Fontana Mladosti

11/08/2017

20/04/2017

SUSRET S DOBRIM ČOVJEKOM

Jednoga je dana Avatar Krišna poželio ispitati mudrost svojih prijatelja. Pozvao je najprije kralja Duryodanu, vladara na glasu po okrutnosti i sitnodušju. U njegovu su kraljevstvu podanici životarili u strahu.
Reče Krišna Duryodani:
„Pođi svijetom i pronađi mi jednog uistinu dobrog čovjeka.“
„Da, Gospode“, odgovori Duryodana i krene na put. Obilazeći svijet, susreo je razne ljude, razgovarao s mnogima, potrošio silno vrijeme, a sve da bi se vratio s viješću kako nigdje nije našao traženoga čovjeka.
„Gospode, svi su ljudi sebični i opaki. Žalim, nisam našao onakvoga kakvog si poželio.“

Krišna otpusti Duryodanu i pozove drugoga kralja, Dharmarađu. Dharmarađa bijaše vladar poznat po svojoj velikodušnosti i blagonaklonosti. Njegovi su ga podanici voljeli.
„Kralju“, reče Krišna, „želio bih da pođeš svijetom i pronađeš jednoga uistinu opakoga čovjeka.“
„Da, Gospode“, reče Dharmarađa i krene na put. Obilazeći svijet, susretao je razne ljude, razgovarao s mnogima, potrošio silno vrijeme, a sve da bi se vratio s viješću kako nigdje nije našao traženoga čovjeka.
„Gospode, nisam mogao ispuniti tvoju želju“, reče kralj skrušeno, „jer, susretao sam ljude koji su zavedeni, brzopleti i zaslijepljeni, ali nigdje ne naiđoh na uistinu opakoga čovjeka. Svi, koje sam susreo, dobri su u srcu, usprkos njihovim manama!“

Iz Mahabharate, prevela Vesna Krmpotić

13/04/2017

JASNA SPOZNAJA

Buddhistička je svećenica, poznata kao Rionen, rođena 1797. godine. Bila je unuka glasovitog japanskog ratnika Shingena. Imala je pjesničku dušu i bila toliko zanosne ljepote da je već u sedamnaestoj godini bila u caričinoj pratnji kao jedna od dvorskih dama. Očekivala ju je slava već u ranoj mladosti.

Voljena carica iznenada umre i time iščeznu i Rionenini snovi prepuni nadanja. Postade svjesna nestalnosti života u ovome svijetu, te poželi izučavati zen.

Njezina se rodbina s time ne složi, te ju prisile da se uda. Uz obećanje da može postati svećenica kada rodi troje djece, Rionen pristane. Prije no što je napunila dvadeset i petu godinu, ispunila je postavljeni uvjet. Suprug i rođaci nisu je više mogli odvraćati od njezine želje. Obrijala je glavu, uzela ime Rionen, što znači "jasno spoznati“, te krenula na svoje hodočašće.

Kad je stigla u grad Edo, zamoli Tecugua da je primi za učenicu. Bacivši letimičan pogled na nju, učitelj je odbije, jer je bila isuviše lijepa.

Rionen otiđe do drugog učitelja, Hakua.
Hakuo je odbije iz istog razloga, rekavši joj kako bi njezina ljepota stvarala samo neprilike.

Rionen tada uzme vruće željezo i prisloni ga na svoje lice. Za nekoliko trenutaka zauvijek nestade njezine ljepote.

Hakuo je tada prihvati za učenicu.

U spomen ove zgode, Rionen je napisala pjesmu na stražnjoj strani ogledala:
"U službi svoje carice palila sam tamjan
kako bi namirisala svoje gizdave haljine,
Sada kao prosjak bez doma palim svoje
lice kako bih stupila u zen hram."

Zen priča

04/03/2017

ČETIRI DUHOVNA PRINCIPA

Indija nas uči o 4 principa duhovnosti

Prvi princip kaže:
“Koga god susreli, to je onaj pravi.”
To znači da nitko ne ulazi u naš život slučajno. Svi oni koji nas okružuju, bilo tko s kim ste u odnosu, predstavlja nešto – bilo da nas treba nečemu naučiti ili da nam pomogne da popravimo trenutnu situaciju.

