11/11/2025
Zagovara li vjera vegetarijanstvo ili jedenje mesa?
Dobro je poznata ljubav proroka Muhameda prema životinjama. Jednom je, zatekavši mačku kako spava na rubu pokrivača kojim se pokrio odrezao taj komad da je ne probudi. Zašto je onda Muhamed dozvolio jedenje mesa? Kao i Isus, i on je morao koristiti tehniku postupnog uzdizanja neukih narodnih masa. Prije njegove pojave stanovnici Arabije bili su mnogobošci, bigamija je bila pravilo, a pijanstvo norma.
Suvremeni način života i proizvodnje hrane kao temelj opstanka ljudske civilizacije promijenio je način razmišljanja o načinu prehrane. Sve učestalija pojava novih neizlječivih i smrtonosnih bolesti modernog doba usmjerila je ljude da traže spas u zdravoj hrani. Tako je svojevremeno za vegetarijanski način prehrane postalo opće prihvaćeno mišljenje da je zdraviji od klasičnog. Smatra se da vegetarijanstvo produžuje život, da su pristalice prehrane namirnicama biljnog porijekla vitalnije i oslobođene niza zdravstvenih tegoba koje prate današnjeg čovjeka. Vegetarijanstvo je postalo globalna planetarna filozofija u kojoj se biljna hrana proglašava univerzalnim lijekom i moralno najprihvatljivijim načinom prehrane. S druge strane njezini protivnici zagovaraju da su ljudskom organizmu potrebne namirnice životinjskog porijekla, te da je dugotrajnije vegetarijanstvo siguran put u bolest. U polemičnim raspravama o mogućim načinima prehrane često se uz otvaranja brojnih pitanja traži opravdanost u starim vjerskim spisima. Je li Bog vegetarijanac? Je li odobrio ili zabranio jedenje mesa? Opravdavaju li sveti spisi ubijanje životinja? U vjerskim spisima jedni nalaze opravdanje za jedenje mesa, a drugi strepe od Božje kazne i pri samoj pomisli na takav čin. Upotrijebi li se za početak samo logika zdravog razuma, jasno je da Bog voli ono što je stvorio. Dakle, ne samo ljude, nego i druga bića. To znači da nema stvorenja koje bi bilo izvan dosega Božje milosti. Takvo teološko polazište za vegetarijanstvo nalazi se u religijama vedantizma, budizma, a podržano je od Židova, kršćana i raznih islamskih sekti.
Ne počini umorstvo
U Starom zavjetu mogu se iščitati proturječne odredbe glede načina ishrane. “Sve što se zeleni nastalo je iz sjemena, sve voće s drveća, to sam vam dao za hranu” /Postanak, 1.28/, a s druge strane kao da se kaže: “Sve pokretno, stvar koja živi, bit će ti hrana” - /Postanak,9.3./ Istrgnuta iz konteksta povijesnih okolnosti, ova i još neke Božje izjave postale su uporište većini Izraelaca, a kasnije i kršćana da jedu meso. Neki izučavatelji Biblije ne slažu se da grčka riječ herpeton ”označava“ sva pokretna bića, već da se odnosi na “gmizavce“. U vrijeme kada nije bilo druge hrane Bog je dao dozvolu da se jedu školjke, rakovi i puževi, a nikako toplokrvne životinje.
Druga zanimljiva situacija navodi se u Mojsijevom Petoknjižju. Za vrijeme lutanja egipatskom pustinjom Bog je svoj narod opskrbio “manom“ (hranom života), čudnovatom biljkom koja sadrži sve potrebne sastojke. Međutim, “mana“ je vremenom dosadila, pa su mnogi poželjeli meso. Bog im je odobrio da jedu prepelice, ali očito, nezadovoljan njihovim izborom, zajedno s mesom poslao je i kugu. Od tada se, tradicionalno, mjesta gdje su pokopani Izraelci nazivaju “grobovi požude“, zbog toga jer su željeli nešto što im nije bilo potrebno - meso.
Temeljni pristup samilosti je zapovijed: “Ne ubij!“. Iako vrlo jasna, zapovijed se rijetko kada prihvaća izravno. Najčešće je mišljenje da se ona odnosi na ubijanje ljudi. Ali, ne bi li tada zapovijed glasila. “Ne počini umorstvo”?
Točan hebrejski navod zapovijedi glasi: “Lo tirtzach“, gdje se “tirtzach“ odnosi na bilo koju vrstu ubijanja.
Vjerojatno glavni razlog zbog kojeg mnogi kršćani jedu meso je rašireno vjerovanje da je to radio i Isus Krist. Iz učenja Isusa koje uključuje ljubav, samilost i toleranciju, nešto takvo je teško zamislivo. Međutim, Novi zavjet devetnaest p**a navodi primjer kada Isus traži meso. Dakako, grčka riječ “broma“ koja se prevodi kao “meso“ pravilno je prevedena riječju hrana. Zato kada Isus pita: “Imaš li kakva mesa?” - /Ivan 21.5/ treba samo pročitati: “Imaš li štogod za jelo?”.
