Dana

Dana Izdavaštvo i poduka u području istraživanja svijesti.

Boga nećeš izbjećiČovjeku je prirodno da ima Boga u životu. Taj Bog može biti, i često jest, sve osim pravog Boga, naime...
22/02/2026

Boga nećeš izbjeći
Čovjeku je prirodno da ima Boga u životu. Taj Bog može biti, i često jest, sve osim pravog Boga, naime, moć, novac, seks, status. U našem svijetu, ovom po kojem hodamo, to je Bog. Tek nekolicina od onih koji se izjašnjavaju kao vjernici religije, koje god, u srcu zaista obožavaju Boga u obliku Stvoritelja, Majke prirode, Kozmičke inteligencije i slično.

Ta vjera ne očituje se u tome kako se tko izjašnjava već što tu osobu iznutra uistinu pokreće, s kojom mišlju se budi ujutro, kome se obraća u trenucima duboke boli i patnje, odakle crpi inspiraciju za život.

Stoga dolazimo do toga da svatko ima svog Boga i da je prirodno čovjeku imati tu ulogu u životu, netko to mjesto prirodno mora zauzeti.

Kako se svijest čovjeka postupno podiže, tako to mjesto od moći, seksa, novca i statusa postupno dolazi na svoje i u nekom trenutku na njega može zasjesti onaj kome to mjesto zaista pripada.

Potpuno je suludo reći da je po ovom pitanju svatko u pravu i da je sve relativno jer nije, Istina se ne mijenja ovisno o tome jesmo li je mi svjesni ili nismo - Sunce uvijek sije, ali ovisno o oblacima mi ga vidimo ili ne, ali to nema nikakve veze sa Suncem.

Smisao duhovnog razvoja nije da drvimo po svome već da priznamo sebi kada se stavovi za koje smo smatrali da su ispravni počinju raspadati kao kula od karata. Duhovni razvoj ima dvije faze: jedna u kojoj imamo uzlaznu fazu i u kojoj nam nevjerojatno dobro ide sve čega se primimo, i drugu fazu u kojoj nastupa destrukcija svega, a od toga najbolnija je dekonstrukcija ega - sjedišta svih iluzija. Tek nakon ove druge faze čovjek ima priliku ugledati Istinu.

Ići ovim putem je teško samo po sebi i nevelik broj ljudi po njemu korača jer intuitivno osjećamo da u jednom trenutku mora doći do destrukcije ega i toga se bojimo, jer ako nema ega, onda nema ni mene, jel tako?

Ne.

"Ja" će uvijek biti tu čak i kad pognemo glavu pred Stvoriteljem jer tek tada taj mali, beznačajni i prgavi ego može biti od koristi sebi i drugima i napokon početi crpiti neograničenu kreativnu snagu i inteligenciju s Izvora, znajući kome što pripada.

Bog i ta nezgodna riječAko predano meditiraš, svakog dana, iz dana u dan, u jednom trenutku taj mir koji si doživljavao ...
20/02/2026

Bog i ta nezgodna riječ
Ako predano meditiraš, svakog dana, iz dana u dan, u jednom trenutku taj mir koji si doživljavao u meditaciji počinje biti prirodno stanje tvog duha. Drugim riječima, u danu radiš sve kao inače, ali u pozadini je stalno prisutna tišina. Zvuči kontradiktorno, ha? To stanje se u literaturi zove turijatit svijest, svijest u kojoj koegzistiraju potpuna tišina usred najveće moguće dinamike duha, ega i pet osjetila (cjelokupne fiziologije). Paralelno. U nekim duhovnim školama to je to, nema dalje od tog stanja.

No druge škole i oni koji slijede njihovo tumačenje znaju da je to je tek početak nečeg puno zanimljivijeg. Naime, kada je duh potpuno tih, a emocije pročišćene od tereta boli, razočaranja i ostalog, tada je moguće percipirati subjektivnost koja nadilazi ograničenu individualnost. Subjektivnost koja je prisutna u svakom objektu na način da ništa, ama baš ništa (ni lampa u sobi) nije neživa, a da ispod te male i odvojene subjektivnosti stoji jedna sveprožimajuća, apsolutna i vječna.

