nam je takođe bilo važno. Bezbrižnosti mladosti, singl života, uprkos lepoti zajedništva... "Krajevi" podižu emociju tuge, snuždenosti, neraspoloženja - i one nas daju zbuniti. U nas ubaciti crva sumnje, destabilizovati nas. Udajem li se ja za pravu osobu? Zašto sam "down", a toliko sam želeo ovaj posao...? Mislila sam da ću nakon diplomiranja živnuti, šta je ovo...?

Kompleksna smo bića i možemo biti svesni i različitih aspekata našeg bića, sa možda oprečnim potrebama, pa i oprečnim osećanjima. Možemo podnositi i upravljati ovom ambivalencijom, možemo je samosvešću, ličnim radom u dobroj meri i razrešiti. Možemo odtugovati ono što ostaje iza nas, pa ga i reintegrisati u novi život. Možemo nastaviti dalje.

Tuga, žalovanje, važne su emocije koje prate gubitke, razočaranja, životne promene, pa paradoksalno i pozitivne životne promene. Kao i sa svakom emocijom, važno je stupati u kontakt sa tugom kako bismo prosto - "nastavljali dalje". Tuga nam pomaže da nastavljamo dalje informišući nas šta nam je zapravo važno, koje su naše vrednosti, te stvarajući psihološki prostor i vreme da se od starih okolnosti oprostimo i adaptiramo na nove.

Važno je učiti se porukama naših emocija i senzitivnog bića kako bismo znali kako da se emocijama služimo, njima upravljamo, njima se koristimo. Da bismo znali kako da vozimo emocije, umesto da one voze nas. A pored psihoedukacije, pored jačanja emocionalnih kapaciteta kroz samosvest i sticanje znanja, ako za time osetimo potrebu ove emocije možemo dalje obrađivati i u psihoterapijskom setingu.

I da se podsetimo - tuga nije depresija. Obično se uplašimo da će nas tuga progutati ili u depresiju odvesti. A istina je sasvim suprotna - kada spremno i zdravo žalujemo, preboljevamo, otpuštamo, ostajemo van domašaja ozbiljnijih psihičkih poremećaja koji su obično manifestacija potisnutih, nerazrešenih i konfliktnih osećanja. Ne-kontakta sa sobom. Tugovanje je jedno od bolnijih, ali i "najpoštenijih", čistih, zdravih kontakata sa sobom. Čin kojim kažemo - ovo mi je (bilo) važno, i dalje mi je važno i bez toga sam ostao, ostala. I nastavljam dalje!

Ukoliko te tema tugovanja dira, možda i plaši; ako su u tebi okeani nepreboljenih stvari ili pak tinjaju "male tuge", razočaranja koja obično ne svrstavamo u gubitke, ali nas jednako bole (propali dejt - gubitak ponovo pobuđene nade ili grub komentar generalno dobrog partnera ili prijatelja - ponovno podsećanje da moramo preboleti iluziju o savršenim odnosima); ako te zbunjuju "paradoksalne tuge" koje prate pozivitne životne događaje - pogledaj lekciju "1.4 Tuga: Emocija gubitka i razočaranja" na našoj psihoedukativnoj platformi, a zatim dođi na Zoom meet-up grupe Beleške o visokoj emotivnosti u utorak 18.11. u 18h - da se zajedno podsetimo poruka koje tuga zapravo želi da nam saopšti. 📣✍️✨

Ne brini ako lekciju ne uspeš da pogledaš; biće kratkog pregleda na početku susreta. Link za priključivanje grupi nalazi se u prvom komentaru objave.

Grupu Beleške o visokoj emotivnosti kreira i vodi,

~ Jelena Veljković, psiholog i psihoedukator, administrator stranice Beleške sa psihoterapije

05/11/2025

❤️

“What’s your greatest fear?” they ask
We answer right away
But what we’re really scared of
Isn’t what we actually say

‘Cause we’re not scared of flying
But of falling from the sky
And we’re afraid of failing
But we say we’re scared to try

It’s not that we’re afraid to want
But that we’re scared to lose
And we are not afraid to ask
But scared we’ll be refused

We’re not afraid of water
We’re just scared that we could drown
And we avoid the climb
In case we plummet to the ground

We’re not afraid of caves
But of the things that lurk inside
And it is not the dark we fear;
It’s the monsters that it hides

But if we’re scared of trying
Then we’ll never know success
And if we’re scared to hear a ‘no’
We’ll never hear a ‘yes’

If we’re terrified to lose
We’ll likely never win
And if we’re scared of drowning
Then we’ll never learn to swim

So take the deepest breath
And show the monsters you are brave
And maybe you’ll find treasure
In the darkness of the cave

Take the biggest step
And climb the mountain to its peak
Stretch your arms out sideways
And then take the biggest leap

‘Cause, we’re not scared of anything
Except of getting hurt
But life without a little risk
Is not what we deserve

And we can’t miss out on living
‘Cause we’re all too scared to die
For if we’re afraid to fall too hard
We’ll never learn to fly

******

Becky Hemsley 2023
Fabulous artwork by Jorge Mascarenhas

"Greatest Fears' is from Letters from Life: https://amzn.to/4hxlWyL
(affiliate link)

04/10/2025

🐾Svjetski dan zaštite životinja 🐾

Danas slavimo sva bića koja nas bezuvjetno vole, smiruju i uče kako da budemo prisutni u trenutku. ❤️
Životinje ne traže puno — samo pažnju, brigu i ljubav — a zauzvrat nam daju ono što je ponekad i najbolja terapija: mir, toplinu i osjećaj da smo viđeni upravo takvi kakvi jesmo.