Ljubitelji mesa svakako će spomenuti čudesan slučaj kada je Isus nahranio iz košare mnoštvo naroda ribom i kruhom. Izučavatelji Novog zavjeta ukazuju da se u njegovim najranijim rukopisima ne spominje riba, nego voće. Tek nakon četvrtog stoljeća, kako tvrde, došlo je do zamjene. Točnije 325. godine Nicejskim saborom, kada su tzv. „korektori “ izbacili ili prepravili službene tekstove koji su svojim sadržajem spriječili da kršćanstvo postane popularna i službeno prihvaćena vjera Rimskog Carstva.
Car Konstantin je tada odlučio da njegova verzija kršćanstva bude jedina verzija. Iako je do tada jedenje mesa bilo zabranjeno, od tada postaje obavezno za sve. Oni koji su bili vegetarijanci, morali su to tajiti. Unatoč progonima vegetarijanstvo se sačuvalo u okviru kršćanstva pod okriljem raznih redova i sekti, a primjeri velikih svetaca poput Sv. Franje Asiškog svjedoče o ljubavi i samilosti prema životinjama.
Prorok Muhamed volio je životinje
Prema islamskoj tradiciji u Meki, rodnom mjestu proroka Muhameda, nijedna životinja ne smije biti ubijena pa čak ni komarci, sisavci ili muhe. Hodočasnik mora paziti da ne zgazi mrava, jer Meka treba biti mjesto u kojem vlada savršena harmonija među živim bićima. Iako se na islam gleda kao na religiju koja ne podupire vegetarijanstvo, islamska tradicija, a iznad svega osobni primjer proroka Muhameda, daje sasvim drugačiju sliku.
Kako je islam nova religija, sačuvano je dosta specifičnih detalja o Muhamedovoj svakodnevnoj prehrani. Njegovi najraniji biografi tvrde da je Prorok najviše volio vegetarijansku hranu: mlijeko, jogurt s maslacem i orasima, krastavce s datuljama. Njegovo omiljeno voće uz koje je tjednima živio, bili su grejp i smokve. Iznimno je volio med i često ga je jeo pomiješanog s octom. Znao je govoriti da tamo gdje ima obilje povrća, spuštaju se kohorte anđela. Dobro je poznata njegova ljubav prema životinjama. Jednom je, zatekavši mačku kako spava na rubu pokrivača kojim se pokrio, odrezao taj komad da je ne probudi.
Zašto je onda Muhamed dozvolio jedenje mesa? Kao i Isus, i on je morao koristiti tehniku postupnog uzdizanja neukih narodnih masa. Prije njegove pojave stanovnici Arabije bili su mnogobošci, bigamija je bila pravilo, a pijanstvo norma. Ako bi žena rodila žensko dijete, supružnici bi ga zbog sramote sahranili živog /Kuran, Sura 6. stih 140/. Seksualni odnosi između majke i sina su morali biti Kuranom zabranjeni /Sura 4. stih 19-24/. Kako bi ipak na neki način privukao te ljude i okrenuo ih Alahu, Muhamed je učinio kompromis i dopustio jedenje mesa ograničivši ga tradicionalnim kurbanom, kojim se tehnički ograničava broj ubijenih životinja, a srce onog koji kolje životinje pročišćava se recitiranjem Kalimaha i gledanjem u oči žrtvovane životinje. Učeni komentatori kažu da je čak i Prorokov odlazak iz smrtnog svijeta pouka sljedbenicima o štetnosti mesa. Priča kaže da je zavidna žena pozvala Muhameda i njegov sljedbenike na ručak i poslužila im otrovano meso. Prorok je vidio svojim duhovnim očima da je meso otrovano i zbog toga je zabranio svojim pratiteljima da ga jedu. Sam je kušao ponuđeno meso od kojeg se razbolio i nakon dvije godine bolovanja, 632. godine napustio tijelo.
U današnje vrijeme dinamičnog tempa rada i života nameće se više nego potrebnim uspostaviti i održati tjelesnu i duhovnu ravnotežu. Pored sintetičkih sredstava za smirenje ili stimulaciju, suvremeni čovjek nastoji pronaći lijek u zdravoj hrani bilo da je biljnog ili životinjskog porijekla. U svijetu obilja u kojem je znanstveni čovjek preuzeo ulogu Stvoritelja upitno je govoriti o blagoslovu ljudske prehrane. Koliko je ona uopće zdrava da može pridonijeti zdravlju, pitanje je koje suprotstavlja težnje za zdravim životom i ekonomske računice suvremenih proizvođača hrane. Mnogi zagovornici temeljnih vrijednosti života rješenje vide u poštovanju načela prošlih vremena, ukazujući na nestanak izgleda za oporavak apokaliptične situacije u sadašnjem, a još manje u vremenu koje predstoji. (Napisala: Mirela Holly)