To s ove pozicije može zvučati suludo iz razloga što svaka razina svijesti ima potpuno zasebne i neusporedive realnosti.

Velika subjektivnost koja obuhvaća čitav Univerzum nije ništa drugo nego Gospodin u svom transcendentalnom obliku. Ali da bi čovjek imao direktno spoznaju toga, a za što je svaki čovjek potpuno "opremljen" svojim živčanim sustavom koji mu je dan rođenjem, potrebno je postupno kultivirati svijest. Taj proces započinje navikavanjem na stanje turijatita u kojem tišina kao rezultat redovite meditacije koegzistira s aktivnošću svakodnevnog života. Kad to stanje postane potpuno zrelo, onda se kod čovjeka stvara jedna vrsta nelagode tom tišinom i postavlja pitanje: "zar je ovo zaista sve - potpuna tišina". Uvijek neka vrsta nelagode, neko snažno pitanje bude katapult za iduće stanje svijesti. Samo što čovjek u tim stanjima tu svoju nelagodu uz pomoć snažnog, kultiviranog uma, transformira na način da se počinje stvarati pukotina kroz koju sjaji novo stanje svijesti, novo okriće, kao kad je Kolumbo po prvi p**a ugledao obalu Novog svijeta. Sasvim samouvjereno kažem da istu tu vrstu divljenja kao Kolumbo osjeća svaka osoba kada se iz te spokojne tišine na sceni pojavi velika Osobnost s kojom je svako biće organski povezano od početka kreacije.

To je iskustvo Boga koji se razoktriva u tihoj svijesti koja je sposobna zrcaliti Njegovu narav - veoma tihu, suptilnu, nenametljivu.
Zašto nemamo to iskustvo u svakom danu ako je To unutar svakog od nas već i sada? Odgovor: jer se Tome potrebno približiti na način kako bi se razotkrilo. Kod bitne osobe ti ideš na prijem s poklonom i pritom odjeneš najbolju robu, ne ide ona tebi dok sjediš u pidžami neistuširan dva dana s nogama na stolu.

Poanta je da je ovo stanje svijesti realno, da iskustva Boga, a Bog je uvijek Jedan, nisu izmišljena i da postoji pedagoški način kako ih kultivirati. Da bi se ta iskustva u potpunosti integrirala u život čovjeka, njegove emocije i živčani sustav prirodno u svakom danu moraju biti baždareni na mir i ravnotežu jer jedino to je podloga na koju tako suptilno stanje može naleći.

Kad se to dogodi, to je ispunjenje čovjekovog života i smisao svega što je ikada učinio - bilo dobro, bilo zlo - ispunilo je svoju svrhu dovevši ga na mjesto odakle je sav Univerzum nastao, na vodu s koje se napaja sve što je veličanstveno i što podržava bića ka višim stupnjevima ostvarenja.

Jedini poraz je kada odustaneš od dobrote, od onog što uzdiže život, a u korist inercije svakodnevice, ustaljenih rutins...
10/02/2026

Jedini poraz je kada odustaneš od dobrote, od onog što uzdiže život, a u korist inercije svakodnevice, ustaljenih rutinskih, površnih vrijednosti i besmisla.

Kultivirati vrijednosti, a istovremeno biti s obje noge na zemlji, gledati naprijed, gajiti viziju - to nije lako, zapravo teško je, jer iziskuje neprestano samopropitivanje, budnost, akciju koja marljivo prati misao, i povrh svega, odgovornost.

Kad nas život šamara to je poziv na buđenje, to su ptice koje zapjevaju dok je vani još uvijek mrak, jer s prvom zrakom sunca život ide dalje - novi je dan.