U psihoterapiji često govorimo o sigurnom prostoru, o mjestu gdje možemo biti autentični.
Za mnoge od nas, taj prostor počinje upravo uz naše životinje. 🐶🐰🐯
Njihova prisutnost umiruje živčani sustav, snižava stres, a dodir ili pogled pun povjerenja zna učiniti više nego tisuću riječi.

Moja Rozi to zna najbolje🐶 💕
Ona me svaki dan podsjeća koliko ljubav može biti jednostavna — i koliko često su baš životinje naši najbolji terapeuti.
Zato danas, i svaki dan, čuvajmo njih — kao što oni čuvaju nas 💗

22/09/2025

✨Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama ✨

Nasilje nije samo fizički čin – ono ostavlja duboke emocionalne i psihološke rane koje često nisu vidljive izvana. Strah, osjećaj bespomoćnosti i gubitak povjerenja u sebe i druge mogu trajati godinama.

Kako možeš pomoći?
💜 Vjeruj – Ako ti se netko povjeri, najvažnije je da vjeruješ.
💜 Slušaj bez osuđivanja – Ne postavljaj pitanja poput: “Zašto nisi ranije otišla?”, već pruži prostor i sigurnost.
💜 Ponudi podršku – Ponekad je dovoljno reći: “Tu sam za tebe.”
💜 Ohrabri traženje stručne pomoći – Psihološka podrška i terapija mogu biti važan korak ka iscjeljenju.

Ako prolaziš kroz nasilje, znaj da nisi sama. Potražiti pomoć znak je snage, a ne slabosti. ❤️

Svaka žena (i muškarac) zaslužuje život bez straha, poštovanje i ljubav. 🌿

01/09/2025

❤️ Danas ProSelf slavi 5 godina! 🥳🍀

Kad sam prije pet godina krenula u poduzetništvo, mislila sam da ću najviše učiti o vođenju obrta, financijama i marketingu. Ali zapravo – najviše sam naučila o sebi.

Najveći izazovi nisu bili negdje vani nego oni u mojoj glavi 😃.
Hoću li uspjeti opstati? Kako ću se nositi s periodima kad ima manje posla, za vrijeme godišnjeg ili kad sam bolesna? Kako da ne izgorim u trenucima kad ga ima previše?
Što ako nešto ne znam (a ja volim sve znati... po mogućnosti punoooo unaprijed 🙈)?

Malo po malo sam otkrila (i još otkrivam) da je poduzetništvo, baš kao i psihoterapija, proces. U njemu učiš stati, promisliti, potražiti podršku kad treba i stalno tražiti novu ravnotežu.

Od svojih klijenata učim svaki dan. Iako dolaze da bi oni "dobili" nešto od mene, razmjena je uvijek obostrana i na tome sam beskrajno zahvalna ❤️.

Također sam naučila da podrška u poslu dolazi iz različitih smjerova – od obitelji, prijatelja, kolega, pa i potpunih stranaca – i da se, kao i život, s vremenom mijenja.

🌱 Moje lekcije iz ovih 5 godina:

✨️Najveće prepreke često nosimo u sebi.

✨️Ravnoteža nije konačno odredište nego stalni proces.

✨️Podrška se mijenja, ali uvijek postoji – ako smo otvoreni primiti je.

✨️Učenje nikad ne prestaje – kroz iskustva, knjige i ljude koje susrećem.

Veselim se vidjeti što ProSelf čeka u idućih 5... idemo dalje🥳 ❤️🥰🍀

19/07/2025

Nisam mislila da ću uopće komentirati temu para na Coldplay koncertu, no količina publiciteta koju je ta situacija dobila potaknula me da ipak podijelim nekoliko misli. Možda iz profesionalne uloge, a možda i zbog neke privatne refleksije.

Javni linčevi su nešto što me oduvijek užasavalo. Nezamisliva mi je količina interesa i moralne panike koja se aktivirala zbog jednog trenutka: dvoje ljudi na koncertu, uhvaćenih kamerom u prisnom trenutku — vrlo vjerojatno usred izvanbračne veze.

Taj čin ne opravdavam. Ali ono što mi se čini zastrašujuće je to kako u jednoj sekundi cijeli tvoj život, svi tvoji izbori, sav tvoj rad i trud — počinju biti gledani isključivo kroz prizmu jedne jedine situacije.

Mi zapravo o tim ljudima ne znamo ništa. Ne znamo kakvi su kao kolege, kao prijatelji, roditelji, lideri. Ne znamo što su sve učinili dobro, tko ih voli i zašto. Sve to postaje nevažno u trenutku kada ih kamera prikaže na način koji se ne uklapa u naš moralni okvir. Jedna pogreška briše cijeli kontekst. Ostaje samo etiketa... i javni linč.

Također, u ovom slučaju postoji još jedan sloj koji ne mogu ne primijetiti: riječ je o vrlo bogatim, utjecajnim ljudima. I iskreno, mislim da se u cijeloj priči ne bi podigla ni približno ovolika prašina da su u pitanju bili "Đuro i Katica" prosječnih primanja. Tada to vjerojatno ne bi bila vijest. Moralizira se jače kad se radi o onima koji imaju više — više novca, više moći, više pažnje. I to mi je isto, na nekoj razini, zabrinjavajuće.

I na kraju — ono što me možda najviše zabrinjava jest to koliko je ova priča dobila više javnog prostora, medijskog interesa i strasti od brojnih stvarnih tragedija koje se upravo sada događaju u svijetu: ratova, progona, smrti djece, ljudske patnje na masovnoj razini. Taj pomak fokusa govori puno o nama kao društvu, a i o tome koliko je lako upravljati masom. Zastrašujuće 😔