09/10/2025
Svjestan sam ironije obraćanja muškarcima na stranici čija publika su dominantno žene.
Imam tu sreću da radim posao koji mi omogućava da iskusim određene aspekte ljudske dinamike na razinama koje mi u svakodnevnom životu ne bi bile lako dostupne. Jedna od vječnih dinamika proizlazi iz iskrenja koje stvara susret muške i ženske rane. Meni su kao muškarcu još uvijek vrlo lako dostupne snažne reakcije, a kad zaboravim tko sam, u bljesku munje mogu osuditi ponašanje preko p**a, staviti osobu (ne ponašanje) na crnu listu i kazniti ju tako da se odrežem se od nje. Srećom, pamtim i neugodne podsjetnike kako je biti primatelj te energije.
Dosad mi se dvaput dogodilo da sam nespretno dogovorio prvu terapiju s muškarcima i u oba slučaja, oni su odustali prije nego su krenuli; uz osudu moje neprofesionalnosti i trenutno odrezivanje kontakta. Nama (muškarcima) je ovo vrlo lako, i u takvom susretu se brzo “dogovorimo” da ovaj drugi ne valja, a kao dokaz da je to istina, stavimo si međusobno nekoliko naljepnica koje to potvrđuju i završimo kontakt. Ta, naša reakcija nam pomaže u tome da ne osjetimo pravi izvor boli koja se budi negdje u tijelu pa ju tako lociramo izvan sebe, na drugoj osobi i tamo usmjerimo svu našu osudu (i bijes).
Stvari se jako počnu mijenjati kad si dozvolimo osjetiti kako je biti primatelj toga. Kad vidim klijentice kako koračaju kroz predjele vlastitog djetinjstva ili partnerstva, oni me podsjećaju na hladnu pustinja puna trnja, umjesto meke i mirisne rascvjetane livade. Kako sam u terapiji povezan s klijentima, ja tada u svojem trbuhu doživljavam neugodu i moja, muška rana se počne grčiti. Rana je osjetila taj drevni ne valjaš. U tim dragocjenim trenutcima, mogu osjetiti izvor jedne i druge rane. I bol koja nastaje kad se sretnu. Ta bol je ono od čega velik broj muškaraca bježi u prekomjerni rad, osudu i odrezivanje od osjećaja. Međutim, naš primarni posao više nije vani. On je unutra, u našem trbuhu. Od silne brzine da izbjegnemo bol, nikad se nismo dosjetili pogledati unutra.
Živimo u vrijeme u kojem iz temelja mijenjamo svoj pojam o tome što znači biti muškarac. Ako vaše, muške oči sad čitaju ovaj tekst, znači da ste i vi dio promjene. Kad se sljedeći put napnu strijele osude u vama, umjesto da ih ispalite u nekog, neka vaš pogled sleti na vaš trbuh i tamo usmjeri ruke. Neka ruke budu strpljive, kad se rana otvori, nešto će izaći na površinu. Neka vaše ruke prisutno dočekaju to nešto. Tada će započeti transformacija rane koja će postati gorivo za promjenu svih vaših odnosa.
Antun