Ponekad ti treba samo malo promijeniš k*t gledanja, i život se odmah učini drugačiji. U ovih 12 godina intenzivne svakod...
08/02/2026

Ponekad ti treba samo malo promijeniš k*t gledanja, i život se odmah učini drugačiji. U ovih 12 godina intenzivne svakodnevne duhovne prakse, shvatio sam par stvari, shvatio na način da sam ih zaista shvatio. Jedna od tih je da svaka korijenita promjena u životu zahtjeva čvrstu i trezvenu odluku. S druge strane, odluka koja je donesena naprasno ili u brzini, ljutnji ili razočaranju, vodi ravno u propast.

Druga stvar. Da bi čovjek mogao imati čvrst um koji je sposoban donijeti neku smislenu odluku i držati je se, mora biti usidren. Usidren znači imati bazičan mir i ravnotežu, jer to je jedino stanje iz kojeg smislena i evolutivna odluka može proizaći.

Njegovanje uma i njegove ravnoteže trebalo bi biti sastavni dio obrazovanja - čovjek ne bi smio dobiti diplomu bilo kakvog obrazovanja ukoliko nije to apsolvirao. Tek tada postoji osnovana nada da će takva osoba, kultivirana iznutra i izvana, biti koristan sudionik društva.

Često mi ljudi kažu kako bi rado naučili meditirati, ali se boje da nisu dovoljno uporni da ustraju u toj disciplini.Ja ...
04/02/2026

Često mi ljudi kažu kako bi rado naučili meditirati, ali se boje da nisu dovoljno uporni da ustraju u toj disciplini.

Ja obično odgovaram da im ne fali upornosti, već upornosti u onome što žele promijeniti.
Pitate li se kada kako to da vam ne nedostaje upornosti da ujutro skuhate kavu, u petak navečer odete s prijateljima ili provjerite što je novo objavio vaš omiljeni autor?

Jednom kada doživimo neposrednu dobrobit duboke relaksacije, smirenijih stanja svijesti koja dolaze kao rezultat pravilne, autentične meditacije, u intelektu će se stvoriti "aha" moment - ovo je dobro za mene! Inače sam vrlo uporan (i tvrdoglav) oko toliko toga, ako već moram biti tvrdoglav, hajde da to bude radi nečeg dobrog! Mnogi uspješni i dobri ljudi su tvrdoglavi, samo njihova tvrdoglavost je iskorištena za konstruktivnu i pozitivnu svrhu.

Manjak upornosti i odlučnosti dolazi samo iz toga kada nismo sigurni da je za nas nešto zaista dobro i zato oklijevamo. Najbolje je baciti se u vodu, isprobati da li je ta voda ljekovita ili nije, ali jednom kada definitivno utvrdite da jest ljekovita, posjećujte tu banju redovito - ritualno i posvećeno.

27/01/2026

Onaj osjećaj kad ti se u životu prava stvar dogodi u pravom trenutku
Onaj osjećaj kad sugovornik kaže pravu stvar u pravom trenutku
Onaj tren kad ustaneš od stola u pravom trenutku
Onaj tren kad okolnosti sjednu kao noga u pravu cipelu
Budi zahvalan za taj trenutak

Maja ili iluzija, svakodnevni život u kojem trčiš, jednostavno živiš po inerciji, to je centrifuga. Sjedim pred laptopom...
26/01/2026

Maja ili iluzija, svakodnevni život u kojem trčiš, jednostavno živiš po inerciji, to je centrifuga.

Sjedim pred laptopom nakon dugog radnog dana i promatram sebe, promatram ljude oko sebe i okolinu, svi smo u toj centrifugi - jedni znaju da jesu, a i dalje sudjeluju u njoj, jedni nemaju pojma da centrifuga postoji kao što ni riba ne zna da postoji voda, a jedni svakako stoje onkraj ove iluzije i s očima punim suosjećanja gledaju ovaj napaćeni svijet u kojem bića dolaze doživjeti tu Maju bezbroj p**a kako bi se možda nakon milijuntog p**a pokušali izbaviti.

