Centar Coralina

30/10/2025

Kako nam se širi tim, tako nam se širi i ponuda usluga. 😊 Nakon puno godina upita, konačno imamo u procjeni i ADHD testiranje odraslih osoba. U naše vanjske suradnike spada i psihijatrijska klinika s kojom surađujemo u kontekstu ND dijagnostike, ali i drugih teškoća mentalnih zdravlja, budući da uz neurodivergentnost često idu i drugi problemi. U tom procesu ćete upoznati Anamariju, a Helenu ste već upoznali. 🥰

Uz to, naša Karla radi i procjenu disleksije i disgrafije, ne samo djece, nego i adolescenata te odraslih osoba.

Od siječnja 2026. ćemo imati u ponudi i grupice za autistične školarce i adolescente.

Sve informacije možete dobiti na centar.coralina@gmail.com

24/09/2025

Paracetamol ne uzrokuje autizam. Autizam nije bolest. Nema lijeka za autizam. Majke nisu krive za autizam svoje djece.
Kanner je 1943. postavio prvu dijagnozu, a autistične osobe su postojale i tisućama godina prije, samo nisu imale dijagnozu. Sve višestruke teškoće su tada bila mentalna retardacija, a bez višestrukih teškoća seoski čudaci ili vrhunski osebujni znanstvenici.

Izvor Centar Proodos

29/08/2025

MIT #13: Autistične osobe ne žele prijatelje.

Ovo je još jedan od najčešćih i najtvrdokornijih mitova vezanih uz autizam. Iako su sve autistične osobe različite i svatko ima drugačije potrebe za socijalizacijom ipak se vrlo često pogrešno pretpostavlja da sve autistične osobe odbacuju društvene odnose ili da im ondnosi nisu potrebni. Takvo shvaćanje proizlazi iz nerazumijevanja načina na koji autistične osobe komuniciraju, izražavaju emocije i doživljavaju bliskost.

Autistične osobe mogu željeti i cijeniti prijateljstva jednako kao i svi drugi, ali njihovi obrasci socijalne interakcije ne moraju odgovarati uobičajenim očekivanjima. Dok se u društvu često naglašava važnost grupnih okupljanja, neformalnih razgovora ili stalnog kontakta, mnogim autističnim osobama bliskost se često temelji na zajedničkim interesima, iskrenosti i pouzdanosti. Takva prijateljstva mogu izgledati neuobičajena, ali ona nisu ništa manje vrijedna.

Kada se autistične osobe ne uklapaju u zadane obrasce socijalnog ponašanja, okolina to ponekad pogrešno tumači kao nezainteresiranost. Prepreke zapravo često leže u nerazumijevanju i nedostatku prilagodbe od strane okoline. Upravo je zbog toga važno naglasiti da autistične osobe žele prijatelje, ali njihovi načini stvaranja i održavanja odnosa mogu se razlikovati od onih koji su društveno dominantni.

Razbijanje ovog mita ključno je kako bi se otvorio prostor za prihvaćanje različitih oblika socijalnih veza. Kada društvo prestane mjeriti prijateljstva prema unaprijed zadanim obrascima, tada će i odnosi autističnih osoba biti prepoznati i vrednovani kao jednako legitimni i
važni.

Kada se u medijima, medicinskim tekstovima ili u svakodnevnom govoru prikazuje autistične osobe kao osobe koje ne znaju i ne žele socijalizirati nanosi im se ozbiljna šteta. Takvim se izjavama autistične osobe prikazuje kao bića lišena želje za povezivanjem, gotovo neljudska.

Društveni pritisak koji govori da je samo jedan način socijaliziranja ispravan ponekad obeshrabri autističnu osobu da uopće stupi u odnos s nekim jer unaprijed misli da neće biti prihvaćena i voljena.

Korijen ovog mita leži u ranim opisima autizma, koji su ga prikazivali kao poremećaj obilježen “povlačenjem u sebe” i “nedostatkom interesa za druge”. Takav medicinski narativ stvorio je sliku autistične osobe kao izolirane i hladne, stvarajući stereotip koji se teško briše.

