13/11/2025
Greške se ne smanjuju tako što ih krijemo, nego tako što ih prepoznamo i koristimo kao putokaz. Da bi se greške ispravile, sistem mora jasno da ih registruje, analizira i ODMAH napravi korekciju.
Najbolje prakse u svim profesijama pokazuju da je ključ u otvorenosti, superviziji, timskoj komunikaciji, stalnom učenju i kulturi gdje prijavljivanje greške znači briga, a ne kazna. A kada ne možemo drugom da pomognemo ili nismo dovoljno stručni, na nama je da ljude preusmjerimo i priznamo da nemamo moć za pomoć. Političari često normalizuju i ne preuzimaju odgovornost i krivicu, kako bi ostali na funkcijama. Ovaj narativ je opasan i ima duboke posledice po društvo. Ukoliko sistem odbija krivicu, odbija i da se bavi posledicama nesreća, trauma i katastrofa - jer to "nije sistemska i politička greška".
Osim što nas uče bespomoćnosti i demoliraju kolektivni moral i standard, ostavljaju nas da sami liječimo svoje rane, djecu i društvo.
Nakon građanskog rata u Jugoslaviji nisu postojale reparacije i pomoć stanovništvu da prebrodi materijalne gubitke ili da društvo amortizuje katastrofe koje su se desile - izbjegavajući odgovornost, porast podjela, prezira, mržnje, bespomoćnosti, pad standarda i povjerenja bio je neminovan.
WHO navodi da oko 3 miliona godišnje premine zbog nesigurne i nedovoljno dobro njege, a većinu smrti je bilo moguće izbjeći. To znači da problem nije ljudska nesavršenost, nego nedostatak organizacije, protokola i praćenja.
U psihologiji postoji literatura i istraživanja koji upozoravaju da terapijska praksa nema dovoljno razvijene mehanizme kontrole grešaka i da klijentova bezbjednost zavisi od supervizije, etičkih standarda i transparentnosti.
To je suština odgovornosti: tek kada se greške priznaju, isprave i spriječe, može postojati povjerenje. Bez toga, sve ostaje stvar sreće i improvizacije.
Reference:
WHO: Patient Safety Fact Sheet.
O’Donohue & Engle (2013): Errors in Psychological Practice.
BMC Health Services Research – Psychological Safety.
Seligman – Learned Helplessness.
Zimbardo – System-Induced Powerlessness.
Hannah Arendt – Banalnost zla.
Piše i ilustruje: Kosta Mijušković
💜♾️💜