Transcendentalist, osoba istančanog senzibiliteta za dublju stvarnost, nije preoptimistična oko toga kolika je zaista šansa da netko izađe iz samsare, kruga uzastopnih rađanja, patnje kojoj nema kraja, problema, uzroka i posljedica - u konačnici, smrti.

Ova teška pitanja čine se tako daleka da se odgovor na njih besmisleno i tražiti, kao iglu u plastu stijena. "Radije se posveti nečem sigurnom što ti je pred nosom nego da filozofiraš o tome koliko anđela stane na vrh igle". Otprilike taj stav ima većina nas, sasvim opravdano. Ali iz tog razloga ova glupost samo perpeturira.

Stvar je u tome da duhovno oslobođenje ili duhovna sloboda postoje i da je vrijedno o njima kontemplirati i učiniti korak da se ostvare. Mnogi od nas neće dospijeti do kraja tog putovanja u ovom životu, ali postavit ćemo dobru osnovu za neku budućnost. Krumpir se sije u proljeće da bi se u ranu jesen pobrao. Nijedan trud ne prolazi neprimijećeno, ni jedna misao, ni jedna radnja.

Bog ima oči i uši svuda.

BIlo kako bilo, ljudski život je život iskustava. Svatko je rođen sa svojom prirodom koju mora iživjeti, moraš živjeti to tko si, inače si živio badava, a i prosvijetljena osoba je u konačnici živjela baš to tko ona jest i ništa više od toga.

Živjeti to tko jesi, a istovremeno raditi sve ono što ti omogućuje iskustvo dubljih stanja svijesti, jedini je siguran put napretka, poput vrijednog mrava koji za vedrog vremena priprema sve na čemu će kapitalizirati za vrijeme kišnih i hladnijih dana.

Razlog zašto sam počeo planinariti, a planinarim sada nekih desetak godina intenzivnije, je taj što u prirodi osjećam in...
14/01/2026

Razlog zašto sam počeo planinariti, a planinarim sada nekih desetak godina intenzivnije, je taj što u prirodi osjećam intenzivnu prisutnost Boga. Uvijek me fasciniralo pitanje što je u podlozi čovjeka, što je bitak, što je istina. Činjenica je da su ljudi diljem svijeta kroz cijelu povijest te odgovore tražili u planinama. Ne fizički u planinama, već unutar sebe, ali planina je pogodno tlo da uđeš u stanje svijesti u kojem si sposoban propitivati tu vrstu pitanja.

Istina je svuda ista, i u zgradi na 5. katu Zagreba i na najljepšoj Velebitskoj livadi, ali dok hodaš planinom ti prizori, energija i cijeli doživljaj su pogodne okolnosti da se zapitaš i da učiniš promjenu u životu koje to propitivanje inicira. Često ljudi i osjete "nešto" na putovanjima, na planinama, ali ne usude se napraviti promjenu po povratku i jednostavno se vrate uhodanoj i sigurnoj svakodnevici na koju su navikli. Uglavnom je tako, ono drugo više je iznimka nego pravilo.

Bilo kako bilo, svakome bih savjetovao da redovito posjećuje hram Božji - planine i prirodu generalno, i da po mogućnosti napravi svoje utočište na jednom takvom čistom mjestu. Nema nikakve garancije da će se dogoditi bilo kakvo čudo, prosvijetljenje ili ukazanje, ali redovita doza samoće svakako je ljekovita od davnina i dat će ti priliku da postaneš bolja osoba. Naravno, ako ti to želiš, jer bez tvoje odluke to je gubitak vremena.

Jutros sam se oprao u ledenoj vodi iz kante koja je ostala preko noći na ličkoj zimi, a bilo je ispod -6 sinoć. Nije se ...
11/01/2026

Jutros sam se oprao u ledenoj vodi iz kante koja je ostala preko noći na ličkoj zimi, a bilo je ispod -6 sinoć. Nije se kompletno zaledila po cijeloj dubini tako da sam s par udaraca čekićem dobio nešto vode i sitno leda.