Ali autistične osobe žele prijatelje jednako kao i svi drugi ljudi. Razlika nije u želji, nego u uvjetima. Društvo je to koje postavlja prepreke, od rigidnih pravila komunikacije, preko stigme i diskriminacije, do nerazumijevanja autističnih načina izražavanja. Kada autistična osoba komunicira na svoj način, vrlo često iskreno ili direktno, to se često pogrešno tumači kao nezainteresiranost.

Prijateljstva su za autistične osobe možda nešto drugačije od onoga što većina očekuje. Ona mogu biti dublja i fokusiranija na zajedničke interese, manje vezana uz društvene rituale, a više uz međusobno razumijevanje, bazirana na iskrenosti i stabilnosti, umjesto na površnim interakcijama.
Za mnoge autistične osobe, jedan ili dva bliska prijatelja vrijede više od široke mreže poznanika. To ne znači manjak prijateljstva, nego drugačiju verziju toga.

Ako baš moramo pronaći “mane” u autističnom prijateljstvu, onda su to njegova “prevelika” vrijednost i krhkost povjerenja.

Za mnoge autistične osobe, prijateljstvo je nešto iznimno vrijedno. Nije to samo društveni ukras, nego duboka veza koja se gradi na iskrenosti i uzajamnom poštovanju. Upravo zato što se prijateljstvo ne doživljava olako, gubitak povjerenja može biti vrlo bolan i konačan. Ako nestane iskrenosti, ako se pojavi nepoštovanje i nestane povjerenje prijateljstvo se kod autističnih osoba vrlo teško obnavlja.

To ne znači da su autistične osobe “pretjerano stroge” ili “nesposobne oprostiti”, kako se ponekad stereotipno prikazuje. To znači da za njih prijateljstvo ima težinu, ono se temelji na transparentnosti i autentičnosti. Kada tih temelja nema, odnos prestaje biti prijateljski.

Pravo prijateljstvo znači biti viđen i prihvaćen takav kakav jesi. Ako društvo prestane očekivati da svi prijatelji izgledaju isto, vidjet će da autistične osobe ne samo da žele prijateljstvo, nego ga žive na način koji je iskren, trajan i duboko vrijedan.

Suncica Lovrecic Cekic

11/08/2025

Dok je Maja na godišnjem, Sunčica Lovrečić Čekić je "uskočila" i demistificirala još jedan mit :)

MIT #12 "Autizam se dijeli na lakši i teži."

Na prvu to zvuči logično. Osoba s “lakšim” oblikom autizma bolje funkcionira dok ona s “težim” funkcionira teže i ima veće potrebe.
Ali potrebe imamo svi, baš svi, i tko je taj tko određuje koje su veće, a koje manje?
Autizam nije stepenica po kojoj se hoda gore ili dolje, to je spektar, a spektar nije linija koja ide od svjetlijeg prema tamnijem, od “gotovo neurotipičnog” do “gotovo neživog”.
Spektar je trodimenzionalan, pun kontrasta, nijansi, preklapanja.

Podjela na “lakši” i “teži” više govori o tome koliko su drugi spremni pružiti podršku nego o samoj osobi. Ili još točnije govori o tome koliko je nečija patnja vidljiva i koliko se drugi s njom mogu nositi.

Zapravo se često ne mjeri autizam, nego količina nelagode koju netko osjeća pored osobe koja se ponaša drugačije.
A to nije dijagnostički kriterij već društveni problem.
Pa tako možemo imati osobu koja koristi govor, ali ima izražene probleme s planiranjem radnji, senzornom regulacijom i izvršnim funkcijama koja može biti doživljena kao netko s “lakšim” oblikom autizma dok ne dođe do točke kad joj sustav ne može ili ne želi pomoći.
Tada ćemo se možda upitati je li toj osobi uistinu lako živjeti u svijetu koji ne vidi njezinu različitost i ne priznaje njezine teškoće kao vrijedne dobivanja podrške.

