16/06/2022
,,Tako mnogo bola tako blizu površine, na samo nekoliko metara dubine." (Dželat ljubavi, Irvin Jalom)
Kada neko tuguje mi se vodimo najboljim mogućim namjerama i želimo da pomognemo osobi preko p**a nas. Trudimo se da nađemo najdivnije riječi utjehe, primjere i poređenja. Kao da želimo da budemo ti koji ćemo toj osobi dati smisao. Ali, smisao mora naći sama. Taj smisao se rađa iz najdublje patnje i bola koju ljudsko srce može podnijeti.
Postavlja se pitanje, nakon ove objave, šta reći? Šta uraditi?
Nekad baš ništa ne treba da kažete i svaka riječ bi bila suvišna. U redu je da ćutite i da svojim prisustvom pokažete saosjećanje. Da budete podrška i ljubav. Sjećam se da sam, sjedjeći pored poznanice koja je tragično izgubila dijete, dugo bila fokusirana na to šta da kažem, a ne na to kako je njoj. Ja sam u tom trenutku bola tražila riječi. Riječi koje nije očekivala i koje na kraju nisam ni mogla izustiti. Dugo sam ćutala i posmatrala njenu bol, koja se vijorila na sve strane. Bila je tako živa.
Ako već osjećate potrebu da nešto kažete, neka to budu rečenice poput: Tu sam za tebe. Slušam te. Možeš očekivati od mene pomoć. Ne mogu ni da zamislim kako ti je, žao mi je.
Šta god rekli, neka bude autentično!
Osim toga, možete uraditi nešto praktično za tu osobu, skuvati ručak, srediti stan, platiti račune umjesto nje, pobrinuti se za neke druge obaveze.
Tugovanje je proces, počinje gubitkom, a da li se u stvari ikada završava?
Naposletku, zamislite se nad ovim rečenicama i da li bi vama bile od pomoći.