To tuširanje nije bilo samokažnjavanje, već sam ga objeručke i rado prihvatio nakon što sam cijelu noć spavao u toplini zimske vreće. Jutarnja tupost, inercija uma, je upravo ono što jutarnje tuširanje razbije i time pripremi um za uređenija stanja svijesti, za dan, za sve što slijedi.

Vanjska higijena je samo jedna razina higijene, unutarnja je bitna. Znajući to, nakon par pljuskova hladne vode otrčao sam u kuću, utoplio se pored peći na drva i meditirao. Nakon meditacije, osvježen, nastavio sam s dnevnim obavezama, zaboravljajući na svoj jutarnji ritual, no on me svejedno blagoslovio dajući mi kroz dan mentalnu snagu i bistrinu - upravo ono što mi je danas najviše trebalo.

Kuća zbog koje lomiš kralježnicu plaćajući je za manje od 100 godina, ako u njoj nitko poslije tebe neće živjeti, bit će...
07/01/2026

Kuća zbog koje lomiš kralježnicu plaćajući je za manje od 100 godina, ako u njoj nitko poslije tebe neće živjeti, bit će građevinski otpad.

Svakako da moraš negdje živjeti, ali isplati li se posvetiti život nečemu što je sredstvo da bi se život mogao odvijati? I čemu bi život trebao služiti kada bismo imali sve osnovno riješeno - hranu i krov nad glavom?

Sigurno da život krije u sebi i nešto više od toga. Uskoro će čovječanstvo, vjerojatno ćemo mnogi to doživjeti, doći do trenutka da svi imaju osnovne uvjete. Što onda? Kažu prema Maslowvljevoj piramidi da potrebe idu od nižih prema višim, da su najniže potrebe hrana, san, krov nad glavom i reprodukcija, a da je najviša samorealizacija. No kao kontraargument toj ideji možemo reći da u Indiji ima brojni ljudi koji su zaobišli materijalna postignuća i išli su izravno do samorealizacije. No oni su tema za neki drugi tekst.

Činjenica je da krov nad glavom zbog kojeg sada lomiš kralježnicu, drugim riječima, rintaš i plaćaš, budući građevinski otpad, šuta, smetnja u nečijim tačkama, a vrijeme koji si dao u to nikada nećeš dobiti natrag.

Zato upotrijebi sve resurse koje imaš - zdravlje, vrijeme, novac, energiju - da istražiš sebe. To je investicija sa sigurnim povratom. Sve drugo je nesigurno, a čak i kad je stabilno poput stijene, znaj da se i ona odronjava sa zida kada ga trnje prekrije, a i puno prije toga.

Tvoj život vrijedi više od toga, ne daj ga za badava.

05/01/2026

Ono unutra je ono izvana
Svijet ovih dana, ako čitate vijesti, a čitali vijesti ili ne - sigurno ste im izloženi, je jedan veliki cirkus, apsurd i pokušaj destrukcije svih pozitivnih pomaka u kolektivnoj svijesti građenih na leđima individualnih napora da se svijet transformira u nešto bolje, smislenije i više.

Svijet kakav vidimo je samo preslika prosjeka naših individualnih unutarnjih stanja. Da ponovimo, svijet koji vidimo, ovaj objektivni, depresivni, stvarni svijet u kojem u 21. stoljeću postoji kolonijalizam, je samo preslika svijesti ljudi oko nas, pa i nas samih, da pritom ne skidamo i vlastitu odgovornost.

Loša karma se može učiniti na više načina, od toga da je sami činimo, potaknemo da je drugi učini, ili da nijemo i pasivno promatramo zlo koje drugi čini bez da ga pokušamo u tome spriječiti.