Drugi princip kaže:
“Što god se dogodilo je jedina stvar koja se i mogla dogoditi.”
Ništa, apsolutno ništa od onoga što smo doživjeli nije moglo biti drugačije. Čak ni najnevažniji detalj.
Nema “…da sam to barem učinio drugačije… tada bi i situacija bila drugačija!”
Ne. Ono što se dogodilo je jedina moguća stvar koja se mogla dogoditi i moralo se dogoditi – da bismo naučili lekciju kako bismo se pomaknuli naprijed. Svaka situacija u životu u kojoj se nađemo je apsolutno savršena, čak i kada prkosi našem razumijevanju i izaziva naš ego.

Treći princip kaže:
“Svaki trenutak u kojem nešto započinje je pravi trenutak.”
Sve počinje u točnom trenutku, niti prerano niti prekasno. Kada smo spremni za to, za nešto novo u svom životu – to je tu, spremno da započne.

Četvrti i posljednji princip kaže:
“Što je gotovo, gotovo je.”
To je tako jednostavno! Kada nešto u našem životu završi, to pomaže našem razvoju. Zato, obogaćeni prošlim iskustvom, bolje da to otpustimo i krenemo dalje.

04/10/2016

LEELA

Majstor je jednom spomenuo hinduističko shvaćanje da je svo stvorenje “leela”, božja igra, a da je univerzum njegovo igralište. Cilj je duhovnosti, tvrdio je, učiniti cijeli život igrom.
Ovo je djelovalo suviše neozbiljno jednom puritanskom posjetitelju. “Zar onda nema mjesta radu?”
“Naravno da ima. Ali rad postaje duhovan tek onda kad se pretvori u igru.”

Zatim netko upita Majstora što znači 'nezainteresirano djelovanje'. On odgovori:
„Djelovanje koje se voli i obavlja radi njega samog, a ne zbog nečijeg odobravanja, profita ili dobitka.“

Tada ispriča priču o čovjeku kojeg je unajmio neki istraživač, odveo ga u dvorište i dao mu sjekiru.
„Vidiš li onaj balvan tamo? Hoću da radiš pokrete kao da ga cijepaš, ali moraš koristiti zadnju stranu sjekire, a ne oštricu. Dobit ćeš sto dolara za sat vremena tog posla."
Čovjek je pomislio da je istraživač lud, ali se plaća doimala odličnom, pa je počeo raditi.
Nakon dva sata došao je i rekao:
„Gospodine, ja odustajem.“
„U čemu je stvar? Ne sviđa ti se plaća? Udvostručit ću je!“
„Neka, hvala.“, rekao je čovjek, „Plaća je dobra, ali ja kad cijepam drva hoću vidjeti kako leti iverje!“

Zen priča

02/06/2016

ŠTO TI MISLIŠ, TKO SMO MI?

Jednom prilikom je jedna divizija japanske vojske sudjelovala u vojnim vježbama. Neki od časnika nađe za shodno svoj stožer smjestiti u Gasanov hram.
Gasan reče svom kuharu:
"Časnicima spremaj istu hranu kao i nama."
Ovo naljuti časnike koji su navikli na sasvim drugačije ophođenje prema njima.
Jedan priđe Gasanu i reče:
"Što misliš, tko smo mi? Mi smo vojnici koji žrtvuju svoje živote za svoju domovinu. Zašto sa nama ne postupaš shodno tome?"
Gasan ozbiljno odgovori:
"Što ti misliš, tko smo mi?
Mi smo vojnici čovječanstva koji žele spasiti sva osjećajna bića."

Zen priča

29/05/2016

GUŽVA I ATMOSFERA

Majstoru nije bilo strano ono što se dešavalo u svijetu.
Kada su ga upitali da objasni jednu od svojih omiljenih izreka,
Nema dobra ni zla, već ih mišljenje čini takvim,
rekao je ovo:
„Jeste li ikad primijetili da ono što ljudi nazivaju gužvom u vlaku, postaje atmosfera u noćnom klubu?“

Zen priča

18/05/2016

Mudrost Indijanaca
(VIII)

Naši su nam djedovi govorili da je čovjekovo prirodno stanje biti slobodan, i mi vjerujemo da je sloboda svojstvena životu.
U ovom načelu nalazimo ključ za mir, međusobno poštivanje i razumijevanje prirodnog zakona koji vlada cijelim svemirom, a poštivanje tog zakona jedini je spas za našu budućnost na ovom planetu, Majci Zemlji.

