22/02/2026
Zadnjih dana čujem dvije krajnosti: jedne koji djeci brane bilo kakvo maskiranje i druge koji u tome ne vide nikakav problem, pa djeca završe u kostimima koji su sve samo ne dječji. 🎭
Kao mame, često se lomimo pod osjećajem krivnje. No, idemo pogledati širu sliku. 🧐
Vjerujem da naš zadatak nije bježanje, nego usmjeravanje. Sveta Faustina nas podsjeća na važnost zadovoljštine i molitve u ove dane, ali nas i poziva na budnost srca. Kao i Crkveni spisi. Maska ne smije postati paravan za raskalašenost, nego prostor za čistu dječju radost.
Mene osobno više brine trenutak kod veće djece kada igra prelazi granice i postaje neprimjerena. Tu nastupamo mi – kao oni koji uče djecu kako pobijediti kušnje tijela, svijeta i đavla o kojima piše sv. Ivan apostol. Bolje je da se s tim kušnjama susretnu dok smo mi uz njih, vježbajući kreposnu umjerenost, nego da ih svijet nespremne proguta kasnije. 🛡️
Budimo svjetlo. Molimo više za vrijeme fašničkih dana, ali i učimo našu djecu kako se veseliti bez grijeha.
„Veselite se u Gospodinu, ali ne griješite.“ – sv. Ivan Bosco🕊️
Na kraju, podsjećam na one Isusove riječi da nas ne prlja ono što ulazi u nas (ili što stavimo na sebe - ako je čedno), nego ono što izlazi iz našeg srca. Zato se ne bojim kostima vatrogasca ili princeze – bojala bih se samo ako bi ta igra u mojoj djeci budila oholost ili zloću. Naš je posao čuvati njihova srca čistima, dok se njihova tijela igraju, ali ih i opremiti opremom za život u svijetu.
Što vi mislite? Kako balansirate između dječje želje za maskiranjem i očuvanja vrijednosti? Pišite mi! 👇