S druge strane, osoba koja ne koristi govor ili ima intelektualne teškoće često biva okarakterizirana kao “teško” autistična, čak i kad dobiva adekvatnu podršku, koristi sustav potpomognute komunikacije, ima bliske odnose i živi u okruženju koje ju razumije i ne umanjuje.

Podjela na lakši i teži autizam uopće ne dolazi iz samog autističnog iskustva, ona dolazi izvana, iz tuđih doživljaja i očekivanja.
Ona služi sustavu da odluči kome “vrijedi” dati podršku, a kome ne.
Takva podjela češće razdvaja zajednicu umjesto da je povezuje.

Svi mi imamo različitu podršku koju trebamo, ali nitko nije manje autističan samo zato što mu ta podrška nijevidljiva, i nitko nije manje vrijedan kada mu podrške treba više.

Zapravo je najčešće “teško” ono što je teško onima oko autistične osobe. Pa se tako autističnu osobu ne procjenjuje po njenim sposobnostima i osjećajima, nego po frustraciji roditelja, zahtjevnosti učitelja, nestrpljenju okoline.
To nije ni medicinski, ni znanstveno, ni ljudski.

Autizam nije hijerarhija već spektar i svaka osoba u tom spektru zaslužuje razumijevanje, neovisno o tome koliko se uklapa u tuđa očekivanja.

Autizam nije nešto što se nosi kao etiketa s više ili manje zvjezdica.
Postoji spektar pun razlika, ali i puno zajedničkih iskustava.

I ako želimo ići prema ravnopravnosti i poštovanju, onda bi trebali prestati pokušavati izmjeriti tko je “više” ili “manje” autističan, jer nitko od nas nije mjerna jedinica.
Svi smo ljudi s različitim potrebama ali s istim pravom na razumijevanje i podršku.

01/07/2025

Nakon dugo vremena, vrijeme je za novi mit :)
MIT #11 "Ako me ne gledaš, ne slušaš me"

Ovdje se ne misli na kontakt očima nego na to da autistična djeca i osobe ne moraju lice i pogled usmjeravati prema osobi da bi ju slušali pa čak i kad rade nešto drugo.
Često stručnjaci rade grešku i pričaju ispred djece jer su "ionako u svom svijetu". To je osobito važno izbjegavati ako su starija djeca u pitanju. Također znaju se profesori žaliti da se djeca bave svojim stvarima za vrijeme nastave ili gledaju kroz prozor, a na kraju se često ispostavi da dijete zna točno o čemu se pričalo u svakom trenutku na nastavi. Ponekad se djeca i odrasli proglašavaju nepristojnima jer se bave "svojim stvarima" dok im netko nešto priča. "Pristojno" je da se mora gledati sugovornika, po mogućnosti u oči.

Međutim puno autističnih osoba se zapravo bolje fokusira na razgovor ako se reguliraju svojim aktivnostima, svakako bolje ako ne moraju gledati direktno u osobu, a vrlo često mogu i multitaskati bez problema.

Važno je provjeriti s osobom koji način slušanja njoj odgovara, a ne nama. ☝️

25/06/2025

Završio je projekt koji su osmislile i realizirale odrasle autistične osobe bez intelektualnih teškoća. Vjerujemo da je bilo jako izazovno sam/a sebe snimati i ovim putem čestitamo na hrabrosti! ❤️ Također svaka čast svima koji su sudjelovali u editiranju i spajanju tog sadržaja!🥰 Suncica Lovrecic Cekic Dino Zubanovic Josipa Kardum Nika Šušnjara
Odrasle autistične osobe odgovaraju na set pitanja, video pronađite u prvom komentaru.