Oren Lyons, Onondaga

Moramo sačuvati šume za svoju djecu, unuke i one koji se tek trebaju roditi.
Moramo sačuvati šume za one koji ne mogu govoriti u svoje ime, poput ptica, životinja, riba i drveća.

Poglavica Qwatsinas, Nuxalk

17/05/2016

Mudrost Indijanaca
(VII)

Ako bijeli čovjek želi živjeti u miru s Indijancima, neka živi...
Postupaj sa svima jednako. Daj im zakon koji vrijedi za sve. Daj svima jednaku priliku da žive i rastu.
Sve je ljude stvorio isti Veliki Duh. Svi smo braća.
Zemlja je mati svim ljudima i svima koji na njoj žive pripadaju jednaka prava.
Pusti mene da živim slobodno, da putujem slobodno, da stanem gdje želim, da radim što želim, da trgujem slobodno... da izaberem učitelje po svojoj volji, da budem slobodan slijediti vjeru svojih očeva, slobodan misliti, govoriti i činiti kako želim, i ja ću poštivati svaki zakon i pokoriti se svakoj kazni.

Poglavica Joseph, Nez Perce

15/05/2016

Mudrost Indijanaca
(VI)

Kako li istančan mora biti jezik bijelaca kad mogu učiniti da ispravno izgleda pogrešno, a pogrešno ispravno.

Crni Sokol, Sauk

Govorite jasno tako da vaše riječi mogu ući u naša srca poput Sunčevih zraka.
Govorite, Amerikanci.
Ja neću lagati vama, nemojte ni vi meni.

Poglavica Cochise, Chiracahua Apache

14/05/2016

Mudrost Indijanaca

(V)

Pohvala, laskanje, prenemaganje i prazne riječi nisu dio uljudnosti Lakota Indijanaca. Prenemaganje se smatralo neiskrenim, a onaj tko neprestance govori, nepristojnim i lakomislenim.
Razgovor se nikad nije započinjao odjednom niti užurbano. Nitko nije ish*treno postavljao pitanje, ma koliko važno ono bilo, i nikoga se nije požurivalo na odgovor. Stanka za razmišljanje bila je uistinu uljudan način razgovaranja.
Tišina je kod Lakota Indijanaca imala značenje, a poklanjanje trenutaka tišine sugovorniku i vlastiti trenutak tišine prije govora, bili su izraz istinske uglađenosti i uvažavanja pravila da „misao dolazi prije govora“.

Poglavica Luther Medvjed Koji Stoji, Oglala Sioux

13/05/2016

Mudrost Indijanaca
(IV)

Sada se spremamo na odlazak i tihi rastanak sa svojom rodnom zemljom, s domovinom koju je Veliki Duh darovao našim precima, spremamo se na oproštaj s ovom zemljom što nas je rodila... tužno je što nas je bijeli čovjek prisilio da napustimo prizore našeg djetinjstva... rastajemo se s njom i sa svim što nam je drago.

Charles Hicks, Cherokee

12/05/2016

Mudrost Indijanaca
(III)

MOJA RIJEČ

Sram me je pred zemljom
Sram me je pred nebom
Sram me je pred zorom
Sram me je pred sumrakom
Sram me je pred plavim nebom
Sram me je pred Suncem
Sram me je pred onim što je u meni
I što govori kroz mene.
Nešto me uvijek gleda.
Zato moram govoriti istinu.
Svoju riječ držim čvrsto na grudima.

Navajo

11/05/2016

Mudrost Indijanaca
(II)

Prodajete zemlju!
Zašto ne prodate i zrak, oblake i veliko more?
Nije li Veliki Duh sve napravio na korist svojoj djeci?

Poglavica Tecumseh, Shawnee

10/05/2016

Mudrost Indijanaca

Indijanci nisu imali pisane zakone. Običaji koji su se prenosili s koljena na koljeno bili su jedini zakoni koji su ih vodili. Svatko se mogao ponašati drugačije od onoga što se smatralo ispravnim ako je tako htio, ali bi ga zbog toga narod osudio...
Taj strah od osude djelovao je kao moćna spona koja povezuje sve u jednu društvenu, časnu cjelinu.