Svijet se još uvijek nije raspao po šavovima isključivo zato jer postoji šaka realiziranih pojedinaca s jako snažnom, integriranom sviješću mira i jedinstva koji to ne dozvoljavaju da se dogodi. Takve osobe su općoj javnosti potpuni anonimusi i bolje da tako ostane. Zahvaljujući živućim svecima koji i dan-danas samim svojim prisustvom štite ovaj svijet, duše koje dolaze u materijalna tijela se imaju priliku spiritualno ostvariri - shvatiti zašto uopće postoji ovo sve oko nas. Bez pitanja zašto živimo i čemu ovaj život služi, život je posve besmislen, sveden na neznatno više od jela, sna i seksa. Gubljenje vremena.

Prije koji dan ušli smo u 2026. godinu. Hoćemo li si u ovoj godini dati priliku postaviti pitanja i posvetiti sebi - ostvarenju nekih kvaliteta koje zasigurno vraćaju dostojanstvo ljudskom životu?

U svakom čovjeku krije se riznica ljepote i mudrosti. U svakoj osobi prebiva Bog.

Ali to treba pronaći, a da bismo to pronašli, u to treba uložiti energiju, vrijeme promišljanja i ono najbitnije, odluku da se nešto konkretno poduzme, pristupi nekome tko ima znanje i voljan ga je prenijeti.

Ono što sam sebi poželio na početku ove godine, poželio bih svakome tko ovo čita, a to je da u ovoj godini posvetite više energije kultivaciji svojih rudnika. U tim rudnicima ima zahvalne rude koja će oplemeniti vaš život, a ulica će biti čišća odmah čim vaš kućni prag zablista.

Priroda je oduvijek bila izvor inspiracije, međutim što kada smo do te mjere puni vlastitih problema da možemo živjeti u...
25/11/2025

Priroda je oduvijek bila izvor inspiracije, međutim što kada smo do te mjere puni vlastitih problema da možemo živjeti u raju, a da to ne percipiramo?

Jedna od prvih stvari koja se manifestira kod čovjeka koji vodi neku unutarnju borbu jest da prestaje biti svjestan trenutka u kojem se nalazi, a samim time i vanjskog svijeta. On postaje toliko udubljen u misli da svijet pored njega prolazi kao vlak, a on ostaje u nekom svom tunelu otuđen od svega i svih. I sad, netko neupućen ti kaže: "budi u trenutku, prestani misliti o tome i tome" - ma kako? Kad bi um bilo baš tako jednostavno manevrirati, onda bi sve bilo drugačije i ne bismo tisućama godina imali tradicije koje baštine znanje o smirivanju uma koje je jednako aktualno sada kao i onda.

Um ne možeš kontrolirati ničime, to je neukrotiva voda. Jedino je možeš usmjeriti u njezin prirodan tok u kojem postaje mirna i manje burna. Meditacija, naglašavam tradicionalna meditacija, je tehnika nenapornog preusmjeravanja toka uma u njegov prirodan smjer, a to je istraživanje suptilnijih razina podražaja, a tijekom tog procesa um se smiruje jer je misao koju doživljava suptilnija i samim time ga manje obuzima.

Kako taj proces nastavlja, um se smiruje bez naprezanja sve do momenta kad najsuptilnija, najtiša i najfinija misao iščezne - tada preostaje čista svijest, svijest bez sadržaja, stanje koje je istovremeno najsmirenije i za um i za tijelo.
Najvažnija stvar od svega jest da ovo može naučiti bilo tko, neovisno o svojim stavovima ili "sreći".

Sad, ako biste pitali kako maksimalno uživati u prirodi, odgovor je taj da je prvi korak smiriti um, zato što je samo smiren um sposoban biti u trenutku, vidjeti ljepotu u svemu i diviti se Božjem djelu. Tek tada ona izreka "ljepota je u oku promatrača" dobiva svoj pun smisao.

Address

Ulica Kralja Zvonimira 30
Zagreb
10000

Telephone

+385989467237

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Dana posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Dana:

Share

Share on Facebook Share on Twitter Share on LinkedIn
Share on Pinterest Share on Reddit Share via Email
Share on WhatsApp Share on Instagram Share on Telegram