01/04/2025
Mudrost je skupa da se stekne. Kada je jednom dosegnemo, ona se upakuje u jednostavne misli koje putuju kroz vijekove, prenoseći iskustvo s generacije na generaciju. Narodne mudrosti tako služe kao podsjetnik i obećanje – za svaku situaciju postoji izlaz. No, koliko god bile univerzalne, put do njih je uvijek isti za svakoga. Svaka etapa tog p**a donosi novu spoznaju, a za svaku mudrost neko može pronaći i njenu suprotnost. Na primjer: “Suprotnosti se privlače” i “Svaka ptica svome jatu leti”. Obje su istinite – ali za koga i za kada?
Jedna od tih mudrosti do nas dolazi kao matematička zagonetka, a u sebi krije blago za razumijevanje čovjeka.
Čovjek koji ima vuka, ovcu i kupus treba da ih preveze na drugu obalu rijeke. Čamac prima samo njega i još jedno stvorenje. Ako ostavi vuka s ovcom – vuk će je pojesti. Ako ostavi ovcu s kupusom – ostaje bez kupusa.
U dubljem značenju, ova zagonetka otkriva mudrost da čovjek sagledan kao cjelina ima više djelova, ovjde prikazanih kao čovjek, vuk, ovca i kupus.
Psihološki gledano, nekad se osjećamo kao čovjek koji upravlja sobom, nekad kao ovca koju vode osjećanja, nekad kao vuk kojeg pokreću nagoni, a nekad kao kupus – pasivno prepušteni drugima.
Ako bismo rekli da čovjek simbolizuje razum, vuk nagone, ovca emocije, a kupus tijelo, postaje jasna težina zagonetke:
Kako da ljudsko biće ostane čitavo, a da pređe sa jedne obale na drugu?
Jureći za brzim rješenjima sistemskih problema, brzim popravkama i “uspijehu preko noći”, svako plaća cijenu jednim dijelom svog bića. Mnogi ljudi uspiju da se prevezu na drugu obalu, ali po koju cijenu? Šta su na tom putu žrtvovali i kome?
Odgovor na zagonetku je u prvom komentaru.
Al-Ammar Kašić,
psiholog i psihoterapeut