Poglavica George Copway, Ojibwa

01/05/2016

KIŠNI I SUNČANI DANI

Stara je žena svaki dan sjedila ispod stabla i plakala. Ljudi nisu znali zašto.

Jednoga dana, redovnik prođe pored nje i pita je zašto tako tužno plače? Stara žena odgovori:
"Imam dvije kćeri: starija prodaje kišobrane, a mlađa prodaje sušenu hranu. Kada je sunčano, plačem, jer moja starija kćer ne može zaraditi, jer nitko ne kupuje kišobrane. Kada je kiša, plačem, jer moja mlađa kćer ne može raditi ni prodati sušenu hranu."

Redovnik tada kaže staroj ženi:
"Ja ću te razveseliti! Kada je kiša, misli na svoju stariju kćer. Biti ćeš sretna, jer će ljudi kupovati kišobrane od nje. Kada je sunčano, misli na svoju mlađu kćer, jer će moći zaraditi novac prodavajući sušenu hranu."

Stara žena se odjednom prosvijetli. Od tada, svaki se dan smijala ispod stabla.

Zen priča

19/04/2016

AKO

Ako možeš ne izgubiti glavu dok je svi oko tebe
gube i nastoje tebe okriviti;
Ako možeš ne izgubiti vjeru u sebe dok je nitko u tebe
nema i to im ne zamjeriti.

Ako možeš čekati, i od čekanja se ne umoriti,
ili biti na udaru laži, ali u njima ne sudjelovati,
ili biti na udaru mržnje, ali joj se ne prepustiti,
i ne izgledati pritom kao da si bolji od drugih ili da nastojiš mudrovati:

Ako možeš sanjati, a ne prepustiti snovima vlast,
ako možeš misliti, a da ti misli nisu svrha sebi same;
Ako možeš susresti Pobjedu i Propast
i ophoditi se s te dvije varalice bez ikakve drame;

Ako možeš podnijeti čuti svoje riječi iskrivljene
da bi neki lažljivac budale zavarao,
ili vidjeti stvari kojima si posvetio život slomljene,
sagnuti se i ponovno ih izgraditi makar si najbolje od
sebe već dao.

Ako možeš sav svoj dobitak skupiti,
staviti na jednu kartu i predati se sreći,
i izgubiti, i iznova početi,
i nikada o svome gubitku reći ni riječi;

Ako možeš srce, živce i snagu natjerati da te služe,
kad red je na tebi i kad im je davno već došao kraj,
i da opstaju tako kad potpuno si prazan, druže,
osim čiste volje koja im govori: “Opstaj!”

Ako možeš u društvu prostih ljudi zadržati svoju vrlinu,
ili u društvu kraljeva – razumijevanje za obične ljude,
ako te ni od neprijatelja ni od prijatelja povrede ne brinu,
ako držiš do svakog čovjeka, ali previše ti ni do koga ne bude;

Ako možeš tu bezmilosnu minutu cijelu
šezdeset sekundi trčati i ne stati –
tvoja je Zemlja u svakome svom dijelu,
i tada ćeš se, sine, čovjekom zvati!

Rudyard Kipling (1865.-1936.)

14/04/2016

MAČAK IZ SAMOSTANA

Bio jednom guru koji je živio sa svojim sljedbenicima u samostanu, tamo negdje na Tibetu.
Jednom dnevno, čim bi zašlo sunce, guru je okupljao svoje sljedbenike i propovijedao.
Jednog je dana u samostan došao lijep mačak koji je slijedio gurua kamo god išao.
I tako, svaki put kad bi guru propovijedao, mačak je neprestano prolazio između učenika odvlačeći im pozornost te stoga nisu mogli slušati učiteljev govor.
Zato je jednog dana učitelj odlučio da pet minuta prije no što počne s govorom, mačka stave u vreću i vežu je, kako im ne bi smetao.
Tako je prolazilo vrijeme i jednog je dana guru umro.
Najstariji učenik postao je novi duhovni guru u samostanu.
Pet minuta prije prvog govora naredio je da vežu mačka u vreću.
Njegovi su pomoćnici dvadeset minuta tražili mačka kako bi ga vezali...
Vrijeme je prolazilo i mačak je jednog dana umro.
Novi je guru naredio da nabave drugog mačka kako bi ga mogli svezati.