10/06/2025

Danas Coralina slavi 7. rođendan, a Sanja i ja smo ovaj vikend završile s 4. grupom edukanata iz dvogodišnje edukacije terapije igrom. Jako smo ponosne na još jednu generaciju stručnjaka mentalnog zdravlja koji imaju sve alate i kapacitete za rad s djecom i mladima ❤️ Ove jeseni kreće i 5. grupa, koja je već popunjena u Centar za terapiju igrom Sanja Ivanušević 🥰
Inače, ove godine nam je i 10. godišnjica od prve edukacije Čarobna svjetiljka
Hvala svima koji su nam ukazali povjerenje u ovih 10 godina.
I hvala svim obiteljima i odraslima koji su meni dali povjerenje u ovih 7 godina, dajete dodatni smisao mom životu i pozivu 🥹

Maja

10/04/2025

Tko kaže da Istra i Vrsar ne mogu napuniti dvoranu na temu autizma?! 🥳 Vadile su se stolice ekstra 🥰 Hvala svima na dolasku i što ste pokazali koliko je to važna tema i što smo kako treba obilježili svjesnost o autizmu ❤️

06/04/2025

Dragi svi, Magdalena se potrudila, uredila snimku i objavila ju na YT, tako da bude svima dostupna cijelo vrijeme, bez rokova za gledanje :)
Hvala Magdaleni, a ostali nadam se da ćete uživati i nešto novo naučiti.
Hvala još jednom svim sudionicima na volonterskom sudjelovanju

Sudionici:Marina Mađerić, majka autistične djevojčice David Tarandek, odrasla autistična osobaMag. Psih. Maja Bonačić, dijagnostičar, (centar Coralina)Edu. r...

02/04/2025

Dragi svi, danas je 2.4. Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Mi smo povodom toga imali stručni okrugli stol, koji je bio besplatan za sudionike, a sada objavljujemo i snimku, kao što smo obećali. Snimka se može skinuti iduća 3 dana s bit.ly/3FRjRyZ i naravno besplatno je za sve zainteresirane. :)

01/04/2025

Donosimo Petrinu autobiografsku priču, priču autistične mlade djevojke, koja se već mjesecima nalazi u Jankomiru na psihijatrijskom odjelu, a od 12. godine posjećuje psihijatre i ima niz hospitalizacija iza sebe. Priča je objavljena uz Petrino dopuštenje i dopuštenje njezine majke. Ne postoji visokofunkcionalni autizam. Petra ima IQ 150 i niz državnih natjecanja iza sebe. Petra

26/03/2025

Pozivamo stručnjake, roditelje i zainteresiranu publiku iz Istre na stručno predavanje „Spektar autizma kroz potrebe djeteta i mladih“, povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu, 10.travnja u Vrsaru u 17h. Predavanje je organizirano na inicijativu roditelja, a financirano od strane općine Vrsar, tako da je za sve sudionike BESPLATNO. :)

Predavanje ćemo ovaj tjedan prijaviti Hrvatskoj psihološkoj komori i Hrvatskoj komori edukacijskih rehabilitatora.

Predavanje vodi Maja Bonačić, magistra psihologije, specijalizantica transakcijske analize, praktičarka terapije igrom, majstorica NLP-a. Osnovala i vodi Centar Coralina, educirana iz područja integrativne, nedirektivne, obiteljske, Gestalt, filijalne terapije igrom te razvojne terapije igrom za djecu s poteškoćama. Uz to je majstor NLP-a te dodatno educirana na ERF-u iz područja razvojne procjene, poticanja socijalnih vještina i komunikacije te ADOS-2 procjene. Ima višegodišnje kliničko iskustvo u dijagnostičkom i terapijskom radu s djecom s teškoćama, naglasak na poremećaju iz spektra autizma. Vodila je nekoliko volonterskih edukativnih projekata, od kojih je najpoznatiji "Zaigrana pedala" za djecu s poremećajem iz autističnog spektra. Redovito održava stručne radionice u cijeloj regiji - BiH, Crnoj Gori i Srbiji. U suradnji s CETI-jem, vodi dvogodišnju edukaciju iz terapije igrom za stručnjake te edukaciju “Čarobna svjetiljka”. Redovito održava radionice i predavanja na međunarodnim psihološkim konferencijama i skupovima u regiji na temu terapije igrom i radu s djecom iz spektra autizma.

Broj mjesta je 70.

Hvala Sunčici na prekrasnom vizualu