Zen priča

31/03/2016

DIOGENOV PUT

Jednog je dana Diogen jeo tanjur leće sjedeći na pragu neke kuće. U čitavoj Ateni nije bilo jeftinije hrane i jesti varivo od leće značilo je biti u najvećoj oskudici.
Prolazio je jedan vladarev ministar i rekao mu:
„Da naučiš biti malo pokorniji i malo više laskati vladaru, ne bi morao toliko jesti leću.“
Diogen je prestao jesti, digao pogled i odgovorio mu:
„Jadan ti, da naučiš jesti leću, ne bi morao biti tako pokoran i toliko laskati vladaru.“

12/03/2016

DUĆAN ISTINE

Neki je čovjek šetao onim malim uličicama provincijskog grada. Imao je vremena i zato bi kratko zastajao pred svakim izlogom, pred svakom trgovinom, na svakom trgu. Kad je skrenuo za jedan ugao, iznenada se našao pred skromnim lokalom s tendom bez ikakva natpisa. Znatiželjan, prišao je izlogu i približio lice prozoru kako bi mogao gledati u unutrašnjost mračnog izloga... Unutra se vidio samo pult na kojem je stajala tabla s rukom pisanim natpisom: Dućan istine.
Čovjek je bio iznenađen. Mislio je da je to ime izmišljeno jer nije mogao zamisliti što bi mogli prodavati.
Ušao je.
Prišao je gospođici koja je stajala za prvim pultom i upitao je:
„Oprostite, ovo je dućan istine?“
„Da, gospodine. Kakvu istinu tražite? Djelomičnu istinu, relativnu istinu, statističku istinu, potpunu istinu?“

Dakle, ondje su prodavali istinu. Nikad nije ni pomišljao da bi to moglo biti moguće. Doći na neko mjesto i kupiti istinu divna je stvar.
„Potpunu istinu“, odgovorio je muškarac bez razmišljanja.
Toliko sam umoran od laži i krivotvorenja, pomislio je. Ne želim više generalizacija ni opravdanja, laži ni prijevara.
„Čistu istinu!“, potvrdio je.
„Dobro, gospodine. Pođite za mnom.“
Gospođica je ispratila gospodina do drugog odjela i pokazujući prodavača osušena lica, rekla mu:
„Gospodin će vas uslužiti.“
Prodavač je prišao i čekao da mu se gospodin obrati.

„Došao sam kupiti potpunu istinu.“
„Aha. Oprostite, ali zna li gospodin cijenu?“
„Ne. Koja je?“ odgovorio je rutinski. Zapravo on je znao da je spreman platiti bilo koju cijenu za istinu.
„Ako je kupite“, rekao mu je prodavač, „cijena je da više nikad nećete biti mirni.“
Čovjekovim su leđima prošli trnci. Nikad nije ni pomišljao da je cijena toliko visoka.
„Hva...hvala...Oprostite...“ promucao je.
Okrenuo se i izašao iz dućana gledajući u pod.

Osjećao se pomalo tužno kad je shvatio da još nije spreman za apsolutnu istinu, da mu treba još nekoliko laži u kojima bi našao odmor, nekoliko mitova i idealizacija kojima se može uteći, nekoliko opravdanja kako se ne bi morao susresti sa samim sobom...
Možda poslije, pomislio je.

Jorge Bucay

04/03/2016

VRIJEME

Uzmi si vrijeme da radiš, to je cijena uspjeha.
Uzmi si vrijeme da razmišljaš, to je izvor snage.
Uzmi si vrijeme da se igraš, to je tajna vječne mladosti.
Uzmi si vrijeme da čitaš, to je temelj mudrosti.
Uzmi si vrijeme da budeš ljubazan, to je put ka sreći.
Uzmi si vrijeme da sanjaš, to će te odvesti u p**anje zvijezda.
Uzmi si vrijeme da ljubiš i da budeš ljubljen, to je povlastica bogova.
Uzmi si vrijeme da se osvrneš oko sebe, dan je prekratak da budeš sebičan.
Uzmi si vrijeme da se smiješ, to je muzika duše.

Irska pjesma

29/02/2016

KAKO SAM ŽEDNA!

„Osnovni razlog što ljudi nisu sretni je taj što u svojim patnjama nalaze neko perverzno zadovoljstvo.“, rekao je Majstor.

Ispričao je kako je jednom putovao noću na gornjem ležaju u vagonu. Bilo je nemoguće spavati jer se sa donjeg ležaja stalno čulo kukanje neke žene,
„O, kako sam žedna... Bože, kako sam žedna...!“
Kuknjava se nastavljala bez kraja i konca. Majstor je konačno spuznuo niz ljestve, otišao kroz hodnik pun propuha cijelom dužinom vlaka, napunio dvije papirnate čaše vodom, donio ih i dao izmučenoj ženi.
„Gospođo, evo, izvolite. Voda!“
„Bog vas blagoslovio gospodine. Hvala vam.“
Majstor se ponovo popeo na svoj ležaj, udobno se smjestio i taman što nije zaspao, kad se odozdo začu kukanje:
„O, kako sam bila žedna... Bože kako sam samo bila žedna...!“

Zen priča

22/02/2016

DVA MONAHA I ŠKORPION

Dva monaha peru u vodi svoje zdjelice, kad primijete škorpiona koji se utapa. Jedan od njih ga izvuče na suho, ali ga škorpion prilikom spašavanja ubode.
Monah mirno nastavi prati svoju zdjelu, no nakon nekoliko minuta isti škorpion ponovno upadne u vodu. Monah ga opet spasi. Škorpion ga prilikom i ovog spašavanja ubode.
„Zašto ga nastavljaš spašavati iako znaš kako je u škorpionovoj naravi ubadati?“ – upita monah ovoga koji je spašavao škorpiona.
„Zato što je u mojoj naravi spašavati.“ – mirno mu odgovori i nastavi prati svoju zdjelicu od hrane.

Zen priča

11/02/2016

CRN...

Kada se rodim, ja sam crn,
Kada narastem, ja sam crn
Kada sam na suncu, ja sam crn
Kada se plašim, ja sam crn
Kada sam bolestan, ja sam crn
Kada umrem, ja sam crn
A ti moj bijeli prijatelju
Kada se rodiš, ti si ružičast
Kada narasteš, ti si bijel
Kada si na suncu, ti si crven
Kada ti je hladno, ti si plav
Kada se uplašiš, ti si žut
Kada si bolestan, ti si zelen
Kada umreš, ti si siv
I ti mene zoveš obojeni?

Ova pjesma je nominirana kao najljepša pjesma 2008. god. – napisalo ju je jedno afričko dijete

09/02/2016

SUZA I OSMIJEH

Ne bih mijenjao tuge srca moga za radosti koje osjećaju mnogi.
Niti bih suze, što tugu u svakom dijelu moga bića izazivaju, pretvorio u smijeh.
Želim da moj život ostane jedna suza i jedan osmijeh.
Suza da pročisti moje srce i pruži mi razumijevanje životnih tajni i skritih stvari.
Osmijeh da me učini bližim mojoj braći i da simbolizira moje veličanje bogova.
Suza da me sjedini sa ljudima slomljenih srca, osmijeh da bude znak moje radosti što postojim.

Halil Gibran

30/01/2016

PROMJENA SRCA

Majstor je osuđivao zle osobine natjecanja.
„Ne iznosi li natjecanje ono što je najbolje u nama?“, upitali su ga.
„Ono iznosi ono što je najgore, jer vas uči da mrzite.“
„Da mrzimo što?“
„Sebe – jer dozvoljavate da vašu aktivnost određuje vaš suparnik, a ne vaše potrebe ili ograničenja.
Druge – jer nastojite da napredujete na njihovu štetu.“
„Ali to bi bilo posmrtno zvono promjenama i napretku“, usprotivi se netko.
Majstor reče: „Jedini napredak koji postoji je napredak u ljubavi. Jedina promjena koja je vrijedna događanja je promjena srca.“

Zen priča

27/01/2016

KRIJUMČAR I SVEĆENIK

“Kako se može prepoznati prosvjetljenje?”
“Po tome da kad vidi zlo kao zlo prosvijetljena osoba ga ne može činiti”, reče Majstor.
I doda: “A ne može biti ni iskušan. Svi ostali su varalice.”
Tada ispriča priču o krijumčaru koji je, u strahu od policijskih racija, otišao vrlo cijenjenom svećeniku da ga moli da sakrije nešto od svoje krijumčarene robe u njegovom samostanu, jer u njega, zbog njegove rep**acije, nitko neće posumnjati.
Svećenik se ljutito povukao i zahtijevao da taj čovjek odmah napusti samostan.
“Dat ću vam sto tisuća dolara za vaš dobrotvorni rad”, reče krijumčar.
Svećenik je vrlo kratko oklijevao prije nego je rekao ne.
“Dvjesto tisuća.” Svećenik je i dalje odbijao.
“Petsto tisuća!” svećenik je zgrabio štap i povikao:
“Izlazi odmah. Previše se približavaš mojoj cijeni!”

Zen priča

18/01/2016

DO - IN vježbe se sastoje od kombinacije različitih tehnika koje poboljšavaju cirkulaciju i protok energije kroz cijelo tijelo.
DO - IN vježbe se koriste za revitalizaciju umornih mišića, opuštanje ukočenosti i napetosti tijela te za rasterećivanje od svakodnevnog stresa.
Tijekom vježbanja osobito je važno duboko disanje te nastojanje da se isprazni um od svih uznemirujućih misli i osjećaja.
Vježbe su jednostavne i ne zahtjevaju posebnu tjelesnu kondiciju, namijenjene su svima, a posebno onima koji u današnjim stresnim uvjetima života nastoje postići harmoniju te unutarnji mir.
Vježba se u malim grupama i to dva p**a tjedno u jutarnjem ili popodnevnom terminu.

17/01/2016

I TO ĆE PROĆI

Prema drevnoj sufističkoj pripovijesti, nekoć je u jednoj od bliskoistočnih zemalja živio kralj neprestano rastrzan između sreće i potištenosti. I najmanja sitnica mogla ga je jako uzrujati ili izazvati intenzivnu reakciju, a sreća bi mu se brzo okretala u razočaranje i očaj.
Došao je trenutak kad se kralj naposljetku umorio od samoga sebe i od života te počeo tražiti izlaz. Poslao je po mudraca koji je živio u njegovu kraljevstvu i za koga se govorilo da je prosvijetljen.
Kad je mudrac stigao kralj mu se obrati:
»Želim biti nalik tebi. Možeš li mi dati nešto što bi u moj život unijelo ravnotežu, vedrinu i mudrost? Platit ću ti koliko zatražiš«.
Mudrac odgovori: »Možda bih ti mogao pomoći. No, cijena je tako velika da ni čitavo tvoje kraljevstvo ne bi bilo dovoljno. Stoga će to biti dar ako ga budeš znao cijeniti«, kaže mudrac te ode.
Nekoliko tjedana poslije vrati se i preda kralju ukrašenu kutiju od žada. Kralj otvori kutiju i u njoj pronađe jednostavan zlatni prsten. Na prstenu su bila urezana slova.
Pisalo je: I to će proći.
»Što to znači?«, upita kralj.
Mudrac odvrati: »Uvijek nosi taj prsten. Što god se dogodi, prije nego stigneš reći je li dobro ili loše, dodirni prsten i pročitaj natpis. Tako ćeš uvijek biti smiren«.
I to će proći.

13/01/2016

POŠTAR I BIK

“Ljudi se ne žele odreći svojih ljubomora, tjeskoba, gorčine i krivice, jer ih te negativne emocije snabdijevaju ‘stimulansima’, osjećajem da su živi.”, rekao je Majstor.
I ilustrirao je to:
Lokalni poštar je pošao prečicom kroz livadu na svom biciklu. Na sredini p**a primijetio ga je bik i poganjao ga. Jadnik je jedva stigao do ograde.
“Zamalo da te stigne, zar ne?”, rekao je Majstor koji je promatrao tu scenu.
“Da”, rekao je stari čovjek, dahćući, “Svaki put me zamalo stigne.”

Zen